Ajme tang grozno mislim ovo zadnje
Peterlin slazem se za tamnu stranu
Ajme tang grozno mislim ovo zadnje
Peterlin slazem se za tamnu stranu
meni to tvoje, cvijeto, ne drži vodu
ne vuče tebe nikakva mašta da igraš igrice, nego ovisnost u razvijanju, lool - kao i sve što se interneta tiče dok si ili mlad ili frižak.
ili "star" ali te nije briga.
i skroz mi je ovo što govori tang prirodno i logično.
ok, sad možemo opet o tome što znači prirodno
tangerininom primjeru u prilog mi ide i činjenica da nitko nije "navučen" na povrće i meso, ali na slatkiše bome jest.
http://www.forbes.com/sites/jordansh...l-association/
a paz ovo, prava studija
http://www.apa.org/pubs/journals/rel...p-a0034857.pdf
mislim, da me se krivo ne shvati, mogu sto put dokazati da je to dobro za ovo-ono, nisam ja pobornik da djeca od jutra do mraka igraju igrice, nedaj bože :D
ali, treba poznavati neprijatelja
šalim se malo, to jest nevjerojatno privlačno, i zato trebaju imati hrpu obveza i dodatnih interesa. viš, tu piše da je prosječna dob gejmera 33 godine
baš kao sa slatkim, treba osigurati da kad se riješe roditeljskog terora, ne postanu jedni od onih koji svaki slobodni trenutak love za igrice. da vole prirodu i to
a šta ja znam u stvari, da budem najiskrenija. znam samo da je stalno ta borba kod nas. koji put mislim da dopuštam premalo, i da se bezveze svađamo. koji put mislim da puštam reviše i da bi se trebali još više svađat.
Posljednje uređivanje od cvijeta73 : 17.03.2015. at 15:55
Ovaj zadnji ulomak opisuje i mene i ocito me ceka jos puno takvih godina, jeij!
Ja sam na tvojoj strani. ( i u tvojoj kozi )
ali imali smo vec jednu temu slicnu, samo je bila opcenita , a ne vezana uz ovako njeznu dob od 6.
ja sam sretna sto je interes otkriven kasnije pa mi je pristedio godine natezanja.
obzirom da dijete ima tu neku ovisnicku crtu za igrice koje mu dizu adrenalin i dopamin.
i vec na toj staroj temi sam pisala da se ne slazem da je igranje igrica samo jedna stetna aktivnost , pogotovo ako govorimo o odraslijoj dobi. Ne mogu vjerovati ( ona logicno) da taj napor i trud ulozen u on line igrice ne potice razvoj barem nekih centara u mozgu, nego da ga samo zaglupljuje i przi mu male sive stanice.
Zanimljiva se rasprava stvorila u ovoj temi. Mislim da smo svi donekle u pravu, ali da je istina negdje u sredini.
Ne slažem se s onima koji kažu da igrice na kompjuteru su loše i da ih treba u potpunosti izbjegavat, a s druge strane niti s onima koji kažu da samo to treba. Treba dozirat i jedno i drugo u određenim količinama.
Vani uz lovice sigurno neće razvijat maštu, kao recimo uz igricu na kompjuteru koju mu je ja nađem (logičku neku, gdje mora razmišljat logički da prođe nivo). Tako da nije pravilo da se bolje mašta razvija vani, uz društvene igre. Ali ako će igrat neku glupu igricu onda naravno da ni to neće pomoć. Također, vani uz lovice neće naučit engleski, dok će uz igrice na kompjuteru pitat šta znači "Play", šta znači "Skip" i slično. A imaju i igrice gdje se baš uči engleski. S ovim samo hoću reć da igrice na kompjuteru imaju i neke stvari koje igre s društvom vani nemaju. Opet, mora se dijete igrat i s društvom da se razvije u tom smislu, da mu nije stran društven život, da je socialno razvijen. To na kompjuteru sigurno neće steć.
Ako se mene pita uvijek sam prije za igru lovice vani kojom se razvija kordinacija , kondicija, socijalizacija i jos puno stvari ... Nego najedukativnija igra na racunalu( koja se nudi u svemiru).
