Sva djeca u čekaonici mirna, samo moje se dere

[casa]

Već sam pisala na onim tvrdim orasima, mislim, o tome kako smo mi tražili i tražili nekog tko bi prepoznao da imamo problem. I iako sad s papirom i tih par savjeta, naš život , onaj svakodnevni, i nije radikalno izmijenjen, ali meni je u glavi i srcu toooooliko lakše kad znam s čim se nosim. Nekako dok nisam znala, nemir je bio stalno prisutan u meni. Ali usitinu je problem naći stručnjaka koji je spreman pozabaviti se djetetm od 2 godine koje govori, hoda i vidi. Naime, meni su redom govorili da je premal i da je sve u redu s njim ako hoda i govori.

[*mamica*]

kli kli, pa šta nije uobičajeno da dvojezična djeca kasnije progovore? i, kad progovore, progovore oba jezika?
od jedne poznanice mali nije govorio do tri godine.
tata je s njim pričao danski, mama hrvatski.
a mali je šutio :D

X

Mi u obitelji imamo mnogo dvojezicne djece i uobicajeno je da kasnije progovore, pa cak i da im malo izgovor steka.

Sumnja na autizam i tezi poremecaj u govoru ipak obuhvacaju vise elemenata od samog govora, koliko je meni poznato.

Sto ne znaci da dijete ne moze napredovati i da uloga okoline u kojoj dijete odrasta nije znacajna.

No valjda i ti strucnjaci koji su studirali i radili godinama ponesto znaju i imaju nekakvog ucinka. Ne volim kada im se oduzima njihov znacaj.

[lavko]

Mali update..obavili smo djecjeg psihologa zbog hranjenja. Zakljucak je da se ja smirim prije hranjenja i onda joj tako ladna ko spricer dam jest bez zivciranja kaj nece jest. I vjerovali ili ne, pocela je jesti budna, ne kao prije samo dok spava. Jede manje ali sad se ucimo da bocica nije bauk i da mama nece pozivcanit aki ne pojede.

I dalje je manicno depresivna tj.ima fazu veselja a onda fazu cendranja i tako cijeli dan. Bolesna nije, nalazi su joj svi super iako je moja prva reajcija uvijek-nesto je boli ali sto vise mama upoznajem to vise shvacam da neka djeca prosto cendraju.

[Lili75]

lavko draga i na drugoj temi sam ti napisala ne znajući za ovaj post tu, mislim da ti trebaš poraditi na sebi i "smirit sebe" kad to središ sve će bit bolje.

Please prestani je stalno pikat i radit nalaze, i sama znaš da je to tvoja opsesija.

Sretno i odlično za postignuti uspjeh, nek vam je sretno i dalje!

[lavko]

Znam! radim na sebi, idem svaka dva tjedna na psihoterapiju, ja bas imam problema s opsesijama, pa kad se nakalemi neki problem u stvarnom svijetu moj mozak ko da jedva doceka da zavrti krug.
A ona jos zahtjevna pa imam siroku paletu ideja sto sve moze poci krivo.
Da ne duljim, znam!

[kli_kli]

lavko, na dobrom si putu, ti si u specificnoj poziciji jer i sama imas probleme, i super se trudis

*mamica*, ako si na mene mislila, ja imam postovanje prema svakoj profesiji, i jako sam srecna sto imam kome da se obratim za pomoc. nikakav dismissal s moje strane.
da smo muz i ja otisli kod psihologa/psihoterapeuta, verovatno bismo dobili slicne savete, ali to i dalje ne bi imalo veze s Lunom i mogucim autizmom.
Ja sam isto verovala, i verujem i dalje, da uzrok postoji, samo mislim da nije autizam (tu se slazem i s muzem i pedijatricom).

[cvijeta73]

ja ti kažem da je zbunjena s tim silnim jezicima oko sebe, svak na svoj način priča, treba to taj maleni mozak povatat.

[Lili75]

Kli kli nisam skuzila zasto ti i muz dosad niste s djecom pricali iskljucivo materinji?ako ista drugo da ga ne zaborave.

[kli_kli]

Kli kli nisam skuzila zasto ti i muz dosad niste s djecom pricali iskljucivo materinji?ako ista drugo da ga ne zaborave.

