Koliko dozvoljavate djetetu da se igra na kompjuteru?

Moj ko Tangin... uz dodatak da i ja volim igrat igrice s njim... pa nekad jedva cekamo da tata dodje a posla pricuvat manjega pa da on i ja zavrsimo jedan nivo lego star warsa Ipak, nekad stvarno previse igra, onda ja malo pop. pa mu ogranicim vrijeme pa se onda i zabrinem sto toliko igra... a onda mu dodje da po mjesec dva ni ne igra nista... meni je to igranje, kao i televizija, ok zabava. Ne treba pretjerivat, al ne bi oko toga radila ni bauk ni pretjerano ogranicavala. A najbolje mi je, isto sto Tang kaze, izac s ditetom vani pa nek se izigra Al njemu se vani trenutno najdraze s rodjakom igrat na star warse - glumit da imaju svjetlosne maceve i borit se.

Originally Posted by tanja_b

Ali na sreću, primjećujem da, što je stariji, ima veću sposobnost samokontrole, a nešto je i naučio od mojeg kontinuiranog zvocanja, pa ovog ljeta i nemamo toliko natezanja oko igrica i vremena provedenog uz ekran. Igra ih i dalje, ali s mjerom koja je meni prihvatljivija.

hvala ti na ovom svjetlu na kraju tunela

Kazem vam ja, kad budu ko moj, zaliti cete za vremenom koje su provodili pred ekranima

Evo ja sam se odvikla igrica s 30-i-nesto kad sam rodila Ponestalo mi vremena za to. I nemam poremecaj paznje, hiperaktivnost niti ista od navedenog - a prvi komp sam dobila s 10 godina i naravno prvo na njemu igrala igrice (tad su se mijenjale kazete s igricama). O tome koliko sam vremena provela buljeci u tv isto bolje da ne pisem. Bilo mi je oboje jako zabavno i zanimljivo. E sad jel korisno - pa ima i koristi od igrica (recimo ja sam jako dobro razvila prostornu orjentaciju u smislu da se nakon dva sata istrazivanja nekog labirinta u igrici mogu vratiti na pocetak u skoro bez krivog skretanja, a sto mi cesto dobro dodje u zivotu u nepoznatim gradovima) ali kako je netko dobro primijetio - to je sporedni efekt, glavni je dobra zabava i to svakako nude

O komentarima oko "posve drugog nivoa bavljenja djecom" u At nego u Hr ne bih...

Originally Posted by sillyme

I nemam poremecaj paznje, hiperaktivnost niti ista od navedenog - a prvi komp sam dobila s 10 godina i naravno prvo na njemu igrala igrice (tad su se mijenjale kazete s igricama). O tome koliko sam vremena provela buljeci u tv isto bolje da ne pisem. Bilo mi je oboje jako zabavno i zanimljivo. E sad jel korisno - pa ima i koristi od igrica (recimo ja sam jako dobro razvila prostornu orjentaciju u smislu da se nakon dva sata istrazivanja nekog labirinta u igrici mogu vratiti na pocetak u skoro bez krivog skretanja, a sto mi cesto dobro dodje u zivotu u nepoznatim gradovima) ali kako je netko dobro primijetio - to je sporedni efekt, glavni je dobra zabava i to svakako nude

Ne mislim da sva djeca koja igraju igrice razviju poremećaj pažnje ili hiperaktivnost - nekima igranje na računalu uopće neće utjecati na taj vid ponašanja, nekima hoće, a to vjerojatno ovisi o puno različitih faktora, možda i o biološkoj predispoziciji (samo nagađam, nemam konkretne dokaze za to).
Moj sin, npr., je izrazito koncentrirano dijete i nikad nisam primijetila da mu igranje igrica ili korištenje gadgeta bilo kako utječe na koncentraciju - ali utječe na ponašanje, vidi se iz aviona na njemu da nakon duljeg igranja postaje razdražljiv i svadljiv. Ne smijem mu to reći, jer se onda počne još gore svađati pa jednostavno sama vodim računa o tome kad treba povući crtu (srećom, takve situacije, kad se približava toj crti ili je prelazi, sve su rjeđe).
A što se tiče koristi od igranja - evo, prisjećam se svojih prvih igranja igrica na kompu u dobi od 12-13 godina, kad nam je joystick krepao nakon mjesec dana, pa smo sve igrice brat i ja igrali na tastaturi. Posljedica je ta da danas vrlo brzo tipkam po kompjutoru ali svejedno ne mislim da bih bez igrica bila puno sporija, nego mi je ta vještina naprosto dobro sjela na već prethodno stečene. Osim toga, nije svejedno u kojoj dobi djetetu igrice postanu dostupne. Ova tema je na pdf 3-6 godina, a za taj uzrast, ipak mislim da je djetetu bolje ograničavati ekran što je više moguće. Naigrat će se igrica tijekom života, koliko sam shvatila, to nije nešto čemu je lako izmaknuti tijekom osnovne škole.

