Pregledavate li zadaće?

[larmama]

Moja je prva dva išla u boravak, tamo je pisala zadaću i učiteljica im ju je i pregledavala. Ne sjećam se baš koliko sam doma pregledavala što su radili no znam da sam znala pregledati bilježnice jer su torbu nosili svaki dan doma. I znala bi reagirati ne na zadaću jer je ona već bila ispravljena nego na ono što su radili pod satom ako je bilo pravopisnih grešaka. Naravno ona je to teško prihvaćala i nije joj se dalo popravljati pa mi je znala i braniti da joj gledam bilježnice . Ono što sam prvih godina više pratila je lektira. Nisam si htjela priuštiti da recimo za vikend ne možemo negdje ići jer eto ona sutra ima lektiru ili da imamo cirkus do ponoći. Sjećam se kad su imali Pinokia, knjiga je jako debela i pisana teškim jezikom pa sam ju podsjećala da svako veče pročita barem malo. Sad u višim razredima ne vodim brigu ni o tome. S time da moja nama zna tu i tamo ispričati što su radili na nekom predmetu bilo da nam ispriča neku zanimljivost bilo da ispita naše znanje ili da se pohvali.
Naravno mogla bi ona sve to i bolje znati, recimo pisanje sastavaka. No ni MM ni ja nismo u tome dobri pa ju ni ne znamo podučiti

[mama_jos_malo]

Ne gledam (2.r), nije u boravku, dođe doma i piše odmah dok ja kuham, ali iskreno pojma nemam što rade i sad sam došla u iskušenje da odem gledat. Odgovorna je, "niže petice ko bisere" (tako ona veli) i sretna je. Meni je bitan taj aspekt, da se veseli školici, da se druži s djecom iz razreda, da uživa u onome što uči.

[Sirius Black]

1 razred, ne ide u boravak, piše zadaće kad dođe doma. Pogledam svaki dan što su radili u školi i da li su sve zadaće napisane.

[Peterlin]

Ne znam jel se to zove "raditi s djetetom".
Definitivno znam da nije "raditi umjesto nje".
Pogledam što je radila.
Pogledam jel joj zadaća u redu.

I, ako ima neki najavljeni test (a svi su objavljeni na netu) isprintam joj neki listić da ga riješi.
Da li ju tako, na neki način, ne učim odgovornosti, ne znam. Ne bih rekla.

Edit: i u srednjoj, kad ne bih znala riještiti neki mat zadatak, ne bih ne riješila zadaću nego bih tražila oca da mi pomogne.
Jer tako bih naučila, vidjela gdje sam fulala. Tako da ne mislim da je to neka novina ni da su škole teže.
Samo je pitanje "stila obitelji"

Ovako je bilo i kod nas.

Ali pristup kod nas definitivno nije stil obitelji, nego je prilagođen karakterima djece. Stil obitelji je jahanje po radnim navikama, svakome prema njegovoj mjeri.

Mom starijem sinu ne treba nikakav nadzor - taj MENE zna podsjećati da je četvrtak, B smjena i da treba otići na njegove informacije. Nemam pojma čak ni koje gradivo uče, taj sve radi sam. Jučer me uhvatila u školi njihova profesorica biologije i hvali ga na sva usta, a ja rijetko kada znam koje gradivo uopće uče. Kad bolje razmislim - bio je u boravku u prva tri razreda. Nikad nije bilo neke potrebe da ga nadzirem. To nema nikakve veze s odgojem, jednostavno je takav.

Mlađem sinu i dan danas u sedmom razredu ponekad provjerim radne bilježice (vikendom, povremeno) jer njemu iz glave izvjetri zadaća čim dođe iz škole. Redovno piše samo matematiku i hrvatski. Za njega jako dobro znam što uče i što rade jer ga ispitujem (ne gradivo, nego O GRADIVU) da provjerim razumijevanje. On je dobar u predmetima koje voli, ali je šlampaviji i to se osjeti na znanju i na ocjenama. Recimo, brzo zaboravlja staro gradivo, što sa starijim sinom nije slučaj - ovaj uredno zna i prošlogodišnje gradivo. Ponekad imam dojam da je njemu stariji brat nedostižni uzor, ali kad je u pitanju glazbena škola, situacija je obrnuta. Isto - ni to nema veze s odgojem.

Nisam za to zaslužna - tako nam (im) je pao grah.

[laumi]

Slažem se s tobom, Peterlin, jako ovisi o karakteru djeteta. Moja najstarija je kao tvoj mlađi, to smo već više puta konstatirale . Njoj i dalje, u 6. razredu, treba puno nadzora (isto nam se dešavaju zaostaci u radnim bilježnicama pa nadoknađivanje uz kukanje).
Najmlađa (pa čak i srednji) su kao tvoj stariji sin, odgovorni i samostalni, s time da smo sa srednjim došli na to u 2. razredu, a najmlađa je od prvog dana super odgovorna, samostalna i točna.