Muz radi od 8 ujutro do 8:30 uvece. Pricam ja s njima srpski, ali i oni su u skoli 8:20-3 (osim Lune), tako da ti tu ne preostane puno razgovora u situaciji kad sam ja s 3 dece kuci Jos dodaj domaci, koji je naravno na engl, dolazak prijatelja, aktivnosti... za cist razgovor na maternjem ostane zaista razgovor izmedju muza i mene i skajp s rodbinom. Za Novaka ne brinem, on sigurno nece zaboraviti, ali za Izija ne znam. Za Lunu nam je bitno da govori jezikom koje bar neko moze razumeti
Prvih 2 godine smo se svi trudili da decki lakse nauce engl, zbog skole, pa je bilo i dodatnog insistiranja na engl (puuuuno citanja ).

[Lili75]

Bravo lavko kad si osvijestila to je vec pola problema rjeseno.

[blauwahl]

Drage mame, evo moj cicač upravo spava sa sisom u ustima dok ja čitam vaše postove i čekam da se naspava.
Krajem mjeseca će biti star 3 mj. Nekad zaspi i na rukama, rjetko u kolicima i to samo na 15tak min. Van ne izlazimo jer se počne derati već kod oblačenja. No lakše je jer ga sad već zanimaju i neke dr. stvari kroz dan. E da po noći isključivo na sisi. Inače je dr. djete, imamo curicu od 5 god. koja je isto bila zahtjevno djete i rekoh tada sebi s dr. ću pametnije. Pametnije je to što sam sad opuštena i uživam u njemu. Gledam si ga kak mi je lepi i zdrav i lijepo napreduje. Mm me podržava i pomaže. on je preuzeo veći dio brige oko naše curice. Jer mi smo našeg anđelka dobili nakon tri spontana u visokim tj. trudnoće uz strogo mirovanje (krevet -wc) svaki mj. po tj. dana u bolnici na pretragama, serklaža i opet malo ranije u 36. tj. trudnoće.
Volite ih jer kako su mnoge mame ovdje rekle tih godinu dana brzo prođe i poslije ih više ne možete uhvatiti ni za glavu ni za rep. I pustite što kažu knjige, stručnjaci , susjedi, svekrve... Ovo naše zapadnjačko društvo bi sve organiziralo i strpalo u grafikone i tablice, sve mora biti po rasporedu. Nadam se da tako ne vidite svoje dinete. Ono je predivna mala osoba sa mnogo potencijala i bezbroj mogućnosti. Sada je bespomoćno i nema nikog doli vad, vi ste mu sve, njegov prozor u svijet. Volite ga, mazite i pazite.
Budite umješne i kreativne. Kad vam se dogodi da uhvatite 5 min. svašta se da napraviti, a za 15 ja pospremim cijeli stan.
Samo pozitivno

[lavko]

E ovo je lijepo napisano, zapravo sam pocascena da ti je prvi pist bio bas na topicu kojeg sam ja pokrenula
Kao pomalo opsesivnu osobu (sto pomalo, puno, da se ne lazemo bronke me zamaraju strasno, sve bi trpala u okvire, matrice, sablone...a dijete je zivo bice, ne robot, nije programirano da pojede bas 170 ml svaka 3 sata..
Tako da...da, odgajamo njih i oni odgajaju nas.

[mikka]

nabasala sam na ovaj topik i moram napisati da je moja bomba imala renesansu i totalno se promijenila - sto se onog dijela o kojem ovdje pisem tice. vec dugo nema vise tantruma, bacanja, cak ni onog genuine bijesa koji je uvijek cucao pritajen i cekao da eruptira

ali i ja sam se tu dosta promijenila, dala sam joj puno vremena, razumijevanja, ljubavi, slobode i granica, skuzila sam da je dosta velik dio te price bila i ta moja percepcija nje i njenog ponasanja i odgovor na isto. pricala sam s nekoliko psihologa, na kraju sam shvatila da je kljuc u meni

i dalje je burno i izazovno (bomba) ali je bas nekako lijepo i kuzimo se, uzivam ful u njoj.

kakva promjena u dvije godine.

[marla-s]

Luda sam vec toliko da sam vise puta bila uvjerena da ce me sad-sad udarit mozdani, srcani. I kopam ovako luda po netu, naidjem na ovaj topic i sad sam jos frustriranija. Mame full zahtjevne djece citaju knjige. U pm, pa kad stignu?? Ja 10 mjeseci gledam kad i kako obavit higijenski minimum i trebam sedative na lopate da izdrzim dan.
U ponedjeljak idem svom doktoru samo da se isplacem i jer sam fizicki i psihicki pred lomom.
I ne, nije nista lakse ako ti je prvo dijete zahtjevno. Bilo je i prvo, a bome je i drugo. I stogod radila - neeeevalja!
Da se smirim, meditiram otvaram cakre? A kad majketi, kad? U 2 ujutro kad konacno zaspi malo tvrdjim snom tako da je moje treptanje ne probudi?

