O ovom zadnjem dijelu tvog prvog posta ja pričam, to "trenutno nemaju uvjete" traje otkad su uspostavili odjel za MPO. Ima možda i 20 godina. Ja bi skoro pa rekla da bi radije da uopće i ne rade dok ne steknu uvjete za humane postupke, ali to je prebrutalno i za uvjete u HR nerealno. I ustvari, puno je djece u tih 20 godina rođeno pa je teško pričati o ukidanju. Naravno da za to nisu krivi liječnici koji rade, ali...s obzirom da postoji mogućnost aspiracije pod anestezijom na Merkuru (ali to tek unazad par godina) ja smatram i to je samo moje mišljenje, da se aspiracije više od 2-3 js ne bi uopće trebala raditi bez neke vrste anestezije. Liječnik koji vodi postupak je taj koji planira postupak i koji bi trebao ponuditi pacijentici to kao opciju. Naravno da nije isto aspirirati 5, 15 ili više js. Ja sam ih tad imala preko 40. I plakala sam, i bježala sa stola, i padala u nesvijest.
I ja smatram da sam imala "sreće", pa uspjela sam iz prvog pokušaja čak i tako izmaltretirana. Ali mi nismo imali nikakve teške dijagnoze i tada sam imala 23 godine. Nema to ustvari veze sa srećom, ali ima sa biologijom, godinama, dijagnozama...na kraju krajeva, nije doktor taj koji odlučuje hoće li doći do implantacije ma koliko god on dao sve od sebe.
Razumijem te, ostvarila si tamo tri trudnoće i to je predivno. Ali ja sam u tome očito suprotna, ja ne mogu ići nazad na mjesto s kojeg nosim odvratna iskustva, bez obzira na uspjeh koji sam imala.
Ovo je meni zastrašujući podatak, i ako je točan (ne znam koji ti je izvor) stvarno je katastrofa stanje kod nas. Ustvari, možda je kod nas ustvari jedan od većih problema što se ne vodi prava baza podataka na razini Ministarstva da se točno zna koliko je postupaka na kojoj bolnici obavljeno po pacijentici s koliko živorođene djece. VV tad nije znao da sam ja rodila zdravo dijete, niti me tko pitao niti tražio da javim...Ne znam kako je s tim sada.





valjda sam luda
Odgovori s citatom