 |
|||
pričamo o prepisivanju s ploče?Bubica prvotno napisa
Moja nema puno ocjena. Nego, ima problema s prijepisima, još od prvog razreda. Diktat bolje napiše nego prijepis...sad, u zadnjem prijepisu je imala mozda 2 greske, pa je pisala ispravak, pa je u njemu imala veći broj gresaka...pa tako 5 prijepisa i ni 5. nije bio tocan. Ja ne znam tko je tu lud...Peterlin, koji je to poremećaj?
vid je ok?
mislim, ako je to pravilo da bolje piše diktat nego prijepis, mora postojat neki razlog.
taj problem ima i moje dijete. najgore mi je kad fula u prijepisu u stranom jeziku. npr jucer su prepisivali nesto sa ploce iz talijanskog, na kraju uopce nisam kuzila sta je napisao jer mu je bilo puno krivih slova, pa onda rijec izgubi ili promjeni znacenje. izludila sam.
meni svejedno, moja pliva sve tehnike, roni, skace kako zelis...trenira 3 puta tjedno...pa zar im se ne nudi mogućnost besplatne škole, ako ne prođu testiranje?
pa to je fenomenalno.
šta vam tu ne valja?
ali bas je tu netko napisao da ne stignu i to ugurati u postojeci raspored, plus dijete nije u boravku
super je da je to sve organizirano, ali i dalje mislim da ne moraju svi znati sve tehnike plivanja u drugom razredu
mislim, moja djeca moraju(lijecim vlastite traume, lol), ali ne moraju i ostali, jel...
vid nije ok, slabovidna je, nosi naočale
prijepis je većinom s ploče, ovo je bilo iz knjige
meni doma, kad vježbamo, prepisuje puuuuno bolje nego u školi, nosila sam vježbenice u školu, razgovarala s učiteljicom, bez puno vajde i pomaka...
Osim što je slabovidna, jako je anksiozna ali i brzopleta (!), nigdje drugdje ne vidim neki problem ali taj prijepis baš strši.
Prepisivanje s ploče je kognitivno puno zahtjevnije od pisanje diktata ili prepisivanja iz knjige, teke.... Vidi ovdje npr: https://www.skolskiportal.hr/clanak/...-i-disleksija/
Pa zato i kazem da je poremecaj u sustavu .
uopce inzistirati na prepisivanju sa ploce.
( nevjerojatno je kako prijepis sa ploce izgleda kod djeteta sa poteskocama. Imam dva primjerka doma. Jedan je potpuno odustao, a mlada se sirota trudi jer misli da ne moze drugacije.)
Traži opservaciju. Izganjaj papire. Nema nikakvog razloga da se dijete pati s tim ako ne mora...
Moj stariji je bio slabovidan (ni sad mu vid nije savršen) i imao je jako lošu motoriku = papiri s Rebra (vid) i iz Suvaga (sluh, govor, motorika). Dobio je individualizaciju u drugom polugodištu prvog razreda. Taj papir ne bi ništa značio da nije imao odlične učiteljice, razrednicu i boravkašicu, koje su mu bile pri ruci kad ne bi stigao napisati sve što treba. Nije mu jednom prepisala učiteljica ili mu je čak znala unaprijed pripremiti listić. A on se trudio jer su ga poticale. Uvijek super uspjeh, ti problemi mu nisu narušili samopouzdanje jer je osoblje škole imalo sluha.
Mlađi sin je imao teškoće čitanja (elementi disleksije) ali nije imao sreće s učiteljicama, pa je to izgledalo ovako kako opisuješ. I on nosi naočale, pa ga je svejedno učiteljica stavila u zadnju klupu jer nije bio problematičnog ponašanja. A to što dijete ne vidi i ne čuje ništa iz zadnje klupe, to nema veze.... On je isto dobio papire za IP kasnije, aliiii teško je to išlo jer učiteljice nisu imale ni znanja ni sluha ni vremena. Nisam puno postigla. Rezultat - ovo dijete je moralo duplo raditi, još sa mnom doma sve gradivo, jer je u školi samo gubio vrijeme.
Probaj porazgovarati, ne samo s učiteljicom (to si obavila) nego sa stručnom službom. Nek dijete dobije opservaciju. Nek učiteljica dobije obvezu da joj posveti pažnju kako treba. I sretno!
