Znas kako, ovako kad se napise zaista zvuci blentavo, ali okolnosti su poprilicno kompleksne, tako da je krajnji zakljucak: da. Mi smo se preselili kad je Luna imala 6 meseci, a braca joj 4 i 7 godina. Ona je tad znala da kaze 'mama' (znaci bila je izlozena nasem maternjem jeziku i pocela je rano da 'govori'). Od tih njenih 6m do 2.5 godine (ukupno dve godine) u nasem okruzenju se SVE menjalo. Tesko mi je i pobrojati sta se sve desavalo. Recimo, moje najstarije dete je krenulo u skolu prvi put, ali u drugi razred, i na stranom jeziku (preskocilo K i prvi razred ovde, tamo nije jos bio skolske dobi). To najstarije dete je za godinu dana prekvalifikovano iz English learnera u kategoriju native speakera. Luna je s njim isto komunicirala, i ta promena je naravno i na nju uticala. Ali, to je samo jedan mali deo: babe, dede i tetke preselile su se u kompjuter (skype). Moji prijatelji su odjednom govorili samo engleski, mi smo se selili jos jednom, kupovali kucu, srednje dete krenulo u skolu i poceo i on da prica engleski. Dolazila nam deca, starija, prijatelji mojih decaka, sve cesce i cesce. I tako, stalna, stalna promena, i to ne mala i prilicno zgusnuta. Moj engleski se takodje drasticno menjao, a i Luna je imala razlicite interakcije s ljudima, bilo kad odemo kod novih prijatelja, ili na classes. Ja sam primecivala promene, ali veruj mi da mi je bilo tesko da sve to zajedno shvatim, u kontekstu njenog razvoja govora koji je zaista bio cudan, i da, zaostao. Pri tom, ona je super komunicirala, bila srecno i neisfrustrirano dete s super motorickim razvojem, rano puzala, rano hodala, super brza i precizna. Ljude obozava, nikakve senzoricke probleme nije imala. Gledala sam je, razmisljala, i osim tog govora nisam videla nista cudno, koliko god se trudila. Kad sam (nesto pre pocetka speech teraphyja) odlucila da pocnemo s njom samo engleski, desile su se prve promene, koje su bile ipak sitne i ja sam bila nesigurna. Onda sam je odvela, i speech pathologist mi je rekla da postoji mogucnost autizma (ona je uradila speech evaluation), i da odemo kod ped da dobijemo uputnice za developmental pediatrician. Krenuli smo s terapijom, takodje. Pedijatrica, obicna, je uradila screening test na autizam, i rekla je da joj ona ne bi rekla da Luna ima takav problem (zena i sama ima dete s autizmom i jako je cenjen pedijatar u celoj San Francisco Bay Area), ali je dala uputnice za developmental ped i za test sluha. Paralelno smo i dalje isli na speech therapy, ali sam ja insistirala da muz i deca pocnu da pricaju s njom. Mozda to zvuci bzvz, ali kad dete s 2,5 god ne govori puno, nije uopste prirodno pokusavati verbalno komunicirati s tim detetom i zahteva poseban trud, a i ljudi se naviknu. Decaci su bili navikli da razgovaraju iskljucivo medjusbno, cak i ako je ona tu (vole je i sve, ali to su deca i nemaju isti nacin 'brige' za siblinge kao roditelji).
Speech therapy je najvise pomogao mom muzu, jer smo isli nas troje zajedno. Uvideo je da therapist u stvari radi isto, i prica isto sto i ja, i on je promenio i misljenje i ponasanje. Kad smo oboje poceli da uticemo i ne decke, promenili su i oni. Terapeutica je recimo insistirala na sign language, a ja sam znala da to luna nece pokupiti (poznajem dete) ali sam je slusala da bih probala. Nije islo. Bila je dovoljno otovrena da me poslusa da Luna lako pokupi melodiju, i da joj pridjemo na taj nacin. Tako je pocelo. Zatim su nam dosli baba i deda koji govore iskljucivo nas maternji, i tacno nedelju dana nakon sto so oni otisli (bili su mesec i po ovde) Luna je bukvalno - progovorila. Moje je misljenje bilo da smo pogresili sto nismo s njom pricali na engleskom od trenutka kad je s godinu dana pocela da peva nursery rhymes. Takodje sam misljenja da, da nije bilo ovih promena u ponasanju brace i tate, speech therapy ne bi delovala. Ono - uopste
To ti je nabrzaka i ukratko, ugl, veoma je kompleksno. Nikakav pregled nismo otkazali, sve cemo da odradimo, ali ja mislim da je Luna sasvim ok i bez razvojnih problema. Cak sto vise, cim je pocela da govorii zna sve oblike, boje, brojeve, vecinu abecede.