Posljednje uređivanje od sirius : 18.03.2015. at 16:16
.. srećom djeca obično imaju vremena za obje vrste aktivnosti
pa sad, lovice stvarno i nije igra koja se prakticira u starijoj dobi, niti se ikad prakticirala
kaj statraš starijom dobi one od 6,9 14 ili 30 godina.
moj s skoro 14 jaaako voli i lovice i skrivača. a i ja malo prek 40
što mislite o tome kad djeca zajedno igraju igrice?
nedavno sam bila bolesna tako da sam ležala u sobi na katu i prisluškivala velike desetogodišnjake i bilo mi je baš zabavno. takav način zabave ne čini mi se problematičan, posebno za kišnih dana kad se ne može napucavat lopta ni voziti na biciklu (bar kod nas doma nema loptanja ni skakanja po krevetima za kategoriju 30kg+, 7 god.+).
Ja nisam relevantna jer meni nista u vezi igrica ne zvuci zabavno nego mi vuce na ovisnost al to je moj problem.
cini mi s3 da je malo umjerenih gamera nego ili jesi ili nisi i tako brzo preraste u ovisnost.
Posljednje uređivanje od Lili75 : 18.03.2015. at 22:15
moji su dosta za ekranima. tata informatičar. sinko najstariji već zna da bu bio programer igrica.... uz dijagnozu logičko-matematičke darovitosti...vidjet cemo
ja i MM smo jedno vrijeme pretjerivali sa PSP-om (prije djeteta naravno), navukli se na one Lego igre...ja bi se ful loše osjećala nakon igranja,pogotovo što je bila zima i rano pao mrak,ono igram po danu,završim u noć i još malo pa na spavanje,brrr.... prestalo je tako da sam ga poklonila...
onda smo prije 2god nabavili Wii sport,ajde tu smo boksali,kuglali isl pa kao mašeš malo i nisi statičan (ja imala upalu mišića od boksa,ha ha) ali opet...tako ti brzo proleti vrijeme...kad sam s podočnjacima počela dolaziti na posao jer bi do 2h ujutro zaglavili opet smo nagli rez napravili...eno ga u ladici,nismo ga takli godinu i po....
poznavajući sebe tako labilnu po tom pogledu, ne očekivam ništa bolju reakciju kod svoje djece tako da bolje izbjegavat što duže moguće...
Nemam ništa protiv, ako su sve ostale obveze obavljene. I ako se ne pretjera s trajanjem igre.
Kod mene na vratima visi cedulja na kojoj piše "prvo učenje, a tek onda računalo".
Inače, što se iskustva tiče - pustili smo ih i da igraju bez ograničenja (proljetni praznici - prvi put su ostali sami doma njih dvojica, nismo ih napirili bakama) i onda su hodali "ko zombiji" kad smo mi došli s posla. Djelovalo je. Sad znaju iz iskustva da će ih boljeti glava i da će se ukočiti ako pretjeraju. To ne znači da povremeno ne podivljaju, obično početkom praznika, ali nakon dan-dva dođe to na mjeru.
moj sin piči igrice od svoje prve godine. oko sat dnevno, sad i do dva sata dnevno na padu. instalirali smo mu uvjek skoro samo kongitivne igrice. zato je sad kongitivno prešišao svoje vršnjake.
Koliko je star i kako mu je razvijen govor?
Bravo, Zuska! Pitanje je na mjestu (ali imaš odgovor na drugom topicu - četverogodišnjak). Moj stariji, isto tako računalni lumen (i danas je takav) imao je zastoj u razvoju govora i hodočastio u Suvag goooodinama. Morala sam jako paziti da mu računalo ne bude dominantna aktivnost, iako (da se njega pitalo) ne bi se bavio ni igrao ničim osim elektronike.
Ne kažem da je zastoj u razvoju govora kod mog sina bio zbog računala - nije, on je bio nagluh i to smo rješavali kako je trebalo. ALI elektronika nije pogodovala razvoju govora i imali smo čvrste regule kako je se smije koristiti. Do zaključka o ograničenju došli smo na temelju iskustva - metodom pokušaja i praćenja. Previše elektronike nije dobro. U ovoj dobi motorika je važnija.