Btw. slažem se da u prvim godinama OŠ prepisivanje s ploče nije baš najsretnije rješenje. Ima drugih metoda. ALi ne znam što piše u nastavnom planu - možda oni moraju djecu naučiti i to. Ne bi se štela mešati.... ali za moju djecu je to isto godinama bio najveći problem i totalno kontraproduktivno.
blago meni, niš nisam razumjela
što ovo konkretno znači: "ali istraživači su otkrili da se čak i djeca bez poteškoća pri čitanju koriste samo djelomičnim reprezentacijama riječi i odvajaju riječi koje će biti prepisane u nekoliko subleksičkih jedinica."
jer, moja nema problema s čitanjem, uspješnije prepisuje npr. prirodu, tj. ono što nije za ocjenu, manje je uspješna kad situacija prijepisa postane, formalna, ono doslovce kada u bilježnicu kao naslov napiše: "Prijepis"
e sad, ne znam postoji li neka tipična vrsta pogrešaka, ona pogriješi u formalnostima (točka na kraju ili početno veliko slovo, što mislim da je posljedica anksioznosti), a nekada i ispusti pokoje slovo.
Prijepis rade i kod nas. Uvijek ima barem 1-2 greške.
Ma članak je ok, ali nije napisan baš razumljivo...blago meni, niš nisam razumjela
što ovo konkretno znači: "ali istraživači su otkrili da se čak i djeca bez poteškoća pri čitanju koriste samo djelomičnim reprezentacijama riječi i odvajaju riječi koje će biti prepisane u nekoliko subleksičkih jedinica."
jer, moja nema problema s čitanjem, uspješnije prepisuje npr. prirodu, tj. ono što nije za ocjenu, manje je uspješna kad situacija prijepisa postane, formalna, ono doslovce kada u bilježnicu kao naslov napiše: "Prijepis"
e sad, ne znam postoji li neka tipična vrsta pogrešaka, ona pogriješi u formalnostima (točka na kraju ili početno veliko slovo, što mislim da je posljedica anksioznosti), a nekada i ispusti pokoje slovo.
Ovako - probat ću ja zdravoseljački, ali ni ja ne znam kratko:
Tvoje dijete ne vidi kako treba. Kod prepisivanja s papira možeš joj pomoći, staviš ravnalo ili nešto na redak i super, pogled ne luta nego se odmah vrati na mjesto gdje je stala.
Kod prepisivanja s ploče, treba prvo gledati u ploču, pa pročitati, pa zapamtiti, pa zapisati (uz gledanje) pa vratiti pogled na mjesto gdje si stala. Nije to jednostavno. I meni je to uvijek bilo teško. Nije to problem samo djece s disleksijom, nego je to teško svima koji nemaju savršen vid. Troši se jaaaako puno vremena. Probaj sama, brzo ćeš osjetiti da to nije bezazleno.
Kad bolje razmislim, kod mog starijeg je učiteljica češće prakticirala radne listiće, a tek tu i tamo su prepisivali s ploče. Učiteljica mlađeg sina je pisala na ploču, a djeca su bila prepuštena sama sebi da se snađu kako god znaju.
* * *
Ako te zanimaju tipične vrste pogreški - baci oko na Hrvatsku udrugu za disleksiju, ovdje: http://hud.hr/simptomi-disleksije-u-skolske-djece/
Nemoj se opterećivati da ćeš odmah sve isprocesirati, nije to ni bitno. Čovjek s vremenom nauči ono što treba. Doma probaj pratiti kako dijete radi - da li je dijete više "slušni tip" (bolje joj ide diktat, a lošije prepisivanje) ili je više vizualni tip (moj stariji unatoč smetnjama vida puno lakše uči ako gleda nego ako sluša). No, da te ne opterećujem, s vremenom sve naučiš.
Naš je problem što bi učiteljice trebale biti educirane za to, a nisu. Neke imaju volje i osjećaja, ali veliki broj nema. Ja sam ovo što znam naučila od logopeda. AKo u vašoj školi ima logoped, traži razgovor i obveznu pomoć. Moj mlađi sin je sve to imao, ali ništa nije pomoglo - vidio je školskog logopeda jednom u osam godina.Sva sreća da postoji Suvag i moj prijatelj logoped koji mi je puno pomogao savjetima.
Nemoj da ti ja napisem koji je to poromecaj.
( vise poremecaj u sustavu nego u djetetu)
ovako izgleda kod nas test plivanja:
Test u cijelosti ima za cilj da dijete skoči u vodu sa visine od 90 cm, odpliva 25 metara okrene se i odgurne od zida i dopliva nazad do 50 metara i to sve bez pomoći plutača ili druge osobe. Kako bi nekoga ocijenili kao plivača početnika potrebno je da odpliva barem 25 metara.
