Koliko dozvoljavate djetetu da se igra na kompjuteru?

[sillyme]

Imam 15 godina, prije godinu da sam kupio gamerski komp za 12 tisuca (iz svog džepa) i provodim tjedno oko 40 sati igrajuci igrice. Kada su praznici taj broj se poveca na 60. .
...To im nece utjecat na skolu.

40h je puno radno vrijeme.Stvarno me zanima kako to uspijes ugurati u radni tjedan uz skolu, zadace i spavanje.

No sto se tice druge tvrdnje - ja osobno znam neke koji su padali godinu na faksu zbog igrica. Naravno to nije neki dogadjaj koji im je unistio zivot, dapace danas su (ako je suditi po linkedin profilima) vrlo uspjesni i nadprosjecno placeni, dobrim dijelom i zato sto su vec 20+ godina na racunalu svaki dan i jako dobro znaju raditi na njemu

Uglavnom na temu moji (5 i8 g) i dalje igraju redovito igrice na svojim mobitelima i nisam primijetila neku posebnu ovisnost, kad se pojavi neka nova zanimljiva igrica drzi ih malo veci interes par dana a onda polagano igrica tone u zaborav i za dva tjedna je mogla bi obrisati je bez da i primijete da je nema.

A sto se tice navodne nedrustvenosti i lose socijalizacije recimo moj mladji se sa skoro svakim deckom (a i vecinom cura) koje vidi prvi put u zivotu a starosti su 4-10g moze skompati i pricati prvih pol sata samo najobicnijim pitanjem da li igraju clash royale. I drustvenih socijalnih i komunikacijskih vjestina mu ne fali ni najmanje, a engleski mu isto dosta dobro napreduje, dvoznamenkaste brojeve cita tecno i razumije omjere (10% baterije je lose a 90% super i sl) itd... I dosta toga je skuzio bas iz igrica.

Inace u RL ne znam niti jedno dijete koje ne igra igrice ili ne gleda crtice na tv.

[annie84]

Inace u RL ne znam niti jedno dijete koje ne igra igrice ili ne gleda crtice na tv.

Bome ja ih znam dosta. Ali, mentalitet i bavljenje djecom su u AT skroz na drugom nivou nego u RH. Puno toga proizlazi iz drugačije work-life ravnoteže.

[annie84]

Ali, u Austriji je pod normalno i podrazumijeva se da dijete ispod tri godine ne gleda crtiće, a iznad tri vrlo ograničeno, doslovno uz alarm. Nema tv-a ni u vrtićima ni u školama.
I sindrom upaljenog televizora koji gori 24/7 kao pozadinski zvuk- ne postoji. Nema ni tv-a u svakom kafiću kao u RH, ne sjećam se kad i da li sam vidjela tv u ijednom kafiću u kojem sam bila do sada.

[annie84]

Ja sam inače sociolog po struci postoji jako puno istraživanja na tu temu, dokazano je da čest i dugotrajan kontakt s ekranima dovodi do poremećaja koncentracije, pažnje, hiperaktivnosti. Pogotovo ako se krene od najmlađe dobi i ako se ne ograniči sveukupna izloženost ekranima.
Djeca uče iz onoga što im pružimo, a s čime su u dodiru. Da im daš knjigu na engleskom umjesto igrica ili kažeš imena ptica ili biljaka- onda bi znali to umjesto postotaka
. Imam dva primjera u obitelji gdje je nekontrolirano vrijeme na tv-u dovelo po posljedica u razvoju.
Nisam skroz protiv tv-a, ali jesam za vrlo ograničeno i kontrolirano korištenje.