ja cu napisati samo da kad je mene necakinja vidjela rekla bi "bona" (bombona), jer sam uvijek dolazila sa hrpetinom bombona, a moja majka je bila ljubomorna jer nikad nije postigla taj odusevljeni izraz lica kod unuke
 |
|||
|
|
|||
ja cu napisati samo da kad je mene necakinja vidjela rekla bi "bona" (bombona), jer sam uvijek dolazila sa hrpetinom bombona, a moja majka je bila ljubomorna jer nikad nije postigla taj odusevljeni izraz lica kod unuke
Moja šogorica je npr. svojoj kćeri mazala kruh i Nutelu za ručak kad mala ne bi htjela jesti.
E sad mi se otvorila nova tema - što vi želite da se vašoj djeci donese kad se dođe?
Ja obično tamo kamo idem često ponesem neku malu čokoladicu, jer djeca to odmah strpaju u zube što im doneseš. Mi smo kao klinci morali zahvaliti i spremiti u ormar, a bombonjere su u pravilu bile proslijeđene.
A bude mi malo i neugodno, jer si mislim da to nije baš dobro za dijete. S druge strane - ne mogu s jogurtom doći djetetu ili s jabukom. U zadnje vrijeme ponesem čokoladno mlijeko, za koje znam da isto nije baš optimalno, al mi se čini manje lošim od čokoladice.
Posljednje uređivanje od Jelena : 19.02.2015. at 13:21
Nasa cijela obitelj i prijatelji znaju da ne zelimo da se djetetu donose slatkisi, tako da mu donesu voce, stiropor, one plocice od zitarica i sl.
Ako netko ipak donese slatkis, mi to pospremimo u ormar. Doduse, decko je jos premalen pa i ne zna da je dobio poklon. Kada bude veci i svjestan toga, moci ce pojesti ako pozeli.
Kada je na rodjendanu, ne branimo mu slatkise - to se svede na smoki i par zalogaja cokoladnog keksica ili torte.
Smatram da ne pretjerujemo i definitivno ne zelim od hrane raditi "big deal", mislim da to moze biti samo kontraproduktivno.
Ako i dobiju slatkis, spremim ga, ne znam jel ti glupo zvuci, al meni je voce super poklon, a i datulje, suho voce, brusnice, al mozda veca djeca ipak ocekuju slatkise
Oduvijek mi je svejedno što dobije, a dobije uglavnom slatkiše. Nema običaj odmah strpati u usta i sve pojesti, nego pospremi i uzima po malo.
Glupo mi je jedino kad dobije neke od slatkiša koji mi stvarno spadaju u neku groznu skupinu, npr. gumene bombone ili bananko, jer to ne pojede.
a ni ja ne volim da jedu gumene bombone, al su im ti, iz nekog razloga i najdraži. m ih obožava. one iz kioska, na deke što se prodaju
Posljednje uređivanje od cvijeta73 : 19.02.2015. at 14:17
meni ne smeta ako dobiju slatkiše, ne pojedu odmah sve, ali moraju malo
ja također često poklanjam čokolade
ne kikije, ne gumene jer to nekako ne volim ni da moji jedu
no voljela bih da meni netko donese žele bonbona, ajme, što to volim
poklonjenom konju se ne gleda u zube
kao i mimi, baš mi je svejedno što dobiju i nisam baš nikad o tome razmišljala, al eto, čokolada je uvijek dobar poklon.
i ništa ne spremamo u vitrinu, a i nije da nam baš gosti, ti koji nose poklone, sad baš svaki dan dolaze.
x, kad mi dodju ljudi jos su se i potrudili nesto kupiti, zahvalim, djeci dam oni odluce hoce li to staviti u spajzu ili u sebe.cvijeta73 prvotno napisa
poklonjenom konju se ne gleda u zube
kao i mimi, baš mi je svejedno što dobiju i nisam baš nikad o tome razmišljala, al eto, čokolada je uvijek dobar poklon.
i ništa ne spremamo u vitrinu, a i nije da nam baš gosti, ti koji nose poklone, sad baš svaki dan dolaze.