Zadaće pogledam svima, s tim da je mlađima (nisu u boravku) dovoljno samo pogledati jesu li napisali, sadržaj je velikom većinom točan. Najstarijoj gledam sve , osim engleskog i talijanskog, tu rastura.

[Peterlin]

laumi, tvoja starija i moj mlađi su kozmički blizanci - njemu isto odlično idu jezici, he he he.... To su očito takva djeca. Rođeni komunikatori. Moram to imati u vidu pri odabiru srednje škole. Ali ovaj moj za sada odbija svaku pomisao o jezičnoj gimnaziji. No, bumo vidli.... ima još vremena.

[laumi]

Moja jako želi u jezičnu gimnaziju, a i svi ostali društveni predmeti joj odlično idu. No, patimo se s matematikom i tehničkim, to je nikako ne zanima, ne trudi se, skuplja svakakve ocjene i onda ispravlja, ajaj...
I jako je komunikativna, aktivna na nastavi (čak i na matematici), profesori je vole. Ali stalno muku mučimo s prosjekom (matka, tehnički, tjelesni).

[Bubica]

i moj je vrlo sličan, ali ja sam odustala u višim razredima OŠ pregledavati mu radne bilježnice i sl. Ja ga mogu pitati: jesi li riješio svu zadacu, jesi li provjerio RB, ali odbijam umjesto njega prelistavati njegovu RB u 7. ili 8. razredu. Posljedice se vide na ocjenama, jer, moj bas i ne uci na losim ocjenama, tj. one njemu nisu lose kao meni

u nizim razredima sam pratila sto dijete radi, i F cu sada...

[Ivanna]

Pregledavam (2.razred), svaki dan, u toku sam sa zadaćama i gradivom. Super je on u školi, ali još nije vrijeme da prestanem gledati zadaće jer bi sve to bilo napisano nabrzak i svakako samo da se riješi što prije. Ma nekad me iznenadi, ali uglavnom bi tako bilo. Pogledam što su radili u školi, tu i tamo postavim par pitanja da vidim jel zna gradivo i povremeno mu sastavim neki listić, uglavnom matematiku. Ne mislim ni ja da ga tako ne učim odgovornosti, nego baš suprotno.
I moji su tako nekako radili do, koliko se sjećam, 4. razreda. Kasnije ne, sama sam brinula o svojim školskim obavezama, bila odlikašica cijelo vrijeme. Tražila sam pomoć kad mi je trebalo. Uglavnom je to bio tehnički, sjećam se da smo morali napraviti neku kućicu od šperploče pa lovačku čeku pa strujne krugove i svašta nešto i tu se tata iskazao.

[Peterlin]

i moj je vrlo sličan, ali ja sam odustala u višim razredima OŠ pregledavati mu radne bilježnice i sl. Ja ga mogu pitati: jesi li riješio svu zadacu, jesi li provjerio RB, ali odbijam umjesto njega prelistavati njegovu RB u 7. ili 8. razredu. Posljedice se vide na ocjenama, jer, moj bas i ne uci na losim ocjenama, tj. one njemu nisu lose kao meni

u nizim razredima sam pratila sto dijete radi, i F cu sada...

Pa ni ja ne rujem po sinovoj torbi. S tim sam prestala čim su izašli iz boravka. Njihove torbe i njihovi stolovi su njihovi. Istina, povremeno imam "hajku" tj. potjeram ih da pospreme, ali sve u rok službe.

Metoda nadzora zadaća je slijedeća: "Donesi, molim te, povijest" (misli se na udžbenik, radnu bilježnicu i običnu bilježnicu). "Što je bilo zadnje? Jesi li sve riješio u radnoj? Nisi? Aha, fali predzadnja lekcija koju ste završili do kraja... OK, izvoli.... Možeš gledati tv kad završiš." Kraj priče. (Eventualno ponekad prodiskutiramo - štajaznam, o Edisonu i Tesli, kako izumi utječu na razvoj tehnologija i slično.)

On ne zna što ću ja odabrati, ali obično gledam raspored i tražim da donese pojedini predmet. Sad je već bolje jer on zna ponekad ispitivati nas da vidi koliko se sjećamo gradiva. U nedjelju me tlačio s građom atoma, pa kaže "nisi još sve zaboravila", he he he.... Ne radimo od toga baš dramu, više je zabava. Zna biti ljut ako se rupe u radnim bilježnicama nađu u vrijeme koje on želi provesti drugačije, ali nije to moj problem .

