 |
|||
Dozivotno uzdrzavanje
Imam jednu skakljivu obiteljsku situaciju pa prije nego objasnim o cemu je rijec molim vas da sa mnom podijelite svoje misljenje i/ili iskustvo.
Napisite kada, zasto i izmedju koga se potpisuje ugovor o dozivotnom uzdrzavanju (ugovor u kojem osoba A se obvezuje brinuti o osobi B, a osoba B mu ostavlja npr. neketninu Z nakon svoje smrti)
Mene zanima razlika dozivotno i dosmrtno
mašnica prvotno napisa
Dozivotno- uzdrzavatelj postaje vlasnikom nekretnine nakon smrti uzdrzavanog (na nekretnini stoji zabiljezba o ugovoru)
Dosmrtno-uzdrzavatelj postaje vlasnik odmah po potpisanom ugovoru uz dogovorene obveze.
Kod dosmrtnog se plaća porez,
Kod doživotnog ne.
nikad mi nije palo napamet da se tako nešto potpisuje u obitelji, to mi je nekako kao kad se susjedi brinu za nekog vrlo starog i onda im on ostavi svoj stan.
Pa mozda i ne potpisuju u obitelji, nego neko iz obitelji... npr. deda samac sa dobro ocuvanom, nesto mladjom sexy susjedom. I ne treba praviti od toga eticko ili moralno pitanje.
Ovako i ja mislim.
Posljednje uređivanje od ZmajLav : 19.03.2015. at 17:10
ja imam s ocem potpisan doživotni ugovor o uzdržavanju. on je tako htio i ispoštovali smo njegovu želju. moja sestra zna za taj ugovor i nije imala ništa protiv.
I moji imaju ugovor s bratom SAMO su to 4g. tajili, a ja slucajno saznala. I sad me zanima jesam li "paranoicna" ili i vama to "smrdi".
Situacija je sljedeća:
Mama i tata zdravi i u vrijeme potpisivanja ugovora oboje su radili. Sad je tata u mirovini, mama ima jos 2g. do mirovine. Sa svojim primanjima pokrivaju svoje troskove i zdravi su.(i u mirovini ce imati dovoljno za sebe). Dakle potpisali su ugovor, nisu mi ni rijeci rekli i cijelo vrijeme su sutjeli o tome da nisam slucajno otkrila pitanje kad bih saznala.
Zive u kuci s odvojenim ulazima. Brat zivi gore (njih 5ero), starci dolje, njih dvoje. Rezije placaju po pola, cuvaju im klince kadgod treba, kuhaju im svaki vikend, odrzavaju kucu i dvoriste samo starci.
A kad njima nesto treba onda cimaju mene, jer se gospodu ne smije dirati i uznemiravati (i ja imam svoju obitelj), kad 1 u 6 g. treba 1 dan pricuvati unuku - ne moze se uzet slobodan dan vec poslije posla.... Ima toga previse, ali je OT. Ovo je samo malo da snimite situaciju.
Zato pitam kad, s kim i zasto se potpisuje ugovor, jer je meni totalno van pameti potpisivati s vlastitim djetetom (nije da mu/nam ne vjeruju da ce/cemo se brinuti o njima) i to nije da su onemocali, bolesni ili financijski nestabilni.
Ono sto meni prolazi kroz glavu jer tajili su i zdravi i s dostatnim primanjima i ipak potpisali ugovor, a brata ionako obozavaju, zele iskljucivo njemu ostaviti nekretninu.
U ovome je bit potpisivanja Ugovora o uzdržavanju u obitelji.
Znaci kada roditelj()i izricito zele ostaviti nekretninu jednom djetetu (ili kome vec), a nasljednika ima vise onda je jedino takav sklopljeni ugovor garancija da ce ta osoba zaista i naslijediti tu nekretninu. Bez da ostali nasljednici to mogu nakon njihove smrti osporavati.
Oporuka vec nema takvu snagu kao Ugovor o uzdrzavanju.
Iskreno, meni je ovo jedino logično ako brat već živi s njima, a ti imaš svoj vlastiti dom.
zašto je to logično? jedino ako su roditelji učestvovali u kupnji njene nekretnine. pa što ako živi s njima, zašto bi jedno dijete dobilo nekretninu od roditelja, a drugo ne
jel' dalmacija u pitanju?ako jest, onda je to "prirodni" zakon. kći se udala i "ostavila" roditelje, the sin se "brine" o njima makar ih ne pogledao.
Ni ja ne razumijem ovu logiku.
Koliko ja znam ti prirodni zakoni i narodni običaji trebali bi uključivati i davanje miraza kćeri
Zar kći nema pravo na tzv. nužni dio nasljedstva?