[Lili75]

Marla-s
Suosjecam, sjecam se vasih pocetaka. A da odes mozda psihologu na razgovor da ti malo olaksa, da se bolje osjecas, da ti promijeni percepciju. Ne pada mi nista drugo na pamet.
Ne nekoga je dite pokupilo taj za.ebani gen, nema druge nego trazit nacin kako si olaksat.

Jel moze muz malo vise uskocit, uvalit je na sat vremena babi/didi?

[marla-s]

Lili radi on koliko moze i stvarno smo zajedno u svemu. Da bi rijeci rekla. Ali ona hoce mene, al ni kad me ima nije sve idilicno. Gledam jucer po rivi 10tak mama s kolicima. Samo moja urla, hoce sisu, a znam da nije gladna vec hoce zaspati, a ne zna kako. I na ono buretine i smrzotine se skidam i dajem sisu.

Ma gle...zaboli me za druge, ne mislim da je samo meni nesto tesko, znam da svi imaju neke svoje brige.

Psiholog? Bila sam kod psihijatrice i uvjetovala mi je prestanak dojenja da me opet stavi na lijekove. I odbila sam. Cekam njenih godinu dana, jer bi se ta zivota grizla da sam prvorodjenog dojila 3 godine, a nju niti godini.

Imala sam vec mnogo suicidalnih misli, zato me srinka zeljela stavit na lijekove, ali sve nekako mislim - ajde jos malo, jos malo, mogu ja to. I gledam to malo bice koje obozavam, pa se nadam izdrzati...jos malo.

U ovoj vukojebini nemam ni psihologa. Do srinke moram putovati, a nemam luksuz izbijanja iz kuce pola dana. Jednom sam isla kod nje i onda su svi isli sa mnom.

Lose mi je fizicki. Vrtoglavice, tenzijske glavobolje, ukocen i bolan vrat, probadanje u ledjima. Ona ima 11kg, nosim je i raspadam se. Tijekim nosenja mi je nedavno utrnuo prst u nozi. Tek kad sam je izvadila iz nosiljke sam ponovo imala osjet u nozi.

Ma znas sto mi je najteze? To sto mislim da sam los roditelj, da sam nesposobna hendlat sve zajedno.

[sirius]

Marla-s, mentalno zdravlje i zivot u odnosu na dojenje djeteta tarog 10 mj? U svakom slucaju mentalno zdravlje majke ima prednost.
Moj stariji iskljucivo dojen upao je u strajk sa 10 mj i sam prekinuo. Mala je rodena sa srcanom greskom operirana u dobi od mjesec dana, i onda jos dva puta kasnije... prakticno nije dojena. Sad imaju 18 i 11 godina, da li su dojeni puni je manje vazno kad se gleda s odmakom. Zivot i zdravlje je uvijek na prvom mjestu.

[Lili75]

Marla-s,

Eh da, jos sam smetnula da si i prije bila na lijekovima.
Slazem se sa sirius, tvoje mentalno zdravlje je puno vaznije. Mozda da si das rok kad napuni 12mj, onda skidanje sa cice i kreces sa terapijom.

I zaboga makni te sulude misli da si los roditelj, to zaista nema veze sa stvarnoscu. Ljubiim

[marla-s]

Slazem se s vama i svjesna sam prioriteta. A kako je skinut sa sise, to tek trebam otkrit, pronaci po netu tudja iskustva, procitat sto pametniji od mene cine i misle. Jer, ona niti ne zna zaspati bez sise.

[bubica27]

Slazem se s vama i svjesna sam prioriteta. A kako je skinut sa sise, to tek trebam otkrit, pronaci po netu tudja iskustva, procitat sto pametniji od mene cine i misle. Jer, ona niti ne zna zaspati bez sise.

Sat po sat, dan po dan..sve će to proći, samo stavi malo sebe na prvo mjesto..
kao što u avonu kažu prvo masku s kisikom mama mora staviti sebi, a onda smireno spašavati sve oko sebe..
nisi ti loša mama dok se ovoliko preispituješ i trudiš
ide nova godina, nove odluke, vjeruj malo više u sebe, sve najbolje ti želim!