Originally Posted by tangerina

Mislim da se mi sa svim tim pričama o koristima tješimo.

potpisujem i mislim da je sulkus priče u ovoj rečenici.

Nikad u životu nisam igrala nikakve igrice, pa sam itekako društvena, brzo tipkam po tastauri, izvrsno govorim engleski koji mi je struka, računalom se služim apsolutno jednako kao oni koji vise na računalu od djetinjstva i tak izgovori, izgovori...

Znam puno više djece koja igraju igrice a imaju problema sa socijalnim vještinama i radije će igrat te igrice nego bit vani s vršnjacima. hoću reći između to dvoje radije će odabrat da čmrlje u kući i igraju igrice nego da se idu van istrčat.

Sjecam se kada smo dobili prvi kompjuter i uz to je dosla jedna igrica..bila sam opsjednuta snjome. Igrala sam dan i noc dok nisam sama shvatila da samo trosim vrijeme na to, da sam umorna i nenaspavana..ali jednostavno se nisam mogla maket od toga. Moji roditelji su napravili drastican rez..uzeli cd i polomili ga. Toliko mi je bilo krivo, nikad mi nisu vise dali igrat igrice na kompjuteru. Nije to bila neka nasilna igrica ali sam stvarno bila opsjednuta rekla bih cak i ovisna!!.. Stime da sam sama okusila kako se brzo moze covijek navuc na takvo nesto kazem NE Igricama! Naravni toliko dugo koliko mogu zabraniti. Ne treba se dijetu sve ni uzeti..zivimo u takvom vremenu da dijete kad tad dodje do toga pa makar kad dodje u dob kad mu treba svoj laptop radi skole naprimjer. Ali onda se
moze makar kontrolirat kakve igrice. Nikakve nasilne, nista gdje se puca! Mislim da to i te kako utjece na djeciju psihu.

U razredu smo imali jednoga koji je nonstop igro igrice. Nasilne! Poceo je se
mjenjati bio je povucen (roditelji nisu marili za njega). Jednom je dao izjavu pred svima da se pita kako je to kad uzivo upucas nekoga i rekao nam da njegov tata ima pistolj neki. Svi amo se zprepastili i rekli to razrednom. Odma se ukljucila i psiholog i zvali roditelje i bili kontrole!

Ja se uzasno plasim pistolja itd.. djeca ili odrasli ljudi koji polude i ulete negdje i pucaju okolo...zivimo u takvom vremenu gdje je previse svega..mobitele laptopi tablete igrice..djeca ae moraju suocavat sa svime prerano a roditeljima je danas sve teze to drzat pod kontrolom. Stime mislim da danas ljudi nerazumiju ako se malom dijetu neda mobitel za igrati, tableti ps4 itd..kao da su ludi jer njima je simpa da naprimjer djete od 2 godina zna upalit na mobu youtube i saltat pjesme.."haha pametno dijete" i "sta ima veze samo je to youtube".. niko ne razmislja sta dijete moze vidit ako pretisne negdje gdje ne treba ili u reklamama izmedju clipova.

Meni je samoj sve to previse postalo, a odrasla sam stime.

Trudim se sto vise ici sa djetom
vani. Nedam mu
mobitel i tablet. Tv jos ne dozivljava a ionako skoro nikad nije upaljen..kad budw dosla dob za igrice..dobit ce ih ali nikakve nasilne igrice...i bit ce itekako kontroliran koliko dnevno smije igrati.

Originally Posted by cvijeta73

Hebate led, pa to je 10 sati dnevno!! Imas li ti zivot mali?

Ima. Virtualni.