KOliko sam ja citala, nuzni dio se ne moze dobiti iz ovakih ugovora.
To što sam napisala nema nikakve veze sa spolom djeteta.
Da jedno od moje djece ostane živjeti sa mnom, ja bih mu ostavila svoj dom, ali bih na druge načine obeštetila drugu djecu.
Da netko od mojih ostane živjeti s našim roditeljima i brine o njima do smrti, ne bih imala ništa protiv da dobije kuću u nasljedstvo.
To je moje razmišljanje.
Mi ne znamo o kakvoj je ovdje situaciji riječ, ima li brat dovoljno novaca da se odseli od roditelja i slično.
Po meni, jedina situacija za uvrijediti se bila bi kada Rnjuska ne bi dobila ništa od roditelja, a brat bi dobio sve. A mi ne znamo imaju li njezini roditelji neku ušteđevinu, zemlju ili slično što bi ona mogla dobiti.
znam da nema veze sa spolom rehab (u tvom razmišljanju), ali već sama činjenica da se otvoreno ne razgovara o podijeli imovine nego se potpisuju ugovori o doživotnom uzdržavanju, a bez da kćer zna išta o tome - jest za uvrijediti se. mislim, ja bih se sigurno uvrijedila.
po meni, jako jako je važno da se kao prvo otvoreno razgovara. a kao drugo da sva djeca budu upoznata s planovima, i da budu suglasni s njima, makar u nekom periodu ne dobiju svi isto jer je nekome trenutno potrebnije nego drugome.
sve drugo vodi najmanje k napetim odnosima između braće i sestara. a lako moguće i prestanku bilo kakvih odnosa i svađi.
Posljednje uređivanje od cvijeta73 : 24.03.2015. at 09:08
slažem se sa cvijetom.
Tako je. Kad se potpiše ovakav ugovor s jednim djetetom, drugo dijete nema pravo na nužni dio. I da, to je jedini način kako se cijela ostavština može ostaviti jednom djetetu, u ostalim slučajevima (darovanje, oporuka...) drugo dijete ima pravo tražiti nužni dio.
Dakle ovako:
Zakon kaže:
U prvi nasljedni red spadaju sva djeca neovisno o spolu i nasljeđuju roditelje u jednakim dijelovima.
Amen
Svaki ugovor koji se radi unutar familije mora svima biti poznat.
To je i sudac ili bilježnik, ovisno gdje je ugovor potpisivan trebao strankama reći.
Nadalje: bilokakvo potpisivanje ugovora u kojem se zanemaruje drugo dijete je zločesto i pokvareno i od strane roditelja, ali i brata.
Međutim, mi ne znamo što su roditelji do sada učinili za kćer, a ne znamo ni koliko i je li brat ulagao u kuću....
Pitanja je previše, a odgovora premalo pa je nemoguće suditi što je tu ispravno, a što ne.
I na kraju, ali ne manje važno ostaje činjenica da je vlasništvo nepovredivo i vlasnik nekretnine može raspolagati s istom kako god želi.
Taman poklonio sve Crkvi, udrizi za zaštitu životinja ili prodao i potrošio lovu.
tako je svejedno sto bi mi i kako, kad oni nisu tako nego nekako drugacije
roditelji zele sinu ostaviti nekretninu, ovo je nacin na koji su se osigurali i jedni i drugi. nije to zbog brige za roditelje, to ti mora biti jasno.
tesko je da ti ista tu mozes, pravno. a osobno...to sto su to napravili i tajili od tebe govori dovoljno o tome kakve su im namjere...sta ces, ljepota obitejskih odnosa
Jednostavno: ako je u tom ugovoru navedeno da brat dobiva cijelu kuću to ne ulazi u ostavinu. S obzirom da su ga krili 4 godine od tebe - mislim da je šansa 99,99% da tako nešto stoji u tom ugovoru, ali ja bi na tvom mjestu svakako tražila da ga vidim.
A dalje odluči sama što i kako želiš s bratom i roditeljima, pravno je jasno a ovo drugo je srećom (ili nesrećom) tebi i njima na savjesti...
Ja znam što bi ja. No ja sam ipak osoba koja misli da s obzirom da rodbinu nismo birali da nas imanje iste ne obvezuje na išta više nego što nam zdrav razum i osjećaj pravde nalaže.
uf, koja situacija
nisam imala pojma da "uzdržavanje" ne podliježe nužnom dijelu
da mi se radi iza leđa nikakav dio više ne bih htjela, vjerojatno bi im rekla da ga se najedu
Kao što sam već napisala, ne znamo sve detalje priče. Ne znamo jesu li roditelji i brat namjerno tajili to od Rnjuške ili su možda pogriješili u procjeni i smatrali da nije potrebno da nju uključuju u taj dogovor između njih. Ne znamo jesu li i njoj namijenili nešto ili su je odlučili potpuno razbaštiniti.
