Moja je prva dva išla u boravak, tamo je pisala zadaću i učiteljica im ju je i pregledavala. Ne sjećam se baš koliko sam doma pregledavala što su radili no znam da sam znala pregledati bilježnice jer su torbu nosili svaki dan doma. I znala bi reagirati ne na zadaću jer je ona već bila ispravljena nego na ono što su radili pod satom ako je bilo pravopisnih grešaka. Naravno ona je to teško prihvaćala i nije joj se dalo popravljati pa mi je znala i braniti da joj gledam bilježnice . Ono što sam prvih godina više pratila je lektira. Nisam si htjela priuštiti da recimo za vikend ne možemo negdje ići jer eto ona sutra ima lektiru ili da imamo cirkus do ponoći. Sjećam se kad su imali Pinokia, knjiga je jako debela i pisana teškim jezikom pa sam ju podsjećala da svako veče pročita barem malo. Sad u višim razredima ne vodim brigu ni o tome. S time da moja nama zna tu i tamo ispričati što su radili na nekom predmetu bilo da nam ispriča neku zanimljivost bilo da ispita naše znanje ili da se pohvali.
Naravno mogla bi ona sve to i bolje znati, recimo pisanje sastavaka. No ni MM ni ja nismo u tome dobri pa ju ni ne znamo podučiti