Evo ovako, nigdje nisam mogla naci odgovor...bar ne onaj koji bi me zadovoljio. Nasa cura se prakticki od rodenja ponasa cudno kada ne gdje odemo, kod bilo koga od rodbine. Nakon dolaska kuci trebalo joj je svaki put doslovno dva dana da povrati svoj ritam. S dva mjeseca imala je fore da bi jako kratko zaspala, brzo bi se budila i ako ne bi situacija bila ista kao kada je zatvorila okice, odmah plac.To bi trajalo otprilike 48h.Nakon toga bi bila opet po starome. Ok, skuzili smo da jako voli svoju rutinu.

Unazad 10 dana (sada ima 3, 5 mj) ponasa se kao da ima separacijski strah, znaci plac i to prodoran je prisutan i na njenom terenu jasno iskazuje negodovanje bez obzira kako joj osoba pride,ne mora ju niti uzeti u ruke... preferira mene i u par navrata kada smo je morali ostaviti s bakom, sestrom to bi bile drame po 40min-1h placa. Nema sanse da ide ikome drugome na ruke, preko tjedna samnom je beba za pozeljeti dok subote su nam malo teze jer je tata ujutro kuci, nedjelja prode relativno ok. Kada smo u setnji ne pocne plakati kada ju nepoznati gledaju...normalno se ponasa medu puno ljudi ali ako netko dode, cak i ako ga cesto vida ili negdje odemo nastanu drame i tesko ju je smiriti. Je il moguce da je to separacijski strah? Svugdje sam nalazila da pocinje tek od 6 mj.