( u jednom trenutku sam mislila da mi se sin logirao na forum, ali kad sam vidjela koja je skola i prosjek u igri znala sam da to nije on. )

sirius

Originally Posted by tanja_b

...
Moj sin, npr., je izrazito koncentrirano dijete i nikad nisam primijetila da mu igranje igrica ili korištenje gadgeta bilo kako utječe na koncentraciju - ali utječe na ponašanje, vidi se iz aviona na njemu da nakon duljeg igranja postaje razdražljiv i svadljiv. Ne smijem mu to reći, jer se onda počne još gore svađati pa jednostavno sama vodim računa o tome kad treba povući crtu (srećom, takve situacije, kad se približava toj crti ili je prelazi, sve su rjeđe).
...

Kod mene je timer podesen sam - ako imaju stariji mobitel nakon pol sata-sat igre ionako crkne baterija, i igranju je kraj (nema igranja dok je mob u struji). Dodatno kad je starija u skoli mora paziti da joj mob ima dost baterije da moze nazvati prije nego ide doma.
U svakom slucaju ja se ne opterecujem previse, meni nije naskodilo a ne vidim ni da njima skodi.

Ja kao branim, ali ono moji i nisu previše nabrijani. A za najstarijeg pravo i istinski žalim što ne bi malo navečer igrao igrice... Bar dvaput tjedno... od 10 navečer dokadmudrago... Pa da ja kao dramim...

Kod mene su ekrani, kao i slatliši, svima dostupni. Tako da ih nitko ne želi jače od nečeg drugog. Nikakvi timeri tada ne trebaju. Takav pristup djeluje.

Uostalom, zar sam trebala braniti kćeri da čita sa 4 godine? Sama je naučila uz braću. Isto tako nemam ni najmanje namjere braniti ono što je normala u današnje vrijeme. Moraju biti "na ti" sa svim vrstama računala, moraju znati što i kako na internetu, tako da sami shvate kako treba, a ne zbog roditeljskih zabrana.

U prvom osnovne su trebali slikati mobitelom jesen, zatim staviti slike na stick i u školi prezentirati svoj doživljaj jeseni. Spojiti stick na laptop, i prikazati na platnu. Oduševilo me to. Ona to sve zna, jer od kad može, koristi tablet i mobitel i PC.

A igrice volim i ja. Navečer igram ( i rasturam ) Umjesto TVa, ja volim igrice.
Lako se nađe vremena i za učenje i za igranje i za igru i za sve. Moj način, ne treba se svima sviđati.

Unajmio "ubojicu" za karakter svog sina: http://www.washingtontimes.com/news/...e-out-unemplo/

Ja stvarno ne mislim da su igrice zlo naseg doba, ali da imaju ovisnicki potencijal, stvarno imaju. Ne mogu zamisliti niti jednu jedinu drugu stvar koju bi moj toliko zicao. Isto tako kada ih nema blizu ne zica. Naprimjer na moru. Ali nemam srca skroz mu maknuti kompjuter i minecraft. Vise me frustrira sto on stvarno ima frendove kod kojih se satima igra samo i iskljucivo komp, a bas ne mogu donositi pravila za tudje kuce. Moji gledaju crtane malo ujutro i prije spavanja, pod praznicima je smio svaki dan bar 45 minuta igrati komp, a realno igrao je puno vise, kad pocne skola moze samo vikendom. Ja ne mislim da ima neke osobite koristi od toga, engleskom mu je puno vise koristio kindle, a nisam sigurna u stetu. Tj najsigurnija sam u stetu po svoje zivce jer me uzasno zivciraju ti youtuberi i nista oko toga zapravo ne razumijem. S druge strane plasi me samotna narav takvog provodjenja vremena:/. Nisam ni sama pametna koja je mjera dobra da ne bude previse izlozen virtualnom, bedastom, potencijalno agresivnom, opasnom, samotnom ekranu i da ne bude frustriran radi matere koja mu brani nesto sto stvarno svi djecaci iz njegove okoline konzumiraju.


Sent from my iPhone using Tapatalk

Ja sam cijelo ljeto izmedu sedmog i osmog razreda provela vise manje u kuci citajuci Zagorku. Mislim da sam procitala sve nastavke Gricke vjestice i jos poneki kraci serijal. Stvarno nisam izlazilaiz kuce, niti sam se druzila.
i dan danas imam tu ovisnicku crtu kad je zanimljiva knjiga u pitanju. Ne stajem, ne kuham , ne dizem glavu dok ne zavrsim.

U teoriji se slazem s tobom sasa.
Ali ne vidim nacin kako i koliko uopce dozirati te moderne tehnilogije posebno u nekoj starijoj dobi 14+ godina, a da ne govorim o doziranju onih koji su 18+ godina.

