pa to ti je odgovor. dijete (svako ne samo ona) intuitivno, a neki i racionalno razumiju da je interakcija s drugim ljudima odnos. kao sto je i biti roditelj ili biti dijete odnos. u dinamickoj ravnotezi.(ili neravnotezi)
a odnos znaci dvoje ili vise ljudi. koji taj odnos zajedno oblikuju. sa naglaskom na zajedno.
dakle ako je mikki ok da se cura tako ponasa, onda je to i curi ok. odnosi u principu tako i funkcioniraju. kao interakcija.
to sto ljudi vole da to drugacije tumace, je jedna stvar. druga stvar je, da se u to bas i nije dobro pacati sa strane, jer to ljudi dozivljavaju kao kritiku sebe. no tu se uopce ne radi o tome da bi se roditelj trebao osjecati kao luzer. nego o tome da razumije da podsvijest, ono nevidljivo ...igra jako veliku ulogu u odnosu.
no dok oni to vide kao "tako je pao grah" i "odgajam svako dijete isto i jednako" nece se pomaknuti naprijed ni za milimetra.
a ja sam potpuno sigurna da roditelj nikada ne odgaju svoju djecu jednako. to je naprosto nemoguce. jer taj takozvani "odgoj" nije tehnika, niti sablona koju navuces na sebe ili nekog drugoga. nego je to interakcija i suzivot, a on nikada nije isti, cim s akteri drugi.
no s druge strane, sto ljudi, sto cudi.
ako je roditeljima ok da se djeca ponasaju kako se ponasaju sve 5.
ako im pak nije ok, te su na rubu zivcanog sloma, postoje strucni ljudi (nema ih bas puno, ali ipak) koji su u stanju i vidjeti i razumijeti modus operandi i roditelja i djeteta. odnosno obitelji. kod kojih se moze zatraziti pomoc. naravno ako je trebaju.
ako je ne trebaju, sve 5.