Eh, očekivanja ...Najbolje je uopće ne očekivati da će nam roditeljstvo ispuniti očekivanja. Prva godina je kaos i što se prije pomirimo s tim, prije će nam biti lakše. Kaos u stanu, kaos u odnosima mame i tate, kaos u glavi No, svako od nas se na drugačiji način nosi sa time.

Moj savjet(ić) je da pokušaš da te ovo u naslovu uopće ne dira, draga lavko. Uopće nije bitno da su druga djeca u čekaonici mirna. Tebi je bitno tvoje dijete. Željela bi da bude relativno zadovoljna i u situaciji liječničke čekaonice, što ona, očito, nije. Pokušaj sve što znaš da ju umiriš, ali nemoj razmišljati što drugi misle o tebi kao mami koja taj čas ne zna umiriti svoje dijete. Što te briga za druge, potpuno su tebi nebitni. Probaj otkriti ima li neka stvar koja bi zainteresirala malenu, a koju doma nema za igru. Neka tvoja ogrlica, muzika na mobu, nešto što inače ne bi dozvolila, ali u situaciji liječničke čekaonice postaje opravdano.

A ovo što Zuska piše o buđenju bebe sa smiješkom, dočekala sam tek sa trećim djetetom. Nakno dva sina koji su se budili urlajući od gladi, da sam mislila da će svijet propasti, ako ih isti čas ne dignem i nahranim, dobila sam dijete koje uopće nije plakalo. Nevjerojatno. Ona je bila tako zadovoljna beba, no odrastanjem i nije više toliko Dobra je, super je, ali svojeglava...