Lani me stariji ispitivao što je bakrov(II)sulfat i za što se koristi (btw. ja bolje znam fiziku, pa oni deru po kemiji jer znaju da mi je to slaba točka). Cirkus! Tako je iz većine predmeta. Jučer sam morala odgovarati na pitanja geometrije prostora - koliko točaka određuje ravninu i tako. Prisjeti se čovjek školskog gradiva, he he he...

Ako dobiju lošu ocjenu i jave se da isprave prije nego sam ja svratila na informacije - to ne smatram problemom nego snalažljivošću. Trebat će im to u životu.

[cvijeta73]

starijemu nisam pogledala bilježnice ni radne valjda tri godine.
od onog urednog dečka s urednim rukopisom, sad su mu takva katastrofa da ne mogu to ni gledati. pa onda je još pol tog zapisiano na nekakvim papirićima, kad zaboravi bilježnicu, ma užas.
ono gdje sudjelujem i gdje volim sudjelovati je ispitivanje prije ispita/testa. to i on voli, a i ja jer se tako i ja podsjetim.
i sad sam bila jako sretna jer me uključio u vježbanje matematike za natjecanje.
baš smo se lijepo zabavljali s tim zadacima, hbg, gotovo je sad.
zadaće nemam pojma kad piše, neke doma, neke u školi, neke ujutro prije škole, neke niti ne napiše.
a mojoj prvašici sve pregledam kad donese torbu u petak.
to volem isto, jedva čekam u petak doć s posla i gledati njene bilježnice i knjige

[sirius]

Cvijeta moja, dobar izbor smajlica za tako cudne interese.

[cvijeta73]

a hbg, nisam nikad voljela plastelin i to kreativno zajedničko vrijeme.
al zato rješavanje svih gradskih i županijskih ispita od 2005. godine do danas, eeee, pa kad ti je još točan rezultat, nema kraja sreći...

[sirius]

a hbg, nisam nikad voljela plastelin i to kreativno zajedničko vrijeme.
al zato rješavanje svih gradskih i županijskih ispita od 2005. godine do danas, eeee, pa kad ti je još točan rezultat, nema kraja sreći...

Razumjem ja tebe. Kod M. je najbolja motivacija za pisanje zadace iz matematike utrkivanje sa vlastitom materom.
a još kad majka ne zna, ili napise krivo ...ihaj , to je sreca!

[casa]

Ne pregledavam, osim ako sam zamoljena.
Volim jaaako kad radi neke power pointove pa ima potrebu hvalit se, pa mi gledamo. I suuper mi je neki projekt u kojem sudjeluje njegova škola i on, pa kako se bave pitanjem bliskom mojoj struci često razgovaramo o tome. I onda on, po njegovim riječima, bude faca kad kaže u školi nešto što je doznao u razgovoru samnom.
A sa malenim dvojcem koji ne ide u školu jako volim bojat i šiljit bojice.

[olja]

Kod nas škola 9 godina. U prvom zezanje i učenje kroz igru, bez ocjena, a u drugom ih odjednom sve stigne - sjedenje u klupama, masa zadaće, ocjene, totalno drugi sistem od onog raspašoja u prvom razredu. E, tokom tog drugog, bila sam Gestapo . Zato u trećem nije bilo nikakvih problema. Sinčina je sada peti i uglavnom ni ne znam šta rade. Curica mi je prvi, sveske donosi petkom, to redovno prelistam. Ne zna, milica moja, kakav je gonič robova od majke čeka dogodine

[Bubica]

šiljit bojice i ja volim, ali voli i F pa smo stalno u svadji oko toga

I B najvise voli potraziti pomoc ili pohvaliti se kada rade projekte (plakate, prezentacije i sl.). Rijetko ga ispitujem prije ispita jer to uvijek zavrsi svadjom. On i ja, naprosto, nemamo iste kriterije. Meni nauceno nije dovoljno dobro (i nije, pokaze se kasnije na ocjenama), a on, kao djeca na nekim drugim topicima, ili konacno ja kad sam bila mala, nema ni najmanju potrebu udovoljivi svojoj materi, njemu je nauceno uvijek skroz ok. Dugo mi je trebalo da otpustim...ne zelim da nam dani prolaze u svadji oko naucenog, i tako se jedva vidimo u danu. On ima svoje kriterije, ocjene su posljedice istog, ja sad samo povremeno gurkam i njurgam, ali prihvacam

