Zuska prvotno napisa
Prije nego se neko dijete proglasi općenito zahtjevnim treba svakako vidjeti postoji li neki zdravstveni razlog za njegovu "zahtjevnost" i plakanje. To je svakako važno jer sva su bolesna djeca ili djeca u boli zahtjevna.
Što se tiče konkretnog slučaja, na boldano ću se osvrnuti:
Grčevi i nosanje - grčeve imaju mnoga djeca, a većina beba se voli nosati, mala manjina beba ne voli nosanje.
S tim da sam kod svoje djece vidjela razliku - kod prva cure nosanje i dodiri su bili minimum da bi ona uopće mogla funkcionirati, a druga beba u tome uživa, to joj je kao desert i može podnijeti vodoravnu poziciju u budnom stanju, dok je curka odmah vrištala čim bi otvorila oči.
Spavanje i hranjenje - da, dan je podređen spavanju i hranjenju beba, to je tako pretpostavljam većini majki.
Mene je frustriralo što mi je dan bio podređen njenom spavanju i nakon što je prestala biti beba, jaslice i vrtić su me spasili, ali još danas nam je vikendima tako. Ako ne spava po danu, onda je koma s njom, a neće spavati, ne želi zaspati i budi se i onda nam dan ode v rit. Od kad se rodila ne želi spavati, i dan danas se zna probuditi u 3 ujutro i tražiti da se dignemo jer se njoj ne spava. Nova beba želi spavati. Ali i njoj je dan podređen spavanju i hranjenju.
Deranje prije spavanja - ima djece koja doslovno proplaču prvu godinu života. Ne samo prije spavanja.
Naslušala se i načitala takvih priča. To su roditelji s ptsp-om, i ja ga imam. Moja je plakala svaki put kad nije bila na rukama, morala je biti na rukama, ali onaj tko ju nosi morao se kretati, a ni tad nije uvijek šutjela, dapače. Nova beba se probudi i gleda. Guguće. Dva i pol mjeseca se svakoga dana čudimo tome da se beba može probuditi a da to nije s urlikom.
Čekaonica - u našoj čekaonici nagledala sam se i nemirne i mirne djece. Prva beba nikad nije bila mirna nigdje. U npr. čekaonici smo stalno šetale i gledale svaku sitnicu, proučavale..tad je šutjela.
Vremenom sam naučila da je iluzorno od beba i djece očekivati da budu mirna, a pogotovo da mirno sjede. Iako ih srećemo od čekaonica do parkova, takvi su manjina, barem mi se čini.
Autosjedalica - nova beba zaspe u njoj. Prva curka bi zaspala u AS u 1% slučajeva, derala bi se cijelo vrijeme vožnje. I tako svakodnevno do 2 godine, neovisno je li jaje ili AS. Nakon 2 godine grinta, gnjavi, zahtijeva, moli da je odvežemo, urla, ponekad i sve u jednoj vožnji. Sad ima 3 i nešto i dalje nije pomirena s AS.
Igranje satima - to je mit, ne znam ima li beba ili male djece koja su u stanju igrati se satima, ja za njih nisam čula. Bolje da govorimo o minutama.
Prva curka je prve minute samostalne igre počela imati nakon treće godine. Do tad je bilo "mama, tata, nona..". I dalje je davež, ali postoji dio dana kad se zaigra sama na 15-20 minuta. Nova beba može ležati u ležaljci i nekoliko minuta gledati one životinje što vise iznad, što je s prvom bio SF.
Zahtjevno dijete je ono koje stalno hoće više, neovisno o tome koliko dobiva. Ispija i cijedi roditelje, stalno hoće više.
To su djeca "s visokom razinom potreba", kako ih naziva Sears, postoji njihov opis u knjici "Povezujuće roditeljstvo" (kraće) i "Disciplina" od Searsa, a napisao je i Fussy Baby knjigu koja je posvećena takvoj djeci. Sve sam to pročitala jer sam nakon par mjeseci roditeljstva mislila da nisam normalna i da to što prolazimo nije normalno.
Dok sam čitala te knjige shvatila sam zašto sam pomislila "da ona iz mene izvlači ono najgore i ono najbolje" i zašto "su s njom svakodnevne stvari toliko teške, dok se u nekim kompliciranim situacijama ponaša nevjerovatno zrelo i lagano". Zašto je toliko tvrdoglava i zašto kod nje kazne ne pale. I mnoge druge stvari.
Zato, preporučam navedene knjige pa vidite prepoznajete li sebe i svoje dijete u tome.
U nekim knjigama postoji i pojam "nikad zadovoljno dijete". Ono ne mora biti dijete s visokom razinom potreba, a i može. Takvo dijete, koliko se sjećam opisa, stalno cendra..
Odgovori s citatom
