Ako je došlo do točke gdje razum ne pomaže, ne možete razgovarati i riješiti nesuglasice...jedino rješenje je da se civilizirano rastanete, a najmanji ti je problem vrtić, vjeruj mi.
Prvenstveno moraš zaštititi sebe i djecu od daljnjeg terora. Vrtić, školu i sl. ćeš lako riješiti. Neka te to ne sputava.
Moja prijateljica je bila neodlučna iz tisuću razloga; te nije završila školovanje, pa sam ju nagovorila da riješi preostale ispite i diplomira, pa nema posao pa se zaposlila, pa ovo i ono...dok nije došlo do generalnog s.anja.
Tada je smogla snage i otišla od njega i prijavila ga.
Sad kaže da iako je podstanar i više nema, nego ima, da je sretna. Ne živi u strahu. Ni ona, ni djeca.