To mi je ok
znam učiteljica koje uopce ne koriste tu metodu rada, nikada niti rade prijepis niti ga ocjenjuju
ne znam, idem čitati Noin link...
To je već drugi ekstrem. U pripremi učitelja odnosno metodikama nastave se jako inzistira na ploči (tzv plan ploče) i očekuje se da učiteljice RN pripreme učenike za hvatanje odnosno prepisivanje bilješki s plače.
Ali da se ti prijepisi ocjenjuju i posebno vrednuju (poput diktata) to još nisam čula.
No na ovom forumu svašta saznam i naučim, pa i za prakse koje su mi pomalo
Inače slažem se sa Sirius, ne treba inzistirati na tome kod djece s teškoćama. Dapače, ovisno o intenzitetu teškoće mogu im se po potrebi pripremiti gotovi materijali pa zalijepiti u bilježnicu ili sl.
Taj prijepis, kako to izgleda? Za ocjenu? Nasi to ne rade, nitko od njih troje nije to radio pa mi cudno. Mozda i rade pa neznam da je to bas to
Posljednje uređivanje od In love : 28.09.2016. at 12:03
xTaj prijepis, kako to izgleda? Za ocjenu? Nasi to ne rade, nitko od njih troje nije to radio pa mi cudno. Mozda i rade pa neznam da je to bas to
i ja prvi put čujem za prijepis.
Pocetno veliko slovo - ovaj nas nece to skuzit nikada. Kod njega sve maleno, nikakve tocke nigdje...
Ja samo vidim da je škola puno zahtjevnija nego prije 30 godina. Ja sam imala 5-10 zadačića iz matematike za DZ i eventualno pročitati tekst iz čitanke.
Eh, da - napomena za sve roditelje djece u prvom i drugom razredu: Nemojte odmah pomišljati na disleksiju, jer to se može sa sigurnošću dijagonsticirati tek oko desete godine, iako se smetnje pojavljuju i ranije.
Ne uče sva djeca na isti način i istom brzinom, ali korisno je ako učiteljica prepozna na vrijeme njihove slabe strane i pomogne im da ih prevladaju. Štajaznam ako vidi da dijete ne može prepisati s ploče, trebala bi mu dati listić za doma ili preko vikenda.
Ja cu ti reci jos zdravo seljackije.
dijete ne vidi dobro, nosi naocale.
Gleda na plocu - daleko, gleda u papir - blizu.
Prilagodava percepciju oka svaki put. To je dodatni napor i zbog toga joj padne koncentracija , te radi greske.
ma, meni je jasno da djeca moraju prepisivati s ploče, ali da, u prvom razredu moja je imala desetak prijepisa za ocjenu iz HJ. Baš za ocjenu
Razgovarala sam ja s učiteljicom puno o njezinom vidu. Niš! Sirius, ovo tvoje objašnjenje ću majkemi isprintat i dat joj, jer ja to nisam u razgovoru znala tako pojednostaviti.
Peterlin, mi smo prošli godinu dana Suvagova vrtića, izlazna dijagnoza je da nema dijagnoze: uredan govorno jezični razvoj (ne znam niti jesam li dobro zapamtila). I ne, ne želim zbog toga što mi dijete dobije 3 ili 4 iz prijepisa potezati individualizaciju, kuda bi to sve skupa vodilo? a garant u svim strateškim dokumentima našeg školstva kao jedan od principa rada stoji individualizacija...
Budući da si već obavila razgovor s učiteljicom, samo lijepo idi stručnoj službi i školskom liječniku na razgovor i izganjaj papir. Suvag ti neće dati papir za vid, to ti daje liječnik kod kojeg dijete kontrolira vid. A kad jednom imaš papir, možeš učiteljicu podsjećati što treba na dnevnoj bazi. To je teško jer oni ni sami ne znaju što treba, pa zato dogovori s oftalmologom da za školu napiše papir s preporukom: NE ocjenjivati prepisivanje s ploče, osigurati dodatno vrijeme za tu-i-tu vrstu provjera, pripremiti pisani materijal unaprijed u obliku listića itd. (sama znaš što je djetetu problem)ma, meni je jasno da djeca moraju prepisivati s ploče, ali da, u prvom razredu moja je imala desetak prijepisa za ocjenu iz HJ. Baš za ocjenu
Razgovarala sam ja s učiteljicom puno o njezinom vidu. Niš! Sirius, ovo tvoje objašnjenje ću majkemi isprintat i dat joj, jer ja to nisam u razgovoru znala tako pojednostaviti.