Ma da, nije isto kad idem nekome jednom mjesečno ili ako se vidimo 2-3 put tjedno navečer, a ja izvlačim čokoladice. Pišem čokoladice, jer stvarno nastojim da ne budu male, neke "prikladne"poklonjenom konju se ne gleda u zube
kao i mimi, baš mi je svejedno što dobiju i nisam baš nikad o tome razmišljala, al eto, čokolada je uvijek dobar poklon.
i ništa ne spremamo u vitrinu, a i nije da nam baš gosti, ti koji nose poklone, sad baš svaki dan dolaze.za djecu, da ne reklamiram ovdje koje.
Znači, nema pravila. Dok se roditelj ne pobuni.
Alba, ovo je baš pohvalno što brineš o zdravoj prehrani svoje nećakinje,
a ne da ideš linijom manjeg otpora.
Prehrambene navike se lako pokvare, a ispravljanje je kasnije vrlo mukotrpno.
I ja imam nećake i kad su kod mene ili smo negdje drugdje a meni su dodijeljeni na čuvanje,
ponašam se prema njima kao prema svojoj djeci.
Dakle, opominjem ih da sjede mirno za stolom, ne ustaju, ne igraju se
s hranom i moraju jesti ono što sam skuhala i stavila na stol.
Jedino mi je problem sa 5 godišnjom nećakinjom koja je izbirljiva oko hrane i navikla da ju se hrani,
a ja to ne radim.
Situacija s njom obično ispadne tako da onda ona preskoči taj obrok, ali onda slijedeći polako krene jesti.
Ali da ću joj dati kekse za užinu, a za ručak nije jela - nema šanse.
Nećak od muža je isto "mustra" po nekim pitanjima, tipa: ljeto je i ja bi im svima kupila sladoled, ali on
jede samo jednu vrstu koje ima samo tamo negdje u n-tom dučanu.
To mi je isto malo
Za mene je sladoled - sladoled, ako želiš kakvog ima ovdje - dobro, ako ne, ne moraš jesti.
ok. ako nam je na ruku, pa možemo prošetati do tog drugog sladoleda, ali u principu nije
pa se onda dijete pomiri sa "tužnom sudbinom" da mora pojesti sladoled koji mu nije u top 5.
Ja mislim da nam samo mogu jednog dana biti zahvalni što smo upotrebljavali zdrav razum
u ophođenju s njima.
kikica je s cca 5 godina otišla u vikend posjet mojoj teti na selo. sa svojom tetom (mojom sestričnom) koju je tad vidjela drugi put u životu. (bio je rat - nije se putovalo).
prije odlaska sam joj rekla: teta A. nema novaca, živi na selu. tamo se jede ono što se ima. ako ne želiš biti gladna - jedi ono što ti daju. ne možeš birati kao doma. naravno da doma nije mogla "birati" slatkiše umjesto obroka, ali je recimo birala između juhe i čušpajza, i ja sam kuhala ono što je rađe jela.
na njena mala pleća natovarila sam i dodatnu odgovornost: o nama dvjema će misliti onako kako se ti ponašaš.
tad je prvi put u usta stavila kobasicu, špek, kozji sir, žgance s mlijekom, i slične "đakonije".
po povratku me nazvala moja teta, jedna prava, divna seoska žena koju život nije mazio...
rekla je da nije mogla zamisliti kakvo divno dijete imam, i ako mogu - da ju opet pošaljem da koji dan provede kod nje...
kaj da velim - narasla sam do neba
tuđoj djeci (uključujući nećake i nećakinje) - nikad nisam dala / radila ono što nisam željela da netko radi mom djetetu. čak i dok ju nisam imala, ali sam razmišljala kako bi to bilo....
