Sva djeca u čekaonici mirna, samo moje se dere

[cvijeta73]

evo, zna vissnja, mogu je skoro potpisati.
imala sam kao ti zuska faze kad sam se pitala jel moguće da postoje takvi nekompatibilni karakteri između roditelja i djece, ono, da si beskrajno idu jedni drugima na živce. pa sam imala napadaje grižnje savjesti što se uopće to pitam.
a onda opet, kad mi ne ide na živce , obožavam njen karakter, kako kažeš, potpuno različit od mojeg, tu njenu i volju i ciljanost i duh vođe koji ima i sve ostalo.

a kraljica je cendravosti. još uvijek. pisala sam kako mi je sama priznala da ona ima "glas za gnjavljenje".
a taj glas zvuči toliko stvarno da to ne možeš trpit.
pa ne možeš ni popustit. al ne možeš ni trpit.
i tako.
rekla mi je njena teta u vrtiću, i dobro je rekla, da je teško biti u blizini osobe koja ima visoku razinu energije. ona je spomenula kinetičku energiju. koja se stalno miče i nikad nije na miru. iznervira te to brate. i u snu, što kažete, se mrda.

pa onda - laže ni da trepne. šta kaže vissnja, i nikako da skonta da joj ne prolazi.
al, kako vrijeme prolazi sve mi se više čini da MI mislimo da ne prolazi, al ipak prolazi - tri put ne prođe, jednom prođe, a da nismo ni svjesni