Peterlin, mi smo prošli godinu dana Suvagova vrtića, izlazna dijagnoza je da nema dijagnoze: uredan govorno jezični razvoj (ne znam niti jesam li dobro zapamtila). I ne, ne želim zbog toga što mi dijete dobije 3 ili 4 iz prijepisa potezati individualizaciju, kuda bi to sve skupa vodilo? a garant u svim strateškim dokumentima našeg školstva kao jedan od principa rada stoji individualizacija...
Moj stariji sin je liječen od ambliopije i strabizma, a na temelju toga čak i danas u srednjoj školi ima individualizaciju zbog toga i zbog motorike (ima i neurološki problem, nije bitno), ali ljudi nemaju uvijek razumijevanja, pa im treba neke stvari pokazati prstom.
u moje vrijeme ali samo kod moje učiteljice su se pisali autodiktate, ono moraš naučiti sve kaj piše u pjesmici, sve interpunkcije, onu kestenjaru sam pisala najmanje 5 puta i svaki put dobila kolac.ma, meni je jasno da djeca moraju prepisivati s ploče, ali da, u prvom razredu moja je imala desetak prijepisa za ocjenu iz HJ. Baš za ocjenu
Hahaha!!! Moj stari isto. S tim kaj je on uporno pisao kestenjira jer nije imao pojma sto je kestenjara
Cure,
kako ste posložile vanškolske aktivnosti? pretpostavljam da već svi imamo neki raspored. Moja ide na odbojku koju obožava 2x tjedno a ostalo joj je slobodno.
Ona baš treba to neko vrijeme za sebe, kad se igra (obično škole, glumi učiteljicu) i razgovara sama sa sobom u sobi.
Testove već naveliko imaju. Najbrojniji su razred u školi 27 ih ima. Već neko vrijeme ide sama doma iz škole tj. s prijateljicama, obično se još malo zaigraju u parku pa dođe doma i zvrcne me da je stigla.
Kako vaši klinci, imate kakvih novosti?
Posljednje uređivanje od Lili75 : 07.10.2016. at 11:36
Mi smo jedva nekako posložili aktivnosti. ide na engleski, njemački i elementarnu sportsku školu(koju organizira škola preko projekta subotom u sportske). Petak i vikend su mu slobodni.
nama je ta sportska u sklopu nastave preko tjedna pa to ni ne računam.
Mi se ispisali iz boravka. Ide sam u školu i iz škole i sam je doma neko vrijeme. Ide na tenis i gitaru...s tim da bih mu još nešto ubacila, jer mi se čini da svejedno previše vremena provodi ispred ipada... I tenis i gitaru sam obavlja...ja upisujem na sve što mi je ispred kuće
Jeste vidjeli ovo?
http://net.hr/danas/hrvatska/trebamo...ju-za-drugima/
Ja sam se prije cudila rezultatima, no nakon ovih godinu i nesto susreta s osnovnoskolskom prirodom moram priznati da sam iznenadjena da ne stojimo i losije...
Andiko
sin ti je stvarno odgovoran i samostalan sam pise zadace, obavlja svoje aktivnosti.
Moja uopce ne trosi vrijeme na tablet i igrice(ko da tablet ni nemamo, ne koriste ga) ona nesto svoje tambura pa mi je zao natrpat je obvezama kad uziva u slob.vremenu na najcesce kreativan nacin.Njoj je sri i pet odbojka i njoj aman taman, isto nama pod nosom.
Posljednje uređivanje od Lili75 : 07.10.2016. at 15:50
Nadarena mi je za atletiku ali ima vremena ne da mi se zivot komplicirat s razvozenjem do Mladosti, stigne ima vremena.
Mater joj je pocela trcat polumaratone s 39
ja sam moje upisala na judo. dovozim i odvozim 3 put tjedno. oni su super zadovoljni i trenerica je jako zadovoljna sa njima. njemu je skola muka, sport mu spasava stvar.
