-
Bubilo
ja sam skepticna prema vrtickom timu strucne sl.moram priznat vise vjerujem privatnicima u ovom slucaju al da bi ti dali ikakav koristan savjet moraju vidjet dijete barem jednom.
ne mora dijete odmah na terapije moze se povremeno otici.postoje razne radionice za djecu.
u svakom slucaju sretno Bubilo i da vam uskoro svima bude lakse i ugodnije zivjet.
ja sam inace tip koji ako ima problem nastoji ga rjesit asap pa vjerojatno zato kad bi mi majcinski instinkt govorio da nesto nije u redu ni kako treba ja znam za sebe da ne bi gubila vrijeme nego bih se pokrenula al to sam ja.svi smo razliciti i mi i djeca.
sretno!
-
Nas strucni tim u vrticu je stvarno super, ja sam jako zadovoljna, nisam jednom pricala s njima. Drzale su unicef radioni e, pa imaju jos ciklus 10 odlicnih radionica o riditeljstvu odobren od ministarstva.
S druge strane, nije to problem koji je pojavi u trenu, ko visoka temperatura pa trcis pedijatru. Treba tu vremena da uopce shvatis da se nesto dogada, npr. s 3 godine su ti neke stvari prihvatljive, a i ta se ponasanja mijenjaju tijekom vremena. Drugo, to nisu stvari koje mozes rijesiti kao rukom odnesene, to traje, s psihologom i bez njega. Trece, ja nisam osoba koja odmah donosi odluke. Ja to moram prvo sama promisliti sa svih strana, pogotovo moram sama procitati sve o tome sto mogu pronaci, moram sama to razumijeti, tek sam onda potkovana necim sam otisla psihologici. Cetvrto, jako bliska obitelj ima takvo, sad 12 godisnje dijete, sve su prosli, razna testiranja, dijagnoze... Necu reci da nista od toga nije pomoglo, ali nista od toga nije pomoglo
. To nisu stvari koje rijesavas, nego stvari koje prihvacas i ucis iz dana u dan kako se ti i on trebate nositi s tim.
I ima jos jedna stvar, nemojte mi nitko zamijeriti, ne mislim nista lose, ali vazno mi je i da od djeteta ne napravim "slucaj". Inace je slabog imu iteta, bolestan 300 dana u godini, na lijekovima, pikaju ga i svasta, ne zelim mu priustiti jos "hodanja, ceka ja, susreta s nepoznatim odraslima".
I jos, sve to sto mi pisemo da se oni bacanju, ne traje to 24 sata dnevno. To su epizode, koje sad vec jako brzo znamo shendlati. Ok, ima dana kad ti dode da se bacis u bezdan
, ali veliku vecinu vremena to su krasna djeca koja su ti naravno "ok", i koju naravno oboza as.
Svi smo razliciti, i naravno da bi svako od nas rijesio stvari na svoj nacin, ali mozda vi koji nemate iskustva s takvim djetetom ne mozete vidjeti koji je to proces kroz koji i dijete i vi prolazite. Meni se cini iz vasih postova da samo vicete "rijesite to, ja bi to rijesila, ne bi tolerirala".
Ali nije to temp. pa cu dati paracetamol. Rijesavas to cijelo vrijeme.
Sad mi se vec cini da se vrtimo u krug, ponavljamo iste argumente
.
Pravila pisanja postova
- Ne možete otvoriti novu temu
- Ne možete ostaviti odgovor
- Ne možete stavljati privitke
- Ne možete uređivati svoje postove
-
Pravila foruma