[čokolada]

Ti si prioritet. Dijete će se prilagoditi.

[martinaP]

Antidepresivi i dojenje nisu nespojivi. Ovako na prvu padaju mi na pamet barem 3 koja su kompatibilna s dojenjem.

[marla-s]

Antidepresivi i dojenje nisu nespojivi. Ovako na prvu padaju mi na pamet barem 3 koja su kompatibilna s dojenjem.

Citala sam, Zoloft daju, ali "moja" jatrica ne zeli ni cuti. (Trebam neki iz skupine ssri) Stovise, protivila se da uopce dojim i inzistirala da se javim cim rodim tako da mi uvede terapiju.
Oftopic sam, necu vise ovdje o tome. Da, javim se preko pp.

[Lili75]

Marla s daj se javi martiniP na pp.

[Bubilo Bubich]

Draga Marla, ne sjećam se tvojih ranijih postova, i ne mogu zamisliti sto prolaziš ukoliko trebaš terapiju, no pišem ti zbog onog sto si napisala da ti je najteže jer se osjećaš da si los roditelj.

Nisi.

Moja djeca su se meni bacala, vrištala, skidala jakne i bacila na pod, ležali na snijegu, na stazi, na sred parka ili shoping centra goli, bosi, vrišteći... jer taj tren ne mogu dobiti kiflu npr. (Primjer o kojem sam ovdje bila pisala). A radili su to u dobi od 1,2,3,4,5,6... godina (ovo jedno pogotovo i danas sa 6 godina). Kolica i autosjedalice vječno vrištanje. Vječni ovisnici o cici i nespavači.
Imam scene kad jedno vrišteće nosim u auto u pidžami zamotano u deku da bi drugo odvezla u školu do 7.59h. I onda parkiram ispred vrtića, plačem ja, vrišti ono, smirujem i presvlačim u autu... uspijem samo odjeću obući, ne i jaknu i cipele... odustanem od toga i nosim u vrtic tako, jurim i kasnim na posao...


I onda to naprave pred nekim od mojih prijatelja s djecom, pa me oni gledaju i pitaju “a zašto to radi, moji nisu nikad...”.
Ili pričam neku scenu na poslu pred 5-6 drugih roditelja i dobijem poglede i komentare “moje niti jedno to nije nikada niti jednom napravilo”.

I dobro. Neka druga djeca to nisu napravila nikad. Ali “na sreću” , ima zahtjevne djece posvuda pa te spasava od toga da ne poludiš da su samo tvoji takvi.
Dakle, nisi los roditelj. Postoje zahtjevna djeca.

Ja sam išla nekoliko puta psihologu, sto dječjem zbog njih, sto odraslom zbog sebe. Nije to loše. Dapače, meni je to toliko super da bi uzela ptetplatu i išla 1x svaki tjedan da imam vremena i novaca za to. Meni je razgovor s njima takvo lijepo opuštanje i čišćenje misli.

Na internetu ima na par mjesta gdje možeš dobiti besplatan savjet od psihologa na mail, ili se može i platiti takva usluga na mail ako ti je to opcija.

No, ako ne možeš ili ne želiš do psihologa, uz napomenu da ne podcjenjujem nikako njihov rad, zaključak svih razgovora je da moraš sjesti sam sa sobom i promijeniti sam neke svoje obrasce ponašanja i neke svoje reakcije na neke situacije. I naučiti prihvatiti stvari koje se ne mogu promijeniti. (Iako bih ih zapravo nekad najradije zatukao nekim štapom da šta ti seru s tim općepoznatim stvarima. Ne želiš se ni promjeniti ni prihvatiti, želiš samo stati negdje i vrištati ti sam. Ili kako me je jednom ispred vrtića srela vrticka psihologica i gleda dijete koje me udara rukama i nogama i kaže mi: “mama, morate postaviti granice”. Zar ju ne bi čovjek najradije opalio u tom trenu ).

Sad si sigurno umorna i premorena, i vjerojatno ti zapravo najviše treba san i odmor.

Vjeruj mi da dobro znam sto je higijenski minimum, ali ako mora i niže od toga da se malo odmoris, neka ide i gore od toga. Ako morate jesti hrenovke i gotovi fomfrit ili juhu iz vrećice i sl. da se ti malo odmoris, nikome neće biti ništa od 2-3 takva obroka. (I slobodno šupi frendicu ili kolegicu na poslu koja ti kaže “moji nisu nikada pojeli juhu iz vrećice” ). Ili bilo što drugo što još možeš otpustiti ili sniziti kriterije da se malo odmoris ili predahnes od nečega.