Originally Posted by sillyme

Evo ja sam se odvikla igrica s 30-i-nesto kad sam rodila Ponestalo mi vremena za to. I nemam poremecaj paznje, hiperaktivnost niti ista od navedenog - a prvi komp sam dobila s 10 godina i naravno prvo na njemu igrala igrice (tad su se mijenjale kazete s igricama). O tome koliko sam vremena provela buljeci u tv isto bolje da ne pisem. Bilo mi je oboje jako zabavno i zanimljivo. E sad jel korisno - pa ima i koristi od igrica (recimo ja sam jako dobro razvila prostornu orjentaciju u smislu da se nakon dva sata istrazivanja nekog labirinta u igrici mogu vratiti na pocetak u skoro bez krivog skretanja, a sto mi cesto dobro dodje u zivotu u nepoznatim gradovima) ali kako je netko dobro primijetio - to je sporedni efekt, glavni je dobra zabava i to svakako nude

O komentarima oko "posve drugog nivoa bavljenja djecom" u At nego u Hr ne bih...

Ovo o nivou nije bilo negativno nego realno jer je drugačije work-life balanse i imaju više vremena baviti se djecom. Zato je drugačije. Treba prvo skočit pa onda reći hop, Ne misle svi odmah loše.

I vjerujem da bi i ti došla do istog zaključka da živiš i radiš ili provedeš 10-tak dana u recimo Grazu jer su moji svi to primjetili
Ali, dobro, to je neka druga tema.

Originally Posted by Lili75

potpisujem i mislim da je sulkus priče u ovoj rečenici.

Nikad u životu nisam igrala nikakve igrice, pa sam itekako društvena, brzo tipkam po tastauri, izvrsno govorim engleski koji mi je struka, računalom se služim apsolutno jednako kao oni koji vise na računalu od djetinjstva i tak izgovori, izgovori...

Znam puno više djece koja igraju igrice a imaju problema sa socijalnim vještinama i radije će igrat te igrice nego bit vani s vršnjacima. hoću reći između to dvoje radije će odabrat da čmrlje u kući i igraju igrice nego da se idu van istrčat.

X

Ajme tipfelera, sorry!

Originally Posted by annie84

Ali, u Austriji je pod normalno i podrazumijeva se da dijete ispod tri godine ne gleda crtiće, a iznad tri vrlo ograničeno, doslovno uz alarm. Nema tv-a ni u vrtićima ni u školama.
I sindrom upaljenog televizora koji gori 24/7 kao pozadinski zvuk- ne postoji. Nema ni tv-a u svakom kafiću kao u RH, ne sjećam se kad i da li sam vidjela tv u ijednom kafiću u kojem sam bila do sada.

Odrasla u Becu i skolovala se,stvorila karieru i obitelj..

Ja neznam kako je u HR..ali mogu reci kako ja to dozivljavam na svojoj kozi u A.

-nije pod normalno da ispod tri nema crtica ili nekakvog alarma..imam prijatelje poznanike od svukuda...svatko prakticira kao ovdije na forumu.,onako kako oni misle da je ok za svoje dijete..

-Tv u vrticima nema niti u osnovnoj (u AUT je osnovna samo 4 godine)..ali kad prodje osnovna ides u visu,..ima tva,overhead,beamer, kompjuter (niko ne kontrolira ko to za sta koristi u pauzi) i cak razrede koji idu samo preko laptopa..

- Neznam gdje si bila i u kojem kaficu,.ja sam svugdje vidila,.pa makar bez tona..gori u uglovima..jedino lanac "illy" (tada segafredo) nema.

Ovo ispravljam JER ..neznam odkud narodu neke stvari,..to vjecito u "inostranstvu je ovako onako"..znate kako je? onako kakav si sam i kako ti to odlucis?!

Work-life-balance?!...Isto ti je ko svugdje..ako imas dobro placen posao i ti i muz i sredili ste vec smjestaj (dali kuca,kupljen stan ili iznajmljen-ne bitno)..naravno da je super! I moras i ne moras na posao i ovisan si i nisi...ali ako zivis ajmo rec "normalan,prosjecan" zivot u Austriji..onda ti je..ides raditi,radis po kuci,vuces djete iz kindergartena, mrtva umorna jos sa djetom provodis vremena i isto mrtvo umorna se dizes na posao.

Jedino sta je je...porodiljni mozes uzet i do dvije godine.

