Koliko dozvoljavate djetetu da se igra na kompjuteru?

[tangerina]

Kod mene su ekrani, kao i slatliši, svima dostupni. Tako da ih nitko ne želi jače od nečeg drugog. Nikakvi timeri tada ne trebaju. Takav pristup djeluje.

Ovakav pristup bi djelovao sasvim sigurno na Lilinoj djeci, da im sad ostavi sve gadgete na stolu i ode na posao, vjerojatno ne bi našla ni praznu bateriju

kod mog, ja sam se uvjerila, ne djeluje. Ako on nakon određenog vremena igranja postane jako nervozan i razdražljiv, plače, počne gubit kontrolu i udarat u stvari kad izgubi život (a inače tako ne reagira), a i dalje nije u stanju odmaknut se od ekrana i od igrice, i kad ga ja napokon maknem to burnije reagira što je duže bio, meni je to jasan znak da to nije nešto što je on u stanju hendlat i da treba moje vodstvo, da ga maknem prije nego se toliko izgubi. Nadam se samo da će, kako bude stariji, biti sposobniji sam vidit znakove kad mu tijelo pokazuje da se treba maknuti, kao što je tanja_b napisala.


ali stvarno nisu sve igrice iste, pa tako ni za tu razdražljivost, skroz su druga stvar ove koje su brze i stalno ti drže povišen adrenalin, od onih gdje ideš hodaš smišljaš nešto pričaš s nekim likovima... tako da je Minecraft mila majka, odnosno bio bi da nije jutjubera. jutjuberi su mi nešto najužasnije u svemiru i jedva čekam da ta moda prođe.

[tanja_b]

Nadam se samo da će, kako bude stariji, biti sposobniji sam vidit znakove kad mu tijelo pokazuje da se treba maknuti, kao što je tanja_b napisala.

Ma ne vidi moj znakove na sebi, nego kad pogleda na sat, vidi da mu je previše vremena otišlo pa si je počeo sam bolje raspoređivati vrijeme
On još uvijek ne želi priznati ni glad, ni umor, ni neki drugi fizički znak "slabosti", kamoli razdražljivost zbog igrice, to ne bi priznao ni na mukama