[Anci]

ja obožavam gledati zadaće i bilježnice! imam i najdraže bilježnice, mala to zna pa kad mi dodaje, kaže: mama, evo sad tvoja najdraža

plastelin mrzim :cvijetin_tim:

i kad pišu zadaće, znaju komentirati ako ih pišu dok sam ja doma, ali ne vole ni one, a niti ja da im ja formuliram što će napisati. to baš izbjegavam. starija je dosta i tvrdoglava i nekad, kad bih ja i nešto drugačije rekla, ona neće

[Cheerilee]

Pregledavam zadaće...
Nakon što napišu, prekontroliram (jer često dobivaju ocjene iz zadaće, znači ako je netočno ide ocjena manje, mi smo nekad dobivali + ili -)....
Al ne pokažem di je greška, trebaju je sami pronaći....
Moji su prvi i drugi razred, neidu na boravak.....

Baš smo imali neki dan roditeljski na temu samostalnog učenja, i zaključili da je gradiva za vrijeme našeg školovanja bilo više i nitko nije s nama pisao zadaće iliučio, a sad se sve secira i analizira, sve se svodi na broj (konkretno da bude petica bez obzira kolko znanja ostane djetetu u glavi)....
Osobno nisam od onih roditelja kojem di dijete "trebalo imati sve petice"....
Prošla je cura s pet, al nije imala 100% petice....


Često čujem djecu nakon škole, i on je dobil 5 al nije imal 100% točno, mislim

[laumi]

Ne miješam se previše u "posao" mlađima (2. i 3. r.), puštam ih da nauče na greškama i propustima. I bome pali. Sin je prvih par sastavaka koje su trebali napisati za zadaću napisao svega 5-6 rečenica; rekla sam mu da je to premalo za sastavak; on je rekao da je dovoljno; odgovorila sam mu Ok. Onda nije baš bio zadovoljan s učiteljičinim feedbackom.
Sad piše sastavke od minimalno stranicu i pol.

[Mima]

Pa normalno, pratiti i sudjelovati ne znači određivati djetetu što će i kako napisati.
Ja svojoj naravno pustim da radi kako hoće, neću joj ja reći kako i koliko da napiše sastavka ili lektire niti to njoj nešto znači, znači joj komentar učitelja a ne moj.
Isto je jednom ofrlje napisala lektiru, pa je dobila 4, i od tada se više trudi.
Ali, pratim što uče, dam joj radni listić, ispitam, i trudim se uputiti ju da pročita malo više od onoga što se radi u školi, posebno iz PiD.

[meda]

pregledavam, jer uvijek ima nekih gresaka za ispravljat, zaboravi slovo, ije,je itd...on tako na brzinu i ofrlje pise te zadace da moram. dobar je u skoli, ima petice i bez toga, al ga tjeram da se nauci urednosti i radu, da ne padne u nesvijest kad ce morat i uciti nesto jednog dana. ne ide u boravak.

[MikiMama]

Ne miješam se previše u "posao" mlađima (2. i 3. r.), puštam ih da nauče na greškama i propustima. I bome pali. Sin je prvih par sastavaka koje su trebali napisati za zadaću napisao svega 5-6 rečenica; rekla sam mu da je to premalo za sastavak; on je rekao da je dovoljno; odgovorila sam mu Ok. Onda nije baš bio zadovoljan s učiteljičinim feedbackom.
Sad piše sastavke od minimalno stranicu i pol.

Kod obje mi je bilo slično. Morale su se same uvjeriti da dobro zborim
Nauči nešto ofrlje (što je zapamtila na satu), a kad pitam definiciju ona muca ... Kazem da treba bolje naučiti, a ona će Učiteljica kaže da znam dobro ... Dok nije učiteljica rekla da nije dovoljno nije me šljivila. Da nije učka odkomentirala morala bih se svađati ili čekati više razrede gdje su i posljedice ozbiljnije.

Isto mi bilo za rukopis ... Na komentar Ovo je nečitljivo, odgovarala je Učiteljica vidi pročitati. Sve dok joj učiteljica nije napisala u teku da je nečitljivo i na kontrolnoj "krivo" pročitala njene nečitljive odgovore.

Zadaće kontroliram samo kad me zamole za pomoć.

[Anemona]

Nisam zapravo razmišljala o višim razredima. Daleko mi još.
Ali ako ne vidim zadaću, kako rješava, kako se snalazi, neću ni primijetiti da nešto šteka.
Ne mislim rješavati zadaću, to ne radim, ali ako je krivo, ako vidim da je krivo shvatila, ili da ne razumije onda ću joj objasniti.
A ako je samo tipfeler, želim da ga ispravi doma, a ne u školi.

Edit, Spajka, kažeš da to prestane s drugim djetetom?