Ako imaš još rodbine koja ovako časti goste rado bih se pozvala :prasica:tad je prvi put u usta stavila kobasicu, špek, kozji sir, žgance s mlijekom, i slične "đakonije".
po povratku me nazvala moja teta, jedna prava, divna seoska žena koju život nije mazio...
rekla je da nije mogla zamisliti kakvo divno dijete imam, i ako mogu - da ju opet pošaljem da koji dan provede kod nje...
da, sad je ovakva hrana na cijeni - a tad se jela jer je bila proizvedena doma. nije bilo novaca za kupovinu čokolina i slatkišaAko imaš još rodbine koja ovako časti goste rado bih se pozvala :prasica:.
i na žalost - nema više... tete odavno nema, a ja jednom godišnje nažicam grah i repu, sa žgancima koji su preliveni vrućom svinjskom masti...
eh...
alba, kakav j eodnos tebe i tvoje sestre (i njenog muza)?
meni se cini da u tom odnosu lezi kljuc svega.
sve gumene bombone koje dobiju vaša djeca slobodno meni pošaljite,
adresu šaljem pp-om
ja ih obožavaaam.
i žele bombone.
nisam teta, na žalost, ali jedva čekam.
i bit ću vjerojatno mamitzi-teta.
Posljednje uređivanje od Tashunica : 19.02.2015. at 18:29
Volim seljačku hranu, i kao dijete sam je voljela, ja sam po rođenju svejed kao i moj sin. Cura je na tatu po tom pitanju, i radije će gladovati i biti na kruhu i vodi danima, nego staviti u usta ono od čije teksture i okusa joj se povraća, recimo pršut. Volim kuhati i fino kuham, barem mojima, pa mi nije bilo problem radi nje malo modificirati i izmanipulariati da bi pojela zdravo. U našoj kući nikad nije bilo čokolina, nutele i sličnoga od kada su došla djeca, uopće ne kupujemo slatko, osim onoga što sama napravim od kolača i deserta, a uvijek ga jedu, nevjerojatno nešto. GUmenih bombona na sve strane, odeš u apoteku uvale im paketić, dva, odeš ko okuliste isto, odeš kod optičara opet isto, u obično dučan opet dobiju, moji su mamac za dobijanje gumenih, pa od susjeda, pa onda od gostiju i uglavnom, ja ih ne kupujem a uvijek ih ima. A i u vrtiću ih dobiju, ajde ako ništa u jaslicama je zabranjeno.
A što se darivanja tiče, meni je jako drago kad netko donese za djecu bilo kakvu sitnicu, pa nek je i lizalica, čokolada, gumeni, znam da će se djeca veseliti jer toga mama ne kupuje, a voće jedu ioanko svaki dan na tone. Ono što je za njih mogu otvoriti odmah i pojesti ako im se hoće, takvi izleti im sigurno neće pokvariti usađivane prehrambene navike, a čine im veselje, ono baš se raduju, ko djeca
Jelena, u pravu si, nije isto. Nama je tako sa bakama, često dolaze, par puta tjedno, i najčešće nešto nose. Ali, kao što sam već rekla, moja curka nema običaj sve odmah pojesti, tako je navikla, nego spremi pa uzima malo po malo. Svejedno, ja znam bakama reći da joj ne donose stalno slatkiše, ali to baš i ne pali. Onda joj bake ponekad donesu nešto što joj bude obrok - krafna ili nekakvo pecivo, ali opet to je meni prohvatljivo a nekom drugom roditelju je vjerojatno neprihvatljivo da dijete jede krafne.
Najdraže mi je kad joj donesu domaće kolače ili kekse
Nama je prehrana jako važna, pogotovo mm-u i to nam je bio jedini uvjet za dedu i baku (kad nas teta ignorira). Oni su to prihvatili i poštuju, dapače i sami su promijenili prehrambene navike, doduše i dalje ne u tolikoj mjeri kao mi. Ja sam im beskrajno zahvalna i ugodno iznenađena. Deda je otkrio sve čari kvalitetnije prehrane i sad se on zgraža na smokije po parkićima što nas ne dira, niti nas se tiče. Baka mu pravi integralne kolače s medom i datuljama, grickaju orašide i suho voće, ne kupuju mu krafne u pekarama, pudinge i kekse - u početku su se propitkivali čime će ga razmaziti ako ne šećerom. Baka čak dila recepte i najprije ih isprobava jadan deda.
Kod njih vrijede druga pravila za sve ostalo, kuhinja se potapa u vodi, on im radi kaos po kući, voza ih i vesla, vrti oko prsta, uživaju oni, uživa on i drago mi je da je tako. I ono što sasa veli - osjećaj da je sigurno i zbrinuto dijete mi je neprocjenjiv.
Posljednje uređivanje od palčica : 21.02.2015. at 15:42
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