Posljednje uređivanje od Peterlin : 07.04.2015. at 09:12
http://www.jutarnji.hr/djeci-unistav...ogije/1174751/
Jest novinski članak, ali ipak...
Chris Rowan je poznata kao odličan stručnjak (ona je radni terapeut i sigurno se u svom radu često susretala s djecom koja su previše koristila elektroniku).
Evo knjige koju je napisala o tome: http://www.amazon.com/Virtual-Child-.../dp/1453719520
Maro ne znam što bih ti rekla, reći će ti drugi
Imam 15 godina, prije godinu da sam kupio gamerski komp za 12 tisuca (iz svog džepa) i provodim tjedno oko 40 sati igrajuci igrice. Kada su praznici taj broj se poveca na 60. U zivotu sam prosao oko 350 video igrica i to mislim na one koje se igraju 20-30 sati. Takoder idem u XV. gimnaziju, najbolja u hrvatskoj i prolazim sa 4,7. Ako mislite da su video igrice lose za djecu varate se, jer one zapravo pomazu svugdje, npr. u skoli se ne moze toliko dobro nauciti engleski jezik kao u video igricama. Zato dopustite svojoj djeci da se zabavljaju i nesto nauce. To im nece utjecat na skolu.
Moja 4g10mj može samo vikendom na tablet, i to po sat vremena dnevno / vikendom. Nema gledanja crtića na mobitelu ili igrica nikad. Dokad ću je uspjet "obuzdavat" ne znam, dokle ide ide... Tijekom tjedna joj NE PADNE napamet pitat za tablet
Ajme, tu sam se s J jos svadjala i borila oko vremena koje provodi na kompu i igricama. Prije samo 2,5 godine. Danas, cijelo ljeto, je valjda na kompu, odnosno plejki, proveo, ne znam, par sati. Danas se uvatim da mu kazem, sta ne mozes jednu jedinu vecer doma biti, ne znam, igrati malo igrice
Hebate led, pa to je 10 sati dnevno!! Imas li ti zivot mali?
Slažem se, engleski jezik se ne može tako dobro naučiti u školi, ali bolje ga se uči u živoj komunikaciji, a ne u igricama.
Osim engleskog, igrice su korisne još za... koja igrica za što konkretno? Voljela bih znati, jer od ovog što moj sin igra, apsolutno ništa mi ne djeluje ni korisno za učenje engleskog, ni edukativno, nego samo zatupljujuće i blesavo. I on je toga svjestan, ne pokušava me uvjeriti u suprotno.
tanja i ja sam htjela to napisat, za puno radno vrijeme provedeno za igricama, trebalo bi za više stvari od engleskog vrijediti da ih se proglasi korisnim
inače, neki dan mi napravili neko druženje s prijateljima, i došao jedan prijatelj mm-a kojeg nismo vidjeli sto godina
sav se raznježio, tu je cijela stara ekipa, "joj ljudi otkad vas nisam vidio, stalno govorim moram se češće viđati s prijateljima, al šta ćeš znaš kako je stalno goniš taj posao i djeca, obaveze, i prođu godine a jednostavno nemaš vremena za naći se s frendovima bla bla"
kasnije priča kako je dobio VR i provodio sate u nekoj igrici gdje kao golub letiš nad Parizom, fascinantno iskustvo, kao da si zaista tamo!
(vjerujem da je, i mogu shvatiti i da svjesno odlučiš da ti je zabavnije letjet nad Parizom nego slušat Marka na kavi dva sata, tom se čovjeku ionako ništa zanimljivo ne događa, ali nemoj onda plakat kako je to tužno što smo se otuđili)
na temu djeteta i igrica bolje da ništa ne pišem, u ratu smo stalnom
jedva čekam da počne škola i pretumba nam rutinu malo (u moju korist)
Kod mene i dalje ista situacija, djeca ne igraju nikakve igrice (8 god i i 6 god), a mob im dam kad žele slušat neku glazbu i radit koreografije (ona pleše a on break dance) pa stave na You tube npr. Shape of you (cijelo ljeto je vrte). Tablet mužev sam sakrila davno negdje u ormar s robom, nemam pojma ni di je.. Na laptop ne idu osim na Mozgalice i Cvrčka. Nisu naviknuti, pa ni ne traže drugo.
