Mi nismo imali nikakve dijagnoze i on je jednostavno u rodilištu prepoznat kao zaheban. Sve što je drugima bilo olako, nama nije. Uostalom, ima me na temi o zahtjevnićima. Poslije je postalo lakše, a prije šest mjeseci smo doživjeli preporod. Urlao je na prizor moje cice, na kolica, na tuđe poglede, vožnju, laste u letu, poprilično je burno reagirao i na najmanje nijanse podražaja...... I lako mi se sada folirati kad nam je dobro, kad je on iznimno dobar i lijepo funkcioniramo, a ja smirena i vjerujem da sam dobra majka i da znam kako s njim. Prije godinu dana to nije bilo tako. Potrošili smo tone živaca i puno se trudili.
Ako je takva sada, ne mora značiti da će biti i poslije.
Nemoj je uspoređivati s drugom djecom, ni sebe smatrati lošom majkom. Po malo. Probaj je shvatiti i prihvatiti, pronaći način da i ti i ona budete što manje frustrirane. Ne pašu svoj djeci isti tretmani. Osjete oni i našu energiju.