Ovako radim i ja (1. razred) i učiteljica nas je na sastanku uputila da je to naša dužnost u prvom razredu.

[Nera]

Princ nikad nije voliko pričati, pisati, crtati, bojati. Sad mu je problem hrvatski, pisanje, izražavanje, čak i stići riješiti test u zadanom vremenu. Nije išao u boravak. S njim i danas radimo (nekad mm, nekad ja) iako je u 4. razredu. Ne diktiramo u pero, ali razgovaramo, pregledavamo, ispitujemo pred test, podsjećam ga da posudi knjigu za lektiru jer sam ne bi, podsjećam da svaki dan treba pročitati xy str. jer inače neće stići, pomažem u lektiri, al ne diktiram... Likovni mu isto katastrofa... Učiteljica je sretna kad završi ili bar nekaj napravi da može ocijeniti. Ponekad im daje da likovni naprave doma. Tako je nedavno donjeo predivan akvarel, ribu. Nije mogla vjerovati da je to on naslikao i optužila ga da mu je to naslikala sestra. A nije, ja gledala. Znam da mu likovi teško idu pa sam mu predložila nekaj lakšeg - mrtvu prirodu, neku životinju, na kraju rekla nek pogleda kak je moj frend naslikao ribu na svilenoj marami i gledao u to i predivno mu ispalo. Ocjene su mu 4-5, al uz mnogo truda. Ne da nauči, zapamti, nego napiše.
Grofica je 5.0. Ide u boravak, a engleski i vjeronauk radi doma. Nikad ništa ne gledam, ne provjeravam. Ako nekaj ne zna, pita pa rastumačimo, pomognemo. Ništa ne uči, ali sve što radi predano radi. Milina joj je za pogledati bilježnice i radne. Neki dan je imala test iz PiD. paralelno sam ponavljala s Princem. Velim njoj da treba ponoviti, a ona meni: Ne trebam! Sve znam! Dobro, rekoh. Princ je dobio 5, ona 4. Ne brine me 4, al je naučila da je ponavljanje majka mudrosti.
Ne volim im gledati a da ne znaju, njima iza leđa, nego skupa s njima, pred njima.
Što se tiče gableca, pribora, tjelesnog, torbi, stolova, soba, to je njihova briga. Pa kaj zaborave, njihov problem...

[meda]

pa i kasnije, ako nam je stalo do napretka djeteta. jer kako bi uciteljica stigla svakom svaku sitnicu ispravljati ili objasnjavati po pet puta (na primjer, da iza zareza ide malo veci razmak, svako ije/je, č/ć, veliko/malo slovo). imam osjecaj da oni samo sibaju po tom gradivu, ali vrlo povrsno, i da se uvijek bave onima koji imaju vece probleme

kad vidim onu masu pitanja na hrvatskom zlo mi je. i engleski mi je uzas. vecina ljudi kaze da je i priroda problematicna, meni nije toliko. ne znam kako da dijete samo uci te predmete. 2.razred. a u 1. je bilo sve prejednostavno, pa nije ni moglo nauciti uciti. uglavnom, meni je ovaj drugi razred preveliki skok u odnosu na prvi. prvi je po onom nasem starom sistemu, slicice i pricice, ovo sad katastrofa.

[Peterlin]

pa i kasnije, ako nam je stalo do napretka djeteta. jer kako bi uciteljica stigla svakom svaku sitnicu ispravljati ili objasnjavati po pet puta (na primjer, da iza zareza ide malo veci razmak, svako ije/je, č/ć, veliko/malo slovo). imam osjecaj da oni samo sibaju po tom gradivu, ali vrlo povrsno, i da se uvijek bave onima koji imaju vece probleme

kad vidim onu masu pitanja na hrvatskom zlo mi je. i engleski mi je uzas. vecina ljudi kaze da je i priroda problematicna, meni nije toliko. ne znam kako da dijete samo uci te predmete. 2.razred. a u 1. je bilo sve prejednostavno, pa nije ni moglo nauciti uciti. uglavnom, meni je ovaj drugi razred preveliki skok u odnosu na prvi. prvi je po onom nasem starom sistemu, slicice i pricice, ovo sad katastrofa.

Ovo si dobro zapazila - gradivo nije uravnoteženo podijeljeno. Koliko se sjećam, treći razred je bio posebno užasan - takva gomila gradiva, kao da je netko nagurao u vreću i još nogom natiskao.... Većina stvari se ponavlja više puta (pravopis, matematika - samo se širi na veće područje).

Četvrti razred bio je primjetno lakši - uglavnom opet ponavljanje i proširivanje naučenog. Valjda su oni koji pišu nastavne planove odlučili dati djeci malo predaha prije predmetne nastave.