Na temu, neki dan mi kod pedijatra, ono fakat kod njega sve ide brzo i nema puno čekanja, sjedimo mi i još 2-3 obitelji sva al sva djeca bulje u tablete, neka čak baš mala djeca, mame na mobitelima klafraju, a moji ih gledaju i čude se (posebno toj maloj djeci 3-4 god na tabletima). Mi normalno pričekali, malo porazgovarali. Nekad fakat ne kužim da se ne može ni 10 minuta bit bez buljenja. No dobro, svatko zna najbolje za sebe.
Moji (skoro 8 i 2) ne gledaju tv.
Tablet nemamo, komp se pali samo za platit račune. Tv je 98% vremena isključen u mjesecu.
Stariji smije samo petkom i subotom gledat 45 min što si izabere (sukladno dobi), ima Timer i sve bez reklama.
Ako smo na putu, a ovog ljeta smo često bili i bit ćemo, onda ne gleda do idućeg petka.
Mobitele nemaju. Moj ne koriste.
I svi happy.
Na put i u čekaonice nosimo slikovnice, bojanke, Uno, knjigu...
Posljednje uređivanje od annie84 : 21.08.2017. at 23:39
*ovaj od 2.4 godine ne gleda uopće sam htjela napisat
40h je puno radno vrijeme.Stvarno me zanima kako to uspijes ugurati u radni tjedan uz skolu, zadace i spavanje.
No sto se tice druge tvrdnje - ja osobno znam neke koji su padali godinu na faksu zbog igrica. Naravno to nije neki dogadjaj koji im je unistio zivot, dapace danas su (ako je suditi po linkedin profilima) vrlo uspjesni i nadprosjecno placeni, dobrim dijelom i zato sto su vec 20+ godina na racunalu svaki dan i jako dobro znaju raditi na njemu
Uglavnom na temu moji (5 i8 g) i dalje igraju redovito igrice na svojim mobitelima i nisam primijetila neku posebnu ovisnost, kad se pojavi neka nova zanimljiva igrica drzi ih malo veci interes par dana a onda polagano igrica tone u zaborav i za dva tjedna je mogla bi obrisati je bez da i primijete da je nema.
A sto se tice navodne nedrustvenosti i lose socijalizacije recimo moj mladji se sa skoro svakim deckom (a i vecinom cura) koje vidi prvi put u zivotu a starosti su 4-10g moze skompati i pricati prvih pol sata samo najobicnijim pitanjem da li igraju clash royale. I drustvenih socijalnih i komunikacijskih vjestina mu ne fali ni najmanje, a engleski mu isto dosta dobro napreduje, dvoznamenkaste brojeve cita tecno i razumije omjere (10% baterije je lose a 90% super i sl) itd... I dosta toga je skuzio bas iz igrica.
Inace u RL ne znam niti jedno dijete koje ne igra igrice ili ne gleda crtice na tv.
Posljednje uređivanje od sillyme : 22.08.2017. at 08:37
Stvarno?
Ja ih znam dosta koji ne igraju igrice. Ok za crtice ne znam nikoga.
Ali, u Austriji je pod normalno i podrazumijeva se da dijete ispod tri godine ne gleda crtiće, a iznad tri vrlo ograničeno, doslovno uz alarm. Nema tv-a ni u vrtićima ni u školama.
I sindrom upaljenog televizora koji gori 24/7 kao pozadinski zvuk- ne postoji. Nema ni tv-a u svakom kafiću kao u RH, ne sjećam se kad i da li sam vidjela tv u ijednom kafiću u kojem sam bila do sada.
Posljednje uređivanje od annie84 : 22.08.2017. at 09:59
Sillyme, tvoji imaju vlastite mobitele?
Ja sam inače sociolog po struci postoji jako puno istraživanja na tu temu, dokazano je da čest i dugotrajan kontakt s ekranima dovodi do poremećaja koncentracije, pažnje, hiperaktivnosti. Pogotovo ako se krene od najmlađe dobi i ako se ne ograniči sveukupna izloženost ekranima.
