pa ne bih bas tako generalizirala. Mislim da je ipak veca korist pomoci im (cak i ako varaju),nego uskratiti pomoc,jer nece se oni obogatiti od koje kile kruha,komada voca ili poklonjene pelene,nit cu ja osiromasit od davanja istog. Ova zena koju sam vidjela je dojila svoju bebu,pa vjerujem da je njezina. Razmisljam kako mi je bilo (i jos uvijek je) bitno hraniti se zdravo i raznoliko tijekom dojenja i zaboli me srce kad znam da ta zena i to dijete vjerojatno imaju slabu i nezdravu ishranu,a mi ostali koji nismo u toj situaciji prebiremo po namirnicama i ne znamo bi li jeli amaranth,jecam ili pak proso,dok je ona vjerojatno sretna ako ima koru kruha. A da ne govorim o toj djeci. Tesko da vide voca i ribe dok mi na redovnoj razini bacamo ostatke hrane (ovo govorim za sebe i ljude koje poznajem). Ne znam,volila bih pomoci,a ne znam kako. Spomenut cu joj crveni kriz.
Ako se jos netko sjeti necega,neka spomene.
Ja zivim na jarunu,a te zene sam srela na jarunskom placu.