Ja kod prirode uopce ne komentiram tezinu (jer je vecina sadrzaja skoro pa vrticke razine) nego po meni katastrofalnu nepovezanost sadrzaja s praksom. Tako na kraju npr moje dijete ima bez problema pet iz nacina davanja brojeva kucama u ulici i sve tocno rijesi u rb ali i dalje pojma nema u stvari sto to znaci kad ona treba to "znanje" primjeniti u praksi i dodijeliti brojeve kucama u nasoj imaginarnoj ulici. A takvih je primjera mnogo. Da ide na boravak na nacin da knjige nosi samo vikendom vjerojatno bi doma gledali petice u ednavniku i divili se njenom znanju, bez da udjemo malo dublje u srz stvari. Ovako ipak dosta toga svakodnevno "ispliva" na vidjelo.
Skoro nikad se ne bavimo ucenjem nego vjezbamo razumijevanje naucnog.
Posljednje uređivanje od sillyme : 07.12.2016. at 00:21
Mislila sam da je druga godina u naslovu i otvorila temu. Dosadno je na forumu od kad steka, kao da nitko nista ne pise i zato sam krenula citati. I, naravno, moram ja komentirati...
Ovo je osnovnoJos ti nitko nije rekao da ne ides TI u skolu?!
Zadatak je odlican. Zove se: razumijem sto citam. Priznajem da me cude komentari, tu se nema sto razmisljati, pa suncan je dan. I ne mogu vjerovati da nitko u razredu to o suncu nije procitao, statisticki je nemoguce.
Zasto biste vjezbali u imaginarnoj ulici. Pa ima pravih! Samo usput djetetu pokazes na pravim kucama kraj kojih prolazite, kako su brojevi slozeni kad su kuce s obje strane ulice, a kako kad su samo s jedne.
Pa ja ne mislim da je pretjerivanje da djetetu pojasnis neke pojmove koji su dio zivota
Mislim, radimo to i bez prirode i drustva, tipa vozis se, prolazis kraj nekog usca pa kazes vidis ovdje se rijeka blabla ulijeva u more i to se zove usce, a mjesto di izvire iz zemlje zove se izvor
Ja ne bih nista crtala jer sam antitalent za to, moje oruzje je jezik, ali bih objasnila djetetu kako se dodjeljuju kucni brojevi i kad udjes u neku ulicu i trazis broj 73, kako ces ga trazit
Evo vam onda još malo bisera iz prirode i društva, ovaj put za 4. razred. Jedno od pitanja u radnoj bilježnici svojedobno je glasilo: "Koji je oblik nematerijalne kulturne baštine Hrvatskog zagorja na listi UNESCO?"
Pritom su autori, izgleda, "zaboravili" na činjenicu:
-da djeca u 3. razredu ne znaju što je UNESCO
-da im je vrlo teško rastumačiti pojam "nematerijalne kulturne baštine" - moj sin to uopće nije razumio, niti im je učiteljica to rastumačila, ali je svejedno trebalo odgovoriti na sva pitanja u rb.
Najgore mi je ipak bilo da on tada uopće nije primijetio da nešto ne razumije, nego je samo šibao dalje po udžbeniku i radnoj, uopće se nije ni zapitao o kakvim je to pojmovima riječ. A ja sam se hvatala za glavu.
Tako da... taj predmet u nižim razredima često je izvor frustracija i nebuloza
Posljednje uređivanje od tanja_b : 12.10.2016. at 23:27
E to. Cita, moze ponoviti od A do Z ali pojma nema sto to znaciNajgore mi je ipak bilo da on tada uopće nije primijetio da nešto ne razumije, nego je samo šibao dalje po udžbeniku i radnoj, uopće se nije ni zapitao o kakvim je to pojmovima riječ. A ja sam se hvatala za glavu.
Tako da... taj predmet u nižim razredima često je izvor frustracija i nebuloza
Malo se tjesim da sam i ja kao dijete cesto tako radila, onda sam (ponekad puno puno) kasnije znala imati onajtrenutak. Tesko mi je sad procijeniti no svejedno mislim da sam puno vise od nje propitkivala te nepoznate pojmove, ona samo siba dalje... Ali dobro, uvjerile ste me da nije nista neobicno da u drugom razredu os doma moram jos jednom ja objasnjavati prirodu...
bez obzira učila to djeca ili ne , ja neznam da to postoji u zagorju, večina je po obali i Lici
Joj, sad si me podsjetila na to... Ista stvar! Moj mlađi je imao referat iz toga (bila je Dioklecijanova palača, ali ista priča). 2/3 referata (zapravo, prezentacije za koju mu je i te kako trebala pomoć) se sastojalo upravo u tome da se objasni što je UNESCO i što je nematerijalna baština. Poslije su taj materijal koristili i za druge razrede, ali nije to jedini put. Puno toga je u nižim razredima trebalo odraditi doma, od toga što je UNESCO do toga čemu služe bubrezi...ufff.... a to su samo primjeri.Evo vam onda još malo bisera iz prirode i društva, ovaj put za 4. razred. Jedno od pitanja u radnoj bilježnici svojedobno je glasilo: "Koji je oblik nematerijalne kulturne baštine Hrvatskog zagorja na listi UNESCO?"