Djeca uče iz onoga što im pružimo, a s čime su u dodiru. Da im daš knjigu na engleskom umjesto igrica ili kažeš imena ptica ili biljaka- onda bi znali to umjesto postotaka
. Imam dva primjera u obitelji gdje je nekontrolirano vrijeme na tv-u dovelo po posljedica u razvoju.
Nisam skroz protiv tv-a, ali jesam za vrlo ograničeno i kontrolirano korištenje.
Kad kažem posljedica u razvoju- mislim na posljedice koje su i u istraživanjima dokazane-jedan ima problema s koncentracijom, drugi ima sve iz navedenog spektra.
Ne stignem sve čitati, moje dijete puno igra igrice,...
Užasno ga zanima sve vezano za računala, pohađao je i digitalnu akademiju.
Prednosti su:
- cca 2 godine govori engleski savršeno - može s bilo kim komunicirati na engleskom u govoru i pismu
- ima poprilično računalno znanje koje njegova učiteljica potiče i koristi mu u školi
- ....
Nedostaci:
- stvarno previše igra
ja se pomalo mirim s time da je moj sin
a) ovisničkog karaktera
b) tvrdoglavog karaktera
i da ću do njegove punoljetnosti provest desetke tisuća sati raspravljajući se s njim oko igrica (i svega ostalog). Dosad smo naučili da koliko god ga pustimo, to njemu nije dovoljno, tako da ovaj "ako ne braniš zasitit će se" mislim da kod nas ne bi funkcionirao. Na dane kad ga baš pustimo duže, dođe do određene točke kad postane jako nervozan, to mi je krajnja granica i tad uzimamo gadget. Onda je jedno vrijeme lud, ja mantram, nekad pjevam Rehab od Amy Winehouse.
Mislim da se mi sa svim tim pričama o koristima tješimo. Koristi naravno bude, ali to su nuspojave, a svrha igrica sasvim sigurno nije korist nego zabava, što je ok, zabava je divna stvar i ljudska potreba, samo svi znamo onu o mjeri itd. Uglavnom, ja se tješim da će osim znanja engleskog, pogotovo engleskih naziva ruda i dragog kamenja, dobro razviti i svoju vještinu pregovaranja vježbajući u svađama sa mnom (to bi mogla biti moja igrica, počet ću si bilježit bodove), a i naučila sam da mi nijedna mjera zabrane nije tako učinkovita kao kad ga fizički izvučemo iz kuće i odvedemo na neku aktivnost, pa to digne s kauča i nas njegove roditelje koji smo po prirodi couch potatoes.
Upravo tako tang, sve si rekla! Ne treba oko toga raditi neku dramu, niti misliti da si ne znam sto za djecu napravio ako djeca ne gledaju tv i igraju igrice pola sata tjedno (ovo mi je nejapsurdnija mjera jedne koje frendice, vrit i pol sata, dok upalis komp, prodje pol sata :D ). A da mi tinejdjer 10 sati dnevno provodi u mrčini sobe, jos po ljeti, ispalila bih ja na zivce, i to mi izgleda stvarno nemoguc scenariji za nasu obitelj.
Točno ovako.
S tim da se ja ne zavaravam da mi dijete uči engleski na igricama. Najviše engleskog je naučio gledajući video clipove iz njemu omiljenih filmova na youtube-u - mogao bi 10 puta gledati isti film zaredom, da ga pustimo, pa svejedno ne mislim da je to zdravo za njega (prvenstveno za oči).
Ali na sreću, primjećujem da, što je stariji, ima veću sposobnost samokontrole, a nešto je i naučio od mojeg kontinuiranog zvocanja, pa ovog ljeta i nemamo toliko natezanja oko igrica i vremena provedenog uz ekran. Igra ih i dalje, ali s mjerom koja je meni prihvatljivija.
sve kao i kod tanje_b. njemu je to sad najbitnija stvar. ima dnevni limit. igra ponekad i s ocem, pa mi je najzabavnije kad obojica sidju do mene jer je limit istekao i zicaju jos samo maloooooooooooooooooo. kao da imam dva djeteta
engleski je popravio kao i tanjin gledajuci youtube, ali i ucenje istog u skoli i dodatno. kao i engleski kampovi.