Koliko dozvoljavate djetetu da se igra na kompjuteru?

[zutaminuta]

Sinoć, uzela sam im ekrane to je bilo vrištanje, huh, mislim da sam pogriješila kaj sam to uvela. Nisam htjela da kaskaju za drugima kao da su iz kamenog doba, ali ovo je užas. Rekla sam da od sad mogu imati maksimalno pola sata - tjedno.

Sent from my ALI-NX1 using Tapatalk

[Peterlin]

Sinoć, uzela sam im ekrane to je bilo vrištanje, huh, mislim da sam pogriješila kaj sam to uvela. Nisam htjela da kaskaju za drugima kao da su iz kamenog doba, ali ovo je užas. Rekla sam da od sad mogu imati maksimalno pola sata - tjedno.

Sent from my ALI-NX1 using Tapatalk

Nisi pogriješila. Uskoro neće moći zadaću napisati bez računala ili bilo kojeg ekrana. S druge strane, treba uvesti pravila, ne preko koljena nego dogovorno. Već sam napisala - prvo zadaća i učenje, pa pomoć u kući i pospremanje, pa nakon toga ekran, max. pol sata dnevno, kasnije prema potrebi.

Moji su imali samo fiksno računalo (bez priključka na internet u ono vrijeme) i uz to su se opismenili. Imali su hrpu edukativnih igara, razne SUnčice, Petice, Hlapiće i slično. Imali su kuhinjski timer kojim je mjereno vrijeme. Moj stariji je čak imao namjenske igrice koje je tukao da vježba slabovidno oko.

Inače, dođu i klinci u zasićenje. Mojima se to dogodilo kad su bili sami doma tijekom ljeta (mi na poslu, a školski praznici traju 3 mjeseca). Imali su nekih 9 i 10 godina. Tukli su igricu valjda cijeli dan (nije bio Fortnite, nego neka s građenjem, ne sjećam se više). Navečer su hodali ko zombiji. MM je to riješio tako da im je ponudio drugo rješenje: kupio je jeftinu digitalnu kameru s kojom smo snimali njihove nastupe u glazbenoj školi. To je žrtvovao - dao im je da rade s njom što god su htjeli. Rezultat: napravili su i snimali kreativne stvari - mlađi je napravio kazalište, a stariji ga je snimao kako radi lutkarske predstave. To je primjer. Daklem, dali smo im da računalo i drugu elektroniku koriste svrsishodno. Znaju montirati video i audio, bratemili, a ja nemam pojma.

Tada je bilo lakše, jer nisu imali pametne mobitele, ali u biti je ista stvar - moraju SAMI SEBE naučiti kontrolirati i postaviti prioritete. To nije lako i ne ide brzo. Uostalom, sva komunikacija ide na taj način. Kako sam ja mogla zabraniti svojim sinovima da igraju igrice ako je mm to isto radio? Ja nisam igrala u toj mjeri, ali imam čitač i znala sam gledati policijske serijetine i visiti na forumu - opet ista stvar. Nismo davali sjajan primjer, ali nije bilo ni strašno. Daklem, jedino što se može je raditi s njima nešto drugo, po mogućnosti zanimljivije od ekrana, a na ekranima staviš roditeljski nadzor s ograničenjima. Ne znam detalje, moji su već prestari...