Pritom su autori, izgleda, "zaboravili" na činjenicu:
-da djeca u 3. razredu ne znaju što je UNESCO
-da im je vrlo teško rastumačiti pojam "nematerijalne kulturne baštine" - moj sin to uopće nije razumio, niti im je učiteljica to rastumačila, ali je svejedno trebalo odgovoriti na sva pitanja u rb.
Najgore mi je ipak bilo da on tada uopće nije primijetio da nešto ne razumije, nego je samo šibao dalje po udžbeniku i radnoj, uopće se nije ni zapitao o kakvim je to pojmovima riječ. A ja sam se hvatala za glavu.
Tako da... taj predmet u nižim razredima često je izvor frustracija i nebuloza
Btw. za Hrvatsko zagorje uopće ne znam što tu pripada nematerijalnoj baštini...
Posljednje uređivanje od Peterlin : 13.10.2016. at 12:19
Logika u nastavi. Hahaha
imas srece sto je samo logika u pitanju.
da imas jos osim toga i jos neku poteskocu kod djeteta vidjela bi kako izgleda skolovanje kod kuce ( da bi dijete shvatilo i naucili sto sustav od njega trazi).
Pravo skolovanje kod kuce je mala beba prema ovom nasem hrvatskom prisilnom skolovanju kod kuce.
Posljednje uređivanje od sirius : 12.10.2016. at 23:30
Sad kad ovako pročitam, pitam se jel mi radimo isto gradivo, baš ću pitat kćer jesu li počeli raditi Moj zavičaj, meni se nekako čini da njima učiteljica baš lijepo objasni sve te nove i nepoznate riječi (i sama ima dijete iste dobi kao oni pa je samim tim možda i više involvirana i zna što bi moglo djeci biti nejasno).
Neki dan mi je baš lijepo objasnila kad sam je pitala za Dan neovisnosti, što taj dan slavimo a ona mi je proglašenje samostalnosti Hrvatske jako lijepo objasnila da sam ostala paf.
haha, moja dođe doma i vikne: jel znaš da sutra slavimo "dan neizvjesnosti"! umrla sam od smijeha...
u prirodi smo mi sada na jeseni
ali da, ti izrazi kojima se oni ne koriste u svakodnevnom životu su koma, pola razreda umjesto "otvornici" govori "otvorenici", moja se mora jako skoncentrirati da pravilno izgovori
neusklađenosti ima gomilu, da ne govorim o engleskom i hrvatskom...
Eh, našla.... izrada tradicionalnih drvenih igračaka: http://www.min-kulture.hr/default.aspx?id=5234
Ali zašto je to nematerijalna baština???? Nemam pojma. Valjda se računa i know-how.
Posljednje uređivanje od Peterlin : 13.10.2016. at 12:21
Da li netko od vasih ima za nauciti pjesmu Plava uspavanka? Svasta je do sada morala nauciti ali ova mi je bas koma, dodje mi da zaspim od dosade svaki put
Na karaju je jos onaj udzbenik iz glazbenog za prvi razred od Profila bio suiper spram ovog od skolske knjige, ja nemam pojma ni jednu pjesmu i vecina mi ih se ne svidja. Ona ih nauci ali ih nikad spontano ne pjevusi, one proslogodisnje su ipak bar bile zabavne...
Posljednje uređivanje od sillyme : 14.12.2016. at 20:42
...kad smo kod nerazumljivih izraza: iz vjeronauka je naziv lekcije bio ''Milosrdni otac''. A L. u bilježnicu napisao ''Milosrbni otac''
Meni skola ide na zivce
Jos ti nitko nije rekao da ne ides TI u skolu?!Meni skola ide na zivce
OT: Ginger ... ček...ti si trudna?!?!?!?!?! hahahah Čestitam!
Posljednje uređivanje od andiko : 14.10.2016. at 14:29
štrukle
http://www.min-kulture.hr/default.aspx?id=3650
btw. priroda je najteža, definitivno... sve nešto apstraktno meni a kamoli djetetu
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