Da place su vece..ali isto je to jel je i zivot u nekom smislu skuplji.

Volim ovaj grad i nikada nebih otisla,to je moj dom! Ali nije sve med i mlijeko samo sto je A!

Dapace, zivot je pre pre pre brz.

Originally Posted by annie84

I vjerujem da bi i ti došla do istog zaključka da živiš i radiš ili provedeš 10-tak dana u recimo Grazu jer su moji svi to primjetili
Ali, dobro, to je neka druga tema.

Nemozes dozivljaj koji ti imas u Grazu
odnositi na cijelu AUT..tebi je u Grazu work life balance top...pitaj naprimjer nekoga iz turistickog djela.. Tirol, Salzburg, Vorarlberg...pretezno hoteli i turisticke lokacije..nemaju oni nikakvog work life balance...Graz je onako solidan..mi iz beca bih cak rekli..dosadan hehe

i da..ovo sta sam te "ispravila" vazi za bec..kasnije sam tek procitala da zivis u Grazu...ako je tako chilli mili u Grazu, idem traziti stan

Originally Posted by sirius

Ali ne vidim nacin kako i koliko uopce dozirati te moderne tehnilogije posebno u nekoj starijoj dobi 14+ godina, a da ne govorim o doziranju onih koji su 18+ godina.

Naravno da ne možeš, u tom stadiju jedino ti preostaje apelirati na uvid
a to nam je konstantna bitka i u odrasloj dobi, da prepoznamo kad je previše i treba stat na loptu. I sama je stalno borim, ne sa igricama koliko sa društvenim mrežama i serijama, i prčkanju po mobitelu.

Originally Posted by Beti3

Kod mene su ekrani, kao i slatliši, svima dostupni. Tako da ih nitko ne želi jače od nečeg drugog. Nikakvi timeri tada ne trebaju. Takav pristup djeluje.

Ovakav pristup bi djelovao sasvim sigurno na Lilinoj djeci, da im sad ostavi sve gadgete na stolu i ode na posao, vjerojatno ne bi našla ni praznu bateriju

kod mog, ja sam se uvjerila, ne djeluje. Ako on nakon određenog vremena igranja postane jako nervozan i razdražljiv, plače, počne gubit kontrolu i udarat u stvari kad izgubi život (a inače tako ne reagira), a i dalje nije u stanju odmaknut se od ekrana i od igrice, i kad ga ja napokon maknem to burnije reagira što je duže bio, meni je to jasan znak da to nije nešto što je on u stanju hendlat i da treba moje vodstvo, da ga maknem prije nego se toliko izgubi. Nadam se samo da će, kako bude stariji, biti sposobniji sam vidit znakove kad mu tijelo pokazuje da se treba maknuti, kao što je tanja_b napisala.


ali stvarno nisu sve igrice iste, pa tako ni za tu razdražljivost, skroz su druga stvar ove koje su brze i stalno ti drže povišen adrenalin, od onih gdje ideš hodaš smišljaš nešto pričaš s nekim likovima... tako da je Minecraft mila majka, odnosno bio bi da nije jutjubera. jutjuberi su mi nešto najužasnije u svemiru i jedva čekam da ta moda prođe.

Meni je muz ovisan o igricama na mobitelu (komp ne). Ja sam mislila da cita mailove s posla i odgovara, a onda sam skuzila da igra igrice...
I kako onda djeci reci, e vi ne mozete a tata moze... jos kad sjednu zajedno i svaki mobitel u ruke i cujes samo: vidi gdje sam ja stigao, vidi ovo, vidi ono...
Moram ih svi trojicu uposliti s necim da se ostave mobitela.

Meni te igrice idu na zivce. Ne mogu ja to.

Originally Posted by tangerina

Nadam se samo da će, kako bude stariji, biti sposobniji sam vidit znakove kad mu tijelo pokazuje da se treba maknuti, kao što je tanja_b napisala.

Ma ne vidi moj znakove na sebi, nego kad pogleda na sat, vidi da mu je previše vremena otišlo pa si je počeo sam bolje raspoređivati vrijeme
On još uvijek ne želi priznati ni glad, ni umor, ni neki drugi fizički znak "slabosti", kamoli razdražljivost zbog igrice, to ne bi priznao ni na mukama

tanja možda je to na sljedećem levelu

Originally Posted by bella77

Meni je muz ovisan o igricama na mobitelu (komp ne). Ja sam mislila da cita mailove s posla i odgovara, a onda sam skuzila da igra igrice...

