Naravno da ne, ja nikad ne zaboravljam
Zafrkavam se, ofkors, ali ja se užasno loše nosim s kritikom i zato me ne čudi kad vidim dijete da reagira slično. Ma on je još super, kakav je uz mene mogao ispasti![]()
Peterlin, ovo što opisuješ ipak nisu iskreni osjećaji, nego kućni teatar (tako mi se čini). Inače, glumljeni osjećaj jada vrlo lako može prerasti u stvarniako se stvari otmu kontroli. Na sreću, tog sam postala svjesna još davno, prije nego sam i dobila dijete, pa svojeg (koji ipak nije takav majstor glume, tako da nam takve situacije nisu svakodnevne) znam na vrijeme zaustaviti. Ponekad.