ne znam šta vam reći, imam djevojčicu od skoro 10 godina. jako smo vezane.
najvažnije joj je šta ću ja reći, da mene zadovolji, da ja budem sretna zbog njenih uvijek odličnih ocjena, šta ću ja reći za njene prijateljice i sl.
istovremeno joj je strašno važno da se tata i ja ne svađamo( dobro, to je svoj djeci važno), ali ona to strašno prima k srcu kad nešto ne štima između nas dvoje, kad je svađa, zatim, kad mi odrasli razgovaramo, ona sve to mora znati, sje joj mora biti objašnjeno u najsitniji detalj..nije ona starmala, ne, nego jednostavno je valda tako navikla i tako mora bit.
ima mlađu sestru s kojom se super slaže, puno je mlađa, pa se ponekad ponaša kao da je mama, no nije problem.
muči me ta njena preosjwetljivost, ta njena perfekcija, sve mora bi savršeno, škola, glazbena škola...sve vse.. i onda ju boli glava..povremeno, naveče, glavobolja, valjda od tih silnih tenzija, pritisaka, osjećaja......
mislim da joj ni ja ne olakšavam,ako nešto nije dobro, jako se ljutim, ako je nešto super, kratkotrajno me to veseli, već nađem nešto u čemu je pogriješila...ne znam šta bih rekla stvarno, ne znam kako da popustim, da skinem s nje taj teret koji sam joj vjerojatno ja nametnula...
pomozite mi molim vas..
znam da moram popustit, ali menitreba neko hitno rješenje, neki potez kojim ću joj pokzata da je silno voljena i kad je loše nešto napravila, ja ne znam to pokazati ili šta je problem, ne znam.....