Eto na, sad se ni odrasli ne smiju igrat

Ajd bolje da igra igrice i opusta se nego da odgovara na poslovne mailove i nervira se

ma znam... ali ja si mislim ono: jadan covjek vikendom mora odgovarati na mailove... a kad ono...

a propo odraslih i ovisnosti:
moj tata je isto ovisan o igricama (onima na kompu) toliko da se mama bas osjecala zapostavljeno i onda je zena krenula na yogu... Jedan dan on zove nju po stanu i zove (valjda bio gladan)... nje nema... tek je tada skuzio da ide na yogu dva puta tjedno. Tad je vec par mjeseci isla redovito.

Bella

Imate pravo, ovako je u mom naselju, kod otprilike 40tak roditelja koje poznajem.
Kažem, u kafićima u kojima sam ja bila- nije bilo tv-a. Bila sam i sinoć u jednom-i nije bilo tv-a.
Tako je, imate pravo, to je moj doživljaj grada u kojem živim i ljudi s kojima sam u kontaktu.
I da, naša osnovna nema tv. Naravno da u viška razredima postoji informatika.

Ali: bavljenje djecom (od ljudi koje poznajem), pristup djeci je drugačiji. Zašto? Jer ovih 40tak roditelja koje poznajem nemaju financijskih problema, jer su duže bili s djecom doma, jer se jedan od roditelja vratio na skraćeno radno vrijeme, jer su djeca ovih roditelja koje poznajem maksimalno do 13h u vrtiću.
Jer ti roditelji nakon toga imaju vremena, a nemaju financijske brige kao 90% ljudi koje poznajem u RH. Jer je pronatalitetna politika drugačija.
Dakle, imate pravo, krivo sam se izrazila. Mogu govoriti samo o ljudima s kojima sam okružena i o gradu Graz u kojem živim.
Ali, realno gledano-sve gore navedeno, radno vrijeme, pronatalitetna politika, financijska (ne)sigurnost i kvaliteta života (uz odgojni stil naših roditelja)-utječu na naš pristup roditeljstvu.

I ne govorim o tome što je bolje ili lošije jer mogu povuči paralelu jedino između ljudi koje poznajem u Grazu vs. ljudi koje poznajem u RH. Ono baš poznajem.
Nije mi namjera nikog uvrijedit, ja osobno primjećujem razlike.
Od proslavi rođendana pa do mentaliteta :D
Ali kažem, mogu usporediti jedino roditelje koje poznajem.

Newmom, Graz je meni divan i vrlo opušten, ja baš volim to što nije velik grad...i nimalo dosadan! Budem te ja provela po gradu drugi put

Samo jedan detalj... Ja se ne sjecam kad sam zadnji put vidila upaljen tv u kaficu. A nije da ne idem na (brzinske... hehe) kave kome jos treba tv pokraj mobitela

Originally Posted by newmom

Nemozes dozivljaj koji ti imas u Grazu
odnositi na cijelu AUT..tebi je u Grazu work life balance top...pitaj naprimjer nekoga iz turistickog djela.. Tirol, Salzburg, Vorarlberg...pretezno hoteli i turisticke lokacije..nemaju oni nikakvog work life balance...Graz je onako solidan..mi iz beca bih cak rekli..dosadan hehe

True.

ne kužim ovo s tvom kakve ima veze s temom
tv u kafićima u pravilu služi za gledanje utakmica, jer ljudi vole gledat utakmice u društvu
u vrtićima moja djeca nikad nisu imala tv niti sam čula da im tete to pale
u školama isto ne služi za random gledanje (osim možda ovima u boravku, to iskustvo nemam), nego gledaju na tome neke filmove i crtiće u okviru medijske kulture i obrađuju ih na hrvatskom kao lektiru, dakle koristi se u edukativne svrhe

i ovo što jadranka kaže, to je sve so 2001.

Ali, realno gledano-sve gore navedeno, radno vrijeme, pronatalitetna politika, financijska (ne)sigurnost i kvaliteta života (uz odgojni stil naših roditelja)-utječu na naš pristup roditeljstvu.

Zašto?
Jer utječu na nas ako osobe, na naše zdravlje, na našu osobnost, razinu stresa i količinu slobodnog vremena i razinu umora kad nakon 5 ili 10 sati provedenog na poslu stignemo doma.