Ja sam jedna od tih koja je čitala knjige, ali ne nakon sto bih kuća bila čista, a ručak skuhan od svježih i zdravih namirnica... nego kad plačem u prljavoj kući dok oni jedu pizzu iz dostave, a ja moram citati tu knjigu jer moram naći neki način da nešto shvatim i nešto promijenim.

Ako ne postoji druga opcija da dobiješ terapiju nego da prestaneš dojiti, nemoj se oko toga živcirati, važnije je da ti budeš dobro.
Ako stvarno ne želiš prekinuti dojenje ili bi dijete moglo biti jako teško oko prestanka pa ti to ne uspije lako, otvoreno razgovaraj s psihijatricom da ti nađe opciju, pokušaj joj objasniti zašto trebaš terapiju koja ide uz dojenje.

Uglavnom, probaj naći barem “5 minuta” i stati malo i vidjeti koje su opcije realne da ti bude bolje.
Drži se .

[jelena.O]

Moj veliki i klinka su toliko pregleda morali napraviti spavajući u kolicima ili meni na rukama ili ccici ali doktori su bili ok
Sad se svi smiju tome napose oni
Recimo s klince nisam imala takve probleme
Samo ovo dvoje velikih
Sad sami skaču na krevet ili kaj treba
Klinac se samo jednom oreznojio na vađenju krvi da smo došli za pol sata dok se smirio
Klinka di u dobi tri godine sjetila ako bude mirna za vađenje da bu nekaj dobila dala joj laborantuca epruveti u ruku i tišina i mirnoća
Dete za poželjeti.od tad uvijek nekaj dobe
Jedino je velikom muka vaditi krv Reko je da nikad ne bi mogo biti DDkmada nisam ni sigurna da s njegovom dijagnozom smije i probati
Na cesti dućanu snijegu uvijek su bili ok.da padne sad snijeg već bi bio iglu izgrađen
Ponekad žicaju sitnicu u dućanu tipa stiropora ili magnezijevog bombona ali i to manje od deset puta evo troje skupa

[marla-s]

Dobro kazes to za masku, bubice. No nailazim uvijek na isti problem - razumijevanje i teorija-odlican, praksa-jedva prolazno.

Bubilo, hvala ti na opseznom komentaru ❤ Svjesna sam da vise od onog sto i kako radim, ne mogu. Ostaje mi prihvatiti stvari kakve jesu, a to ukljucuje sav nemir, nered i kaoticnost koja izbija u jednom danu. I prokleto se nezahvalno osjecam, jer imam zdravu, pametnu djecu, a mene poremeti djetetova "zahtjevnost". Ironija je da prva uvijek svima kazem da su to gluposti - djeca su djeca, karakteri su razliciti i dobro je sto vicu jer makar znaju traziti ono sto im treba. Kako bi drugacije beba koja ne govori uvijek dobila ono sto treba?
Mene lomi moje stanje (depresija, anksioznost) i nakon x godina psihoterapije i psihofarmaka. Ne lomi me sto je dijete - dijete. Ali u svojoj "depresivnoj oluju", uz faktor fizicke iscrpljenosti i sve cescih bolova razlicitih inteziteta, pucam k'o kokica.

Zato mi je valjda prioritet saniranje glave i povratak na terapiju. Ovako cu se jos pozderat jer nemam ono sto trust mozgova za odgoj preporucuje - stalozenost i smirenost.

[bubica27]

Jesi kontrolirala ikad štitnjaču, tj hormone?
kad sam ja bila u depresivnoj i umornoj fazi pokazalo se da je štitnjača odumrla..
dok sam počela pit hormone kao da sam se vratila među žive.
to je bilo razdoblje kad sam vidjela da sam loše al nisam si mogla pomoć.

[marla-s]

Jesi kontrolirala ikad štitnjaču, tj hormone?
kad sam ja bila u depresivnoj i umornoj fazi pokazalo se da je štitnjača odumrla..
dok sam počela pit hormone kao da sam se vratila među žive.
to je bilo razdoblje kad sam vidjela da sam loše al nisam si mogla pomoć.

Jesam vise puta, svaki put je bilo sve u redu s hormonima (vise puta zbog potpomognute oplodnje, prije toga zbog depresije i anksioznosti - srinka je prije uvodjenja antidepresiva trazila, izmedju ostalog, i nalaz hormona stitnjace)