Prije svega želim vas sve pozdraviti. Čitam vas već neko vrijeme i odlučila sam se i sama pridružiti. Naime, kad sam se odlučila za daljnju obradu, budući da 2god nije došlo do prirodne trudnoće, o MPO nisam znala apsolutno ništa, o samim klinikama još manje. Moja želja je bila privatna klinika jer sam jako skeptična prema državnim bolnicama... Moja ginekologinja je bila protiv toga bar dok ne probam ovako i njen je prijedlog bio VV (nabrojala mi je i druge bolnice, ali s njima ima najviše pozitivnih iskustava). I tako sam napravila. Pričekala sam ljeto i u 9mj otišla na svoj prvi pregled. Do sad sam prosla 3 postupka i dosta toga naučila o MPO. Ni jednog trenutka nisam požalila što sam izabrala njih. Zaista su susretljivi, sestre su pristupačne, bodre te... a to što su uvjeti tamo takvi kakvi jesu nije ni do bolnice ni do doktora niti do sestara nego je to ogledalo naše države i ulaganja u zdravstvo. Bojala sam se svoje prve punkcije jer sam čitala o nepodnošljivim bolovima, padanju u nesvijest, kukanju kako jedini VV to radi na živo... Prvi put su me pripremali na inseminaciju, terapija klomifen, dobila sam 5 folikula i odlučili su da je to za IVF. Punkcija je prošla bezbolno, doslovno je bilo gotovo za 3min, duže je trajala priprema... Drugi put sam također završila na klomifenu dobila 2 folikule i doslovno ništa osjetila nisam. Sad zadnji put bilo ih je čudo... ne znam koliko su ih popikali a koliko ostavili, ugl dobila sam 12 jajnih stanica, ali zbog prijetećeg hipera nisam izvršila transfer... tako da moji eskimi čekaju jesen. Te treće punkcije sam se užasno bojala, odmah su me upozorili na hiper, vidjela sam se već kak urlam u sali, ali zaista je prošlo sve ok, sestra me držala za ruku, pričali su sa mnom, trudili se da ostanem mirna, a ja sam razgledavala okolo stvari i nisam mislila na bol... ono što sam osjetila bilo je samo dok su ulazili u jajnik i to su me svaki put upozorili i ja sam bila spremna. Znači svega tri put me malo zapeckalo. Kad je bilo gotovo odležala sat vremena, i otišla doma najnormalnija.. predvečer sam već bila na putu. Punkcije uopće nije toliko strašna. Bilo mi je drago što nisam inzistirala na anesteziji jer se poslije nje cijeli dan mučim, a ovako sve je odmah prošlo, kao da ništa nije ni bilo. Moć psihe je nevjerojatna. Ono što malo zaboli je ulazak u jajnik i eventualno ako folikula nije dovoljno zrela..u tom slučaju njena opna je puno čvršća nego zrele folikule. I bezobzira što su iza mene za sad 2 neuspješna pokušaja, meni ni trenutka nije žao što sam izabrala VV. Minus im je štonisi skroz kod jednog liječnika, neko kako koga smjena ulovi...ali tako je to u svim državnim bolnicama. Uvijek postoji opcja privatno, koja je puno skuplja a šanse su jednake. Da bi sve uspjelo moramo imati vjeru. Ponajprije moramo vjerovat liječniku jer i njima je u interesu da nas se riješe
Atremida prvotno napisa
Prije svega želim vas sve pozdraviti. Čitam vas već neko vrijeme i odlučila sam se i sama pridružiti. Naime, kad sam se odlučila za daljnju obradu, budući da 2god nije došlo do prirodne trudnoće, o MPO nisam znala apsolutno ništa, o samim klinikama još manje. Moja želja je bila privatna klinika jer sam jako skeptična prema državnim bolnicama... Moja ginekologinja je bila protiv toga bar dok ne probam ovako i njen je prijedlog bio VV (nabrojala mi je i druge bolnice, ali s njima ima najviše pozitivnih iskustava). I tako sam napravila. Pričekala sam ljeto i u 9mj otišla na svoj prvi pregled. Do sad sam prosla 3 postupka i dosta toga naučila o MPO. Ni jednog trenutka nisam požalila što sam izabrala njih. Zaista su susretljivi, sestre su pristupačne, bodre te... a to što su uvjeti tamo takvi kakvi jesu nije ni do bolnice ni do doktora niti do sestara nego je to ogledalo naše države i ulaganja u zdravstvo. Bojala sam se svoje prve punkcije jer sam čitala o nepodnošljivim bolovima, padanju u nesvijest, kukanju kako jedini VV to radi na živo... Prvi put su me pripremali na inseminaciju, terapija klomifen, dobila sam 5 folikula i odlučili su da je to za IVF. Punkcija je prošla bezbolno, doslovno je bilo gotovo za 3min, duže je trajala priprema... Drugi put sam također završila na klomifenu dobila 2 folikule i doslovno ništa osjetila nisam. Sad zadnji put bilo ih je čudo... ne znam koliko su ih popikali a koliko ostavili, ugl dobila sam 12 jajnih stanica, ali zbog prijetećeg hipera nisam izvršila transfer... tako da moji eskimi čekaju jesen. Te treće punkcije sam se užasno bojala, odmah su me upozorili na hiper, vidjela sam se već kak urlam u sali, ali zaista je prošlo sve ok, sestra me držala za ruku, pričali su sa mnom, trudili se da ostanem mirna, a ja sam razgledavala okolo stvari i nisam mislila na bol... ono što sam osjetila bilo je samo dok su ulazili u jajnik i to su me svaki put upozorili i ja sam bila spremna. Znači svega tri put me malo zapeckalo. Kad je bilo gotovo odležala sat vremena, i otišla doma najnormalnija.. predvečer sam već bila na putu. Punkcije uopće nije toliko strašna. Bilo mi je drago što nisam inzistirala na anesteziji jer se poslije nje cijeli dan mučim, a ovako sve je odmah prošlo, kao da ništa nije ni bilo. Moć psihe je nevjerojatna. Ono što malo zaboli je ulazak u jajnik i eventualno ako folikula nije dovoljno zrela..u tom slučaju njena opna je puno čvršća nego zrele folikule. I bezobzira što su iza mene za sad 2 neuspješna pokušaja, meni ni trenutka nije žao što sam izabrala VV. Minus im je štonisi skroz kod jednog liječnika, neko kako koga smjena ulovi...ali tako je to u svim državnim bolnicama. Uvijek postoji opcja privatno, koja je puno skuplja a šanse su jednake. Da bi sve uspjelo moramo imati vjeru. Ponajprije moramo vjerovat liječniku jer i njima je u interesu da nas se riješeCure, jedna stvar koja mene muci je kako ste kombinirali posao i mpo?
Odgovori s citatom