Skraceno radno vrijeme je u jednu ruku super. Ja bi se sad najradije vratila na 4 h na posao... a u drugu ruku, mislim da ti bitno otezava napredovanje u karijeri. No, mogucnost izbora je svakako dobra!

a za slavljenje rođendana u Grazu sam i ja nedavno saznala da je drugačije od nas: torta je odmah na početku, a slana hrana na kraju

Osobna iskustva su stvarno nešto vrlo ograničeno; ja osobno ne poznajem niti jedno dijete koje je ovisno o igricama, ili koje bi pretpostavilo igranje na kompjuteru druženju s djecom.

Curice koje se dođu igrati k mojoj kćeri ponekad sjednu na kompjuter pa se igraju ili gledaju youtube, ali to traje 15-ak minuta, i onda se vrate igri uživo.

Originally Posted by tangerina

a za slavljenje rođendana u Grazu sam i ja nedavno saznala da je drugačije od nas: torta je odmah na početku, a slana hrana na kraju

Istina, ali nisam na to mislila :D

Prema informacijama koje imam i koliko sam sama primjetila prilikom posjeta razliak Graz - Beč je itekako vidljiva odnosno work-life ravnoteža svakako ide u korist Graza.

Originally Posted by annie84

Istina, ali nisam na to mislila :D

annie mene jako zanima razliak na koju si mislila?
jel možeš pls napisati? jel se radi o skromnijim proslavama i samim pokloniam nego kod nas?
meni se sve o čemu ti pišeš (uključ. stav vis a vis tehnologija) jako sviđa.

Originally Posted by Lili75

annie mene jako zanima razliak na koju si mislila?
jel možeš pls napisati? jel se radi o skromnijim proslavama i samim pokloniam nego kod nas?
meni se sve o čemu ti pišeš (uključ. stav vis a vis tehnologija) jako sviđa.

ajde za to otvorite novu temu

A možda da otvorite temu roditeljstvo u dijaspori, jer to stvarno nema veze s ovisnošću o igricama?

Meni je to sve povezano, al ok nećemo. Annie može pls na pp.

U svakom slučaju mislim da takav pristup koji ti opisuješ svakako pomaže djetetu da ne postane ovisno o igricama pa čak ni da mu ne budu zanimljive.

Tang ipak ne bih tako sve ostavila svojima da su sami prošlo ljeto smo bili s frendovima na moru čija je kćerka čim bi joj bilo dosadno tipa nakon ručka posezala za tabletom i igricama i zvala moju da joj se pridruži (inače dosadu smatram vrlo korisnim vremenom). Meni je to bilo :/ čim sam vidjela da je moja razdražljiva nakon par minuta tog čuda, ja sam strogo zabranila da se tablet koristi dok smo zajedno ili ćemo se razdvojit. Moje milo dijete se pretvorilo u razdražljivo čudovište, bila sam u šoku. Zato kod mojih igrica nema. Ni ne privlače ih falatiBože.

odem na 24sata kad tamo, lik tvrdi da nije on ubio curu nego neki lik iz igrice koju je igrao

https://www.24sata.hr/news/zario-je-...u-ekber-536978

Lili, javim se na pp.
Em mi mlađe dijete nema još 3, a starije će skoro 8, pa sam na krivom podforumu

Ali da, i meni je to povezano s ograničenim vremenom na ekranima ili s igranjem igrica. Roditeljski pristup i stav je rezultat puno faktora, tu puno toga igra ulogu.

a ne znam, lili, meni se ipak čini da ti radiš prevelikog bauka od toga
baš je postala razdražljivo čudovište nakon nekoliko minuta? ne misliš da je tvoja percepcija njene razdražljivosti (ili uzroka) mogla biti malo pod utjecajem tvog izrazito negativnog stava prema ekranima (iako ih i sama koristiš, 9195 postova se nije napisalo samo)

ko što je napisala mima gore, većina djece igra igrice i bez većih problema prestane kad im dođu prijatelji, iako se slažem da ima solidan ovisnički potencijal, nije baš da je ko heroin, probaš jednom i život ti je upropašten.

Tang , mislim da je kljucni problem u tome da mi svi pricamo o puno vecem dobnom rasponu od 3-6 godina.
Sto se mene tice moji u toj dobi nisu koristili nista osim tv-a.
Ali ovaj sa ovisnickim karakterom je roden prije ere pametnih telefona, tableta ...tako da nisam nikad imala nikakve dileme .