Peti mi je bio onak - ok, relativno lagan. Bojala sam se kako će mlađi sin preživjeti predmetnu nastavu, ali odahnula sam. Bilo je lakše nego sam si mislila.

[cipelica]

ne kontroliram ( prvi i treći razred). u početku sam malo gleduckala, kad sam vidjela da mogu sami prestala sam. učiteljice kažu da je sve ok.
starija me povremeno zamoli da ju ispitam prirodu i engleski. u početku ništa nije ponavljala pa su joj se zalomile neke četvorke koje ne želi pa sada ponavlja, uči se učiti. to silno učenje traje pola sata.
ako sličajno vidim gešku obavezno kažem. znaju oni da smo tu, da na nas mogu računati ali njihova škola je njihova obaveza.
slijedeće godine imat ćemo i treću školarku. vidjet ćemo kako će izgledati kad se njezin karakter sudari sa školom. apstraktno razmišljanje i pamćenje joj idu ali mirno sjedenje... vidjet ćemo
mislim da je dobro gurati prema samostalnosti a koliko ovisi o djetetu.

[cipelica]

učiteljica od starije je zamolila roditelje na roditeljskom sastanku da prestanu djeci pisati sastavke.
lako se zanesemo...

[Elly]

Moja je sada 6. razred. Vise ne kontroliram nista, osim ako me izricito ne zamoli.
Takodjer na molbu, ispitujem pred ispite - ali samo ako to ona trazi. Jucer smo se, recimo, napricale na njemackom pred ispit i kaze danas da joj je bio bas lak.

U nizim razredima sam pregledavala, no ne i ispravljala gresku, nego samo ukazivala da "negdje postoji greska", kako bi se sama navikla kontrolirati se i ispravljati. Ta navika pomaze jako kod pismenih ispita, da usvoje kontrolu i samokontrolu. Trebalo mi je malo da ju na to naviknem.

Uglavnom, kontrola u nizim razredima je bila bitna i radi toga sto moja ne pohadja nastavu na materinjem jeziku, no vec par godina joj je to prvi jezik, pa vise nema potrebe.

Smatram da je "skola njen posao", ali i da je nas posao kao roditelja biti u tijeku sa svime sto je za skolu vezano, pa ako je nekome bitno kontrolirati, zasto ne? Bitno je da pritom roditelj ne upadne u zamku da pise zadacu umjesto djeteta.

[zasad skulirana]

Al mene zanima, je li skola puno teza nego kad smo mi isli?
Recimo, meni nitko nikad nije nista pregledao, a bila sam odlikasica
A svi roditelji skolaraca, koje ja znam, stalno nesto rade s njima
Pa sad me zanima u cemu je stvar - u djeci, roditeljima ili skoli?

Ja mislim da nije teže nego da smo se mi, današnja generacija roditelja promijenila.

Nije niti malo teža.

e,a meni svi govore da je puno teža nego prije,da se u 2gom razredu uče stvari koje smo mi u 4tom isl...
i na sva zvona čujem da se doma radi i sjedi s djecom a bome ne sjećam se da je iko samnom išta radio...
pa mi govore da je produženi boravak super stvar jer je onda odgovornost na učiteljici da se domaći odradi u školi....

a ja (s obzirom da nisam išla u vrtić) kad sam krenula u školu nisam znala ni brojeve ni slova,danas je to čini mi se nezamislivo,i ovdje sve neke teme sa 3godišnjom djecom koja već uče itd itd...

[Mima]

Kad ti dijete krene u školu pronađi na webu svoju čitanku za prvi razred, na primjer, i usporedi je sa čitankom svog djeteta, pa ćeš vidjeti je li bila lakše i što se učilo sada a što nekada.

Ne znam je li u razredu moje kćeri bilo djece koja baš nisu znala slova, ali je svakako bilo puno djece koja nisu čitala, a to je ono što se broji, nije neki problem zapamtiti slova.

A to da se doma radi, vjerujem, sigurno danas ima više roditelja koji se angažiraju i smatraju da je škola važna i da nije samo dječji posao - pa ako im djeca nemaju dobre ocjene u školi onda rade sa njima kod kuće.

[spunky125]

1. razred smo. Pregledavam i potpisujem na inzistiranje učiteljice, mislim napravila bih ja to svakako ali učiteljica traži da roditelji potpisom potvrde da su vidjeli.

