Sva djeca u čekaonici mirna, samo moje se dere

[sirius]

Slazem se potpuno sa sirius.

Ja bih rekla da su osnovni problem tvoja ocekivanja. Ne ocekuj nista, ne usporedjuj svoje dijete s drugima. Svako je prica za sebe.

I lakse je kad je prvo zahtjevno. Drugo te onda moze samo pozitivno iznenaditi. To ja iz iskustva govorim.

O, da, ako drugo ispadne " normalno" majcinstvo se cini kao godisnji odmor.
a najbolje od svega je to da te svi gledaju sa smjeskom i hvale kako si ga dobro odgojila.
ovo drugo.

[Bubilo Bubich]

O, da, ako drugo ispadne " normalno" majcinstvo se cini kao godisnji odmor.
a najbolje od svega je to da te svi gledaju sa smjeskom i hvale kako si ga dobro odgojila.
ovo drugo.

O, morat cu roditi trece da to dozivim.
Kolike su sanse da dobijem treceg divljaka?

Joj lavko ne znam sto bih ti rekla. Ja npr. Citam, citam i citam. Procitala sam sve teme o zahtjevnoj djeci ovdje, nekoliko knjiga iz knjiznice, pricala s psiholozima (u vrticu i na Telefoncicu). Jednostavno od situacije do situacije svaki dan ucim sto i kako s njima da mi se ne bace na pod i vriste. Sad ce uskoro napuniti 2 i 5. A pocelo je kod oboje kad su bili bebe. Kolica, sjedalice nula bodova, vristanje cim ih pokusas spustiti. I naravno da se cijelo vrijeme propitujem jesam li ja tome uzrok i sto kod sebe mogu promijeniti.

Inace, u svemu tome je meni najgore druzenje s mamama cija ni priblizno nisu takva, nikako pobjeci od osjecaja da ja ne znam shendlat djecu (ko one). Izbjegavaj ih ako mozes. Situacije, razgovore, usporedivanja koja te bacaju u takav bed. S vremenom se prestane i pricati o djeci pa postane lakse. Obozavam jednu mamu iz vrtica koja mi je nakon samo par sekundi susreta za vrijeme jedne krasne situacije rekla "znam sve, i moj prvi je bio takav". Velim ja da su moji oboje, a ona ce da trece nece biti sigurno .

U principu sam se naviknula, valjda, i nasla nacine funkcioniranja i iznjegavanja situacija koje dovode do bijesa, bacanja i sl. I cekam da odrastu i postanu genijalci kakva pise da zahtjevna djeca postaju .

[Tanči]

U principu sam se naviknula, valjda, i nasla nacine funkcioniranja i iznjegavanja situacija koje dovode do bijesa, bacanja i sl. I cekam da odrastu i postanu genijalci kakva pise da zahtjevna djeca postaju .

Mogu ti reći da je kod nas ispalo tako.
Moja je bila jako zahtjevna i kao beba, a i kasnije pa i sada, ali je jako bistra i uspješna, ne usudim se reći genijalna jer to tek vrijeme treba pokazati, ali po dosadašnjem iskustvu, činjenica je da naš mali grad nije 150 godina od kad postoji škola, imao ovakvo dijete.

[trampolina]

O, morat cu roditi trece da to dozivim.
Kolike su sanse da dobijem treceg divljaka?

Velike

Samo si ti već u zen fazi pa te ne dira njegovo divljaštvo.

[lavko]

definitivno potpisujem da treba vidjeti ima li kakva zdravstvena podloga. Moj je non stop plakao u rodilistu jer je imao napuknutu kljucnu kost sto sam vidjela tek na otpusnom pismu jer mi nitko nije rekao.
.

E tu se rukovodim osjećajima drugih jer sam ja najlošije moguće mjerilo. Ja jednostavno nemam intuiciju koju majke imaju tj. meni intuicija svaki puta kaže da je panika i da moramo doktoru. Pričala sam puno o tome s psihićkom i meni trebaju neki vanjski pokazatelji da stanje nije dobro, nešto što je objektivno, nečija tuđa prosudba jer kod mene je vazda u glavi spremanje na hitnu. Al to je druga priča (mislim ja se čudim djetetu, a sama imam posla sa sobom).

O

A inace, da sad ne ponavljam tudja iskustva, po meni je najvitnije naci sto bebi godi da ne place. Meni plakanje bebe nije prihvatljivo, osim na kratko i kad stvarno nema izbora, ali i tada se treba truditi nac nacina da ne place. Moja je recimo mrzila kupanje, urlala je uzasno nesto. I na kraju smo nasli nacin da ne place. A mogli smo se i predati i reci - evo takva je, mrzi vodu, ali se kupati mora. I trpiti plac dve minute tri puta tjedno. Ovako smo imali pol sata smijanja svaki dan od kad je s dva mjeseca zavoljela kupanje. Strpljenja, nalazenja kompromisa izmedju nas i njih, i onda opet strpljenja. I odjednom prodje godina dana i vec je puno lakse cim mogu prstom pokazati sto zele, otpuzati kamo zele. zgrabiti ono sto zele. Do tad su eto cesto malo frustrirani sto neki teze podnose

.

Isto i kod mene. Ne trpim da plače, ne mogu to odslušat i gledam kako joj pomoći, iako većinu vrmena pojma nemam zašto plače, ali tražim isto tako što joj paše. Muž može slušat cendranje, ja ne. Ne znam jesam li dobro pročitala da se kod žena luči određeni hormon kada im dijete plače. Evo sad sam našla - oslobađa se prolaktin kada plaču!

na žalost potpis nije moja umotvorina, samo je kopipejstan s jedne pametne stranice.

lavko samo pazi na jednu stvar,
ne smiješ lomiti dijete, ali moraš paziti da u tom svom praćenju na postaneš njegov rob,
jer djeca, kad vide da mogu, itekako znaju vrtit roditelje oko malog prsta,
ma ne samo vrtit, nego zavrtit i katapultirat negdje daleko.

Čekaj, doći ću i do toga, sada mislim da je nekako još mala da me vrti.