Nama je bilo burno prvih dva tjedna, bilo je i placa, umora, zivci su joj bili napeti maksimalno (sto stvarno kod nje nije tesko postici ) ali sad se sve ustabililo i uspjela je uhvatii rutinu. Ako je ikako moguce tata je pokupi doma malo ranije, odmah pregledaju zadacu, dovrsi sto treba, spremi knjige za sutra i ode po brata i na igranje. Ako ima obaveze (sport) onda sve to obavi navecer isto bez cendranja. I kad kazemo u pola devet da je spremanje za spavanje poslusa bez drame (ovome se najvise cudim od svega, nakon 6,5g svakodnevnog rata oko spavanja), tusiranje, pranje zubi, prica za laku noc i zaspi do pola deset, sto mi je cudo nad cudima (i stalno si mislim da ne moze jos dugo tako, izronit ce njen protu-spavalacki karakter prije ili kasnije).

Iskreno, najbolja stvar koja nam se desila su strajk i sad spajanje blagdana, taman da svakih dva-tri tjedna ima produljeni vikend bi joj dobro doslo da pobjegne od ovog tempa koji melje. Tako da vec odbrojavam dane do Bozica.

O skoli kao takvoj nemam bas dobro misljenje, od svih dana kad nije imala vjeronauk su jedan jedincati put bili u knjiznici (kad je saznala da ne smije posudjivati knjige?!?!?!), sve ostale dane su bili u nekom "kabinetu", i to sami?! Glavna uciteljica je totalna koma sto se komunikacije tice, za dolazak na informacije trazi pismenu najavu u informativku , od nje ni maila ni telefona, a ako joj zelimo javiti da je dijete bolesno moramo doci osobno, jer druge nacine komunikacije ne priznaje. Uciteljica iz boravka povrsno pregledava zadace, tako da joj mi doma moramo ukazivati na greske, plus naravno ne pazi kako rade zadacu pa se moja vec pohvalila da red E-ova napravi tako da napise L-ove i kasnije doda crtice. Pametno mamino, ak je to ok uciteljici i meni je ok Sve u svemu tjesim se da ce valjda biti bolje u visim razredima...