Citiraj lavko prvotno napisa Vidi poruku
I konačno dolazim do najpametnijeg potpisa na forumu - Houstone, ja sam problem! (Tashunica, Oskara bi ti dala!). Vidim da na silu ništa ne ide i vidim da sam kiksala na nekim lekcijama. Neću lomiti dijete kako je dunja napisala, to će mi se vratiti ko bumerang. Moja psihićka mi je rekla - prati dijete, ne guraj ga i svaki puta kada vidim da namećem svoju volju, sjetim se da guram, ne pratim. Najgore od svega bi mi bilo da odraste s mamom koja nije znala bolje.
na žalost potpis nije moja umotvorina, samo je kopipejstan s jedne pametne stranice.

lavko samo pazi na jednu stvar,
ne smiješ lomiti dijete, ali moraš paziti da u tom svom praćenju na postaneš njegov rob,
jer djeca, kad vide da mogu, itekako znaju vrtit roditelje oko malog prsta,
ma ne samo vrtit, nego zavrtit i katapultirat negdje daleko.

sjećam se trenutka kada je mali shvatio da ja služim i kao nešto što bi se trebalo poslušat
a ne samo za maženje i igranje, a ja shvatila da bi nešto trebala napravit.
imao je 2 godine i 9 mjeseci, te sam se godine i razbolila pa sam bila posebno slaba na njih,
išli smo kupovati bijelu tehniku za novi stan u elipso u vukovarskoj.
majko moja mila, njega nema gdje nije bilo, muž, ja, prodavači, svi su ga lovili da nešto ne strga.
otvarao vešmašine, pećnice, frižidere, ulazio u njih, srušio nekakav izložbeni primjerak nape
koji su upravo skinuli, to je bio takav kaos
kad je krenuo na odjel malih kućanskih aparata ko furija sam se zaletila za njim,
uhvatila ga za ruku i doslovno vukla do auta, ubacila u sjedalicu
i huknula da me se čulo do zaprešića.
ostao je šokiran i samo kimao glavom na sve što sam ja govorila.
negdje iza 3. se počeo mijenjati,
za nepovjerovat, od teškog hahara postade mali filozof nesklon svinjarijama,
osim kad je s ekipom pa se pokušava dokazati