Evo ne mogu da ne prokomentiram situaciju na VV. Mi smo došli na Vuk prema preporuci i bili pacijenti doktora Podgajskog za kojeg imam samo riječi hvale, ali nažalost on me vidio samo dva puta i to na prvom ultrazvuku i na zadnjim konzultacijama da nam kaže da nije došlo do oplodnje. Ostalo vrijeme kad sam dolazila gore (sva sreća da imam poslodavca koji mi je tu izašao u susret) imala sam "sreću" upoznati se s doktoricom Jukić koja je malo za reći grozna osoba, svi mi koji smo se našli u toj situaciji da moramo u klinikama tražit pomoć za dobivanje djece znamo u kakvom smo psihičkom stanju, a osoba poput spomenute doktorice nije osoba kakva bi trebala uopće raditi gore. Na svakom susretu s njom u većini je vodila privatne razgovore s svojom djecom i njihovom dadiljom di se uglavnom derala na njih i uvijek bila nadrkana, pa je tu nabrijanost prenosila na pacijente. Meni i mom mužu je rekla da s obzirom da nije napravio kariogram (samo ima smanjen broj spermija i slabije su pokretni) da imamo šanse da nam se rodi retardirano dijete (haloooo kako netko može tako nešto izgovorit). Kako nije došlo do oplodnje ivf-om, jer je kod nas bio samo icsi dobitan, Jukićka je iskomentirala da što smo tražili to smo i dobili kad se žurimo. Zapravo ono zbog čega smo otišli s Vuka je prvenstveno nemogućnost dobivanja anestezije prilikom punkcije, muž je bio taj koji je rekao da idemo jer kad me vidio kako izgledam nakon punkcije i kako me boli da me više ne želi ikada vidjeti u takvom stanju. Nije ista punkcija kod žena koje imaju jednu, dvije stanice u odnosu na one koje ih imaju više i naravno ovisi i kakva vam je pozicija jajnika (meni je desni viši i užasno me boljelo dok na lijevom ne tako). Ja nisam mogla izdržati i molila sam ih da prekinu, izvadili su mi devet stanica i nakon toga sam pala u nesvjest, povraćala pa su me pustili na onim krevetima vani da odmorim, da dođem sebi di mi je sestra nakon pola sata rekla da trebaju krevet za ostale cure, kaos.
Kako na kraju nije došlo do oplodnje rekli smo bok Vuku i otišli u Betu gdje se punkcija obavlja pod anestezijom (ok plaća se, ali na što sve potrošimo novce u životu ovo vrijedi), i nemože se usporediti. Mislim da bi bilo najbolje za VV da se prestanu bavit potpomognutom oplodnjom jer su im rezultati poražavajući, ali i uvijeti u kojima rade doktori su strašni, jer naša država troši novce na sve ostalo osim na ono što je bitno ljudima.
Uglavnom sve ovo smo ostavili iza sebe i uživamo danas u dvjema prekrasnim curicama starim dva mjeseca i mogu vam reći da kada sam ih prvi put ugledala sve loše je nestalo. Svim curama koje prolaze ovu situaciju želim poručiti da se drže i da se ne predaju jer mora kad tad doći taj željeni trenutak da primiš svoju bebu u naručje. Šaljem vam svima puse i sretno.