ana, ajmo zamisliti sljedeće situacije...

kreneš zagrliti muža a on si po ramenima posuo špenadle jer mu ide na živce što ga stalno pipkaš.

srkneš jutarnju kavicu koja te vraća u život, a tm je zasolio jer misli da piješ previše kave.

etc, etc.

tako velikom djetetu možeš probati odvratiti pažnju, npr. idemo prvo pročitati slikovnicu, ili cikiti ćemo kad mama napravi to i to, ili mu ponuditi piti/jesti... pa ako ide ok, ako ne ide daš cicu i probaš opet.

osim toga, oni imaju faze kad se lijepe ko flasteri i faze kad manje doje... možda će se razboliti, ili mu izbijaju zubići, ili je mama nedavno počela raditi, ili se dijete sprema na neki velik razvojni skok tipa početka govora pa mu treba malo sigurnosti...

što se tiče odvikavanja po noći, cure su o tome puno pisale... kod nas još ne pali pa nisam kompetentna savjetovati.

svaka mama mora procijeniti kad joj je dijete spremno bezbolno napraviti neki korak, uz malu pomoć... a ako vidi da ne ide bezbolno, mora odlučiti je li joj to tako važno da će ustrajati uz manje ili više frustracije za dijete, ili pak pričekati povoljnije vrijeme.