LOL, ja imam dvoje takvih (troje ako računam i muža), koji bi spavali do podne a noću ne bi zaspali do dva da im se može. Mene to izluđuje, jer sam jutarnji tip.
Sin je izbacio dnevno spavanje sa 10 meseci-da, meseci. Noću spava relativno dobro, po 11-12 sati, osim što mesečari-priča, sedne, ustane u krevetu i sl.
Ćerka spava nemirno, škrguće zubima, rita se, bori, mlati rukama. Oboje aktivno šutaju pokrivače sa sebe, celu noć ih pokrivamo, jer se probude kad im je zima-i kad im je vrućina.
Ako nisu dovoljno naspavani, onda se svađaju, plaču, nepodnošljivi su.
Ako su naspavani, onda su divni, puni energije- i NIMALO pospani uveče. Mogu bez problema biti budni po 14-15 sati dnevno.
Što je i srž problema našeg bioritma. Jer oboje zahtevaju po 10-11 sati noćnog sna da bi bili normalni preko dana. Ali nakon tog sna budu budni po 14-15 sati. A dan nema ni 26 ni 25 sati, tako da nam se već godinama smenjuju nenaspavani i naspavani dani.
I ja nemam rešenje...