Brine me jedna situacija u obitelji...Sto se dogadja s osobama koje su ovisne o svojim roditeljima, kada njih vise ne bude? Osoba je blizu 40.-te, roditelji oko 80 godina. Mislim da je u pitanju Down sindrom i jos nekakva mentalna retardacija i takodjer deformacije stopala tj. osoba se krece pomocu staka, ali tesko. Vani mora biti u kolicima. Prije nekih 10-tak god. se nakacila jos i epilepsija ali ajde, ona je nekako pod kontrolom. Nemam tocne dijagnoze. Osoba je zavrsila osnovnu skolu, naravno onu po posebnom programu, cita, pise, racuna, moze se s njom normalno komunicirati ali je recimo na nivou desetogodisnjakinje. Trenutno imaju pravo na osobnog asistenta i ta gospodja im dolazi mislim svaki dan osim vikenda na 4 sata. I ona obavlja higijenu i sve sto je roditeljima postalo pretesko.
Brinu me godine roditelja i ono sto neminovno stize...sto ce biti s takvom osobom nakon smrti vec i jednog roditelja jer je majka takodjer invalid, brojne operacije kukova, krece se takodjer na stakama. Otac je zaduzen za nabavku, ne znam kako ce one bez njega. A ako otac ostane s kcerkom, ajde jos nekako bi se to moglo organizirati ako bi nastavila dolaziti asistentica.
E sad, sto se dogadja kada roditelja vise ne bude? Ona nije psihicki bolesna pa da ide u nekakvu takvu ustanovu, da li moze u staracki dom a tako mlada? Probali su nesto pricati sa casnom sestrom za nekakav smjestaj pri crkvi ali u biti on je samo za umirovljeno svecenstvo...
Je li jedina opcija nekakav privatni smjestaj i da li se netko uopce bavi takvim bolesnicima a da nisu starci?