[cipelica]

mi smo dosta 'radili' prije škole. nismo učili brojke i slova-to su naučili spontano sami. 'rad' je razgovor sa djetetom, slušanje,, poticanje da se usmeno izražava, pokoja igrica analize i sinteze, igrice brojalice, zbrajanje bombona...
igre: winomino, križić-kružić,tantrix, tumble, mlin, šah, potapanje brodova,memory, ne ljuti se čovječe,..
uključivanje djeteta u svakodnevne aktivnosti, poticanje samostalnosti, razvoj motorike općenito i fine motorike prstiju...
sve i ništa posebno, gledaš i slušaš dijete, ako uočiš da mu nešto jako teško ide popričaš sa logopedom, liječnikom. pitaš za savjet.
meni se ne čini da je teže ali mi se čini da su sad roditelji puno više opterećeni peticama. nažalost, ne znanjem već peticama.
moja najstarija je tek treći razred. kako je kasnije ne znam.

[tanja_b]

e,a meni svi govore da je puno teža nego prije,da se u 2gom razredu uče stvari koje smo mi u 4tom isl...
i na sva zvona čujem da se doma radi i sjedi s djecom a bome ne sjećam se da je iko samnom išta radio...
pa mi govore da je produženi boravak super stvar jer je onda odgovornost na učiteljici da se domaći odradi u školi....

Moj dojam je obrnut. Sjećam se da smo mi u nižim razredima učili neke stvari detaljnije i opširnije nego što se sad uči. I to iz svih predmeta.
Za više razrede ne znam, o tome ću nagodinu

Vezano uz ovo što Mima predlaže, pred koju godinu sam na netu naletjela na čitanke iz mojeg vremena i zaprepastila se - kako su tamo bili složeniji, dulji i bogatiji tekstovi nego u sadašnjim čitankama. Općenito, moj dojam je da autori udžbenika za niže razrede malo potcjenjuju dječju inteligenciju.

[Anci]

Kad ti dijete krene u školu pronađi na webu svoju čitanku za prvi razred, na primjer, i usporedi je sa čitankom svog djeteta, pa ćeš vidjeti je li bila lakše i što se učilo sada a što nekada.

Ajme
Nasla sam sad svoju citanku!
Dzafer je u Zagrebu
Na jednom dijelu cak pise sretan bozic i nova godina :D

Meni se ne cini lakse?!
I da, ja inace ne volim idealiziranje proslih vremena i kako je danas sve djeci tesko i da uce slova vec u prvom razredu

I potpisujem Elly kad kaze sto je posao djeteta, a sto roditelja.
I ja ispitujem pred test kad djeca traze. A traze uvijek jer se tako valjda osjecaju sigurnije.

[tanja_b]

I da, ja inace ne volim idealiziranje proslih vremena i kako je danas sve djeci tesko i da uce slova vec u prvom razredu

A ja ću idealizirati prošlo vrijeme i konstatirati da smo mi bar imali udžbenike iz kojih se moglo učiti Tj. nisu bili puni grešaka i tipfelera. Najnovije šokantno otkriće mi je da u udžbeniku hrvatskog za 4. razred piše da se stanovnik Turske zove - Turak?!?!?

[Elly]

Ja sam, recimo, prilicno sigurna da nisam u 6. OS ucila iz prirode i drustva i zemljopisa sve sto uci E. Niti iz tehnologije (mimo informatike, govorim bas o materijalima, obradi, itd., teorijskom znanju).
Tesko je usporedjivati hrvatski kao prvi jezik i talijanski kao prvi jezik, no mislim da E. ima malo detaljnije gradivo, u odnosu na mene.
I imala sam samo njemacki do 1. srednje, dok ona ima engleski i njemacki.

Ostali predmeti su tu negdje kao sto su bili i moji, vjerujem.
MM je dosta stariji, pa i on prica otprilike isto.
No ne vjerujem da joj je "teze nego meni", svaka generacija donosi svoje.

[Anemona]

Nije direktno na temu, ali zanima me što radite kad dijete dulje izostane iz škole - npr. kozice 14 dana?
Da li pišete i ispunjavate sve što su radili u školi? Kad to dijete nadoknadi?

[sirius]

Ne znam da li je gradivo teze nego kad sam skolu isla .
Ali to nije niti bitno jer je M. puno teze uciti i zadovoljiti zahtjeve skolovanja nego sto je bilo meni.
Pa mi je to jedina mjerna jedinca.
Skolovanje u ovom trenutku za pojedino dijete.

[laumi]

Anči, daj me sjeti, tko je bio Džafer?

[sirius]

Nije direktno na temu, ali zanima me što radite kad dijete dulje izostane iz škole - npr. kozice 14 dana?
Da li pišete i ispunjavate sve što su radili u školi? Kad to dijete nadoknadi?

Ne. Odradujem samo nuzno .
Nuzno da shvacanje propustenog ili nuzno za zadovoljiti formu.
Ali zapravo nemam iskustva dugotrajnog izostanka u skoli, a da je dijete bilo doma u solidnom stanju za ucenje .

[laumi]

Nije direktno na temu, ali zanima me što radite kad dijete dulje izostane iz škole - npr. kozice 14 dana?
Da li pišete i ispunjavate sve što su radili u školi? Kad to dijete nadoknadi?

Djeca sve nadoknade, svaki dan netko od nas ode u školu po listiće ili nam prijatelji donesu; čujemo se s roditeljima da vidimo što se obrađivalo i što je za zadaću. U principu klinci svaki dan doma naprave ono što se radilo u školi taj dan (osim ako baš tako jako kure da nisu u stanju, u tom slučaju naprave odmah kad im bude bolje).

[martinaP]

Nije direktno na temu, ali zanima me što radite kad dijete dulje izostane iz škole - npr. kozice 14 dana?
Da li pišete i ispunjavate sve što su radili u školi? Kad to dijete nadoknadi?

Moj piše sve, redovno svaki dan (iako nije dulje izostajao, ali i ako izostane 2-3 dana nakupi se posla, pa mu je lakše svako popodne napisati što je bilo taj dan). Mama od nekoga iz razreda mi poslika bilježnice i pošalje na Faceu ili Viberu.

Ako je izostao sa ispita, nadoknađuje prvom prilikom na DOP-u.

[Elly]

Moj piše sve, redovno svaki dan (iako nije dulje izostajao, ali i ako izostane 2-3 dana nakupi se posla, pa mu je lakše svako popodne napisati što je bilo taj dan). Mama od nekoga iz razreda mi poslika bilježnice i pošalje
Ako je izostao sa ispita, nadoknađuje prvom prilikom

Potpis, tako i tu funkcionira.
S time da imaju i WhatsApp grupu sa svojom razrednicom, pa se direktno i kod nje informiraju (visi razred).

[Cubana]

Moj piše sve, redovno svaki dan (iako nije dulje izostajao, ali i ako izostane 2-3 dana nakupi se posla, pa mu je lakše svako popodne napisati što je bilo taj dan). Mama od nekoga iz razreda mi poslika bilježnice i pošalje na Faceu ili Viberu.

Ovako i mi.
Slikamo i prepisujemo.

[Peterlin]

Nije direktno na temu, ali zanima me što radite kad dijete dulje izostane iz škole - npr. kozice 14 dana?
Da li pišete i ispunjavate sve što su radili u školi? Kad to dijete nadoknadi?

Informacije o gradivu se prikupljaju svakodnevno ili najmanje svaki drugi dan. Najpametnije je od UČITELJA pokupiti što su radili, pa onda učitelj kaže što je bitno zapisati, što pročitati i koje zadaće napisati. Informacije od drugih učenika i drugih roditelja u nižim razredima nisu pouzdane.

Ako je dijete orno i može - nadoknađuje kad stigne, da se ne nakupi previše.

Ako je jako bolesno i ne može (visoka temperatura i slično) nadoknađuje čim se oporavi dovoljno da može sjediti.

* * *

Moji su sinovi sad veliki, pa to rješavaju sami - pametni mobitel je dovoljan da se uslika stranica iz bilježnice, a dok ga još nisu imali, poslužili su se fotoaparatom ili skenerom - ovisno što je tko imao.

[tanja_b]

Anči, daj me sjeti, tko je bio Džafer?

Nisam Anči, ali koliko se sjećam, Džafer i Džemal služili su za vježbu pisanja velikog dž Inače bi ostao samo Đuro na đ, pa djeca ne bi naučila razliku.

[Mima]

Nije direktno na temu, ali zanima me što radite kad dijete dulje izostane iz škole - npr. kozice 14 dana?
Da li pišete i ispunjavate sve što su radili u školi? Kad to dijete nadoknadi?

Da, sve piše i ispunjava, kad joj je bolje tj. kad nema više temperaturu onda počne po malo raditi za školu.
Nazovemo prijateljice pa nam pričitaju do kuda su došli po udžbenicima i radnim bilježnicama, a onda posudimo i bilježnice pa prepiše.

Ako dijete ima kozice onda je sigurno nakon par dana već bez temperature i dobro se osjeća pa može raditi za školu.

[malena beba]

pregledavam obavezno mladjem i zadace i biljeznice i printam mu da vjezba i tako... starijoj odavno nista ne pregledavam. jedno vrime sam pokusavala
bar lektiru jos pregledavat ali rukopis joj je uzasan pa sam odustala. ali ispitujem je pred ispitivanje ili kontrolni, to i ona voli pa joj tako pomognem
ako nesto ne razumije ili nije dobro naucila.