Previše je tu pitanja. Ja bih se na njenom mjestu odlučila za iskreni razgovor s roditeljima, umjesto da unaprijed donosim zaključke i otpisujem ih.
I smatram da je fer da kuća ostane bratu, ako on već živi s roditeljima i ako će on biti taj koji će brinuti o njima kad onemoćaju.
Način na koji je to riješeno nije ispravan, ali treba provjeriti o čemu se radi.
Ne znam kakva je kvaliteta obiteljskih odnosa u ovoj priči, ali dok čitam temu, pokušavam zamisliti kako bih ja postupila u takvoj situaciji - manje bi me brinula ostavština, a više sam postupak.
Sklapati bilo kakve ugovore s jednim djetetom drugome iza leđa smatrala bih poniženjem drugog djeteta, porukom da to drugo dijete nije jednako važno i vrijedno. Mislim da bih postupila radikalno. Iza leđa nešto možeš raditi jedino neprijatelju. Ono, koma.
Opet, s druge strane, ne znam kakva je povijest prethodila ovom konkretom postupku ni kako bi ga ostali sudionici opisali.
U svakom slučaju, prije bilo kakve vlastite reakcije, pa i pisanja po forumu, znam da bih sve sudionike sjela, rekla što znam i tražila objašnjenje takvog postupka. Nakon toga bih rekla kako se osjećam i što ja mislim o cijeloj priči. I onda bih dalje postupila sukladno osjećaju vlastitog dostojanstva.
Je li ovdje bilo otvorenog razgovora?
baš. i ja. i to onako "mamićevski".
Skroz se slažem s ovim.
Jer meni je tu taj imovinski dio naspram njihovog ponašanja zanemariv.
Meni je taj način kako su to izveli i kako se sad kad sam to otkrila ponašaju važan i to je ono što im zamjeram.
Ovako se trenutno osjećam. Ne treba mi ni ono što su mi "namjenili". Nek rade s tim što žele. Ne treba mi ništa od njih!!! Ako nemaju poštovanja prema meni i mojoj obitelji samo da kažu istinu, a gdje da me uključe u dogovore!
nužni se dio može povrijediti isključivo besplatnim raspolaganjima (oporučne odredbe, darovanja, oprost duga i sl.), ugovor o doživotnom je naplatan i zato se ne može pobijati iz tog osnova (ali, može iz nekih drugih i zato nije točno da se baš ništa pravno tu ne može napraviti). također, nije točno da se na stečeno na temelju ug o dož ne plaća porez, plaća se ali je umanjen razmjerno dužini trajanja uzdržavanja - što duže je trajalo, to je manja stopa. pravno je situacija vrlo jasna (već je rečeno - upravo i je svrha tog ugovora da ono što je njime obuhvaćeno ne ulazi u ostavinu i nije predmet nasljeđivanja), ali to, nažalost, nema uvijek i veze s pravičnošću, osjećajima uključenih osoba i sl.
ne bih se upuštala u detalje i savjete otvaračici u pravnom smislu, ali bih joj svakako savjetovala da sa svojim roditeljima i bratom sjedne i ljudski porazgovara. načula sam to i to, jel to istina, zašto....? bolje je to sada riješiti i vidjeti kako stvari stoje. dok su roditelji živi da se tu svašta još "popraviti" u odnosima. iz ovog što je napisala vidim da nije zadovoljna odnosima roditelja prema bratu i njoj, pa zašto se ne potruditi to popraviti.
jedan je moj poznanik u svojim pedesetim slučajno saznao da ima dvije polusestre, iz očeva prvog braka za koji mu nikad roditelji nisu rekli, možete misliti šoka. i onda mu je sinulo zašto su inzistirali na ugovoru o doživotnom prije dosta godina, a on se čudio čemu to kad je jedinac?!!!
život piše svoje priče.
Moja baka i moja majka također imaju ugovor o doživotnom uzdržavanju. No, nije se radilo nista u tajnosti. Baka ima jos dvije kceri, baka im je rekla da posto moja majka zivi i skrbi o njoj, ona zeli da njena kuca ostane njoj. Kceri su se slozile. Nisu ni one ostale zakinute jer je svaka od njih dobila vrijedno zemljiste.
Poslano sa mog LG-D802 koristeći Tapatalk
Brat nije ostao s njima živjeti. On kao da živi u stanu. Radi se o kući s 2 odvojena stana. svaki cca m2. On nema gotovo ništa ni s kućom, ni s njima: Oni održavaju kuću i dvorište i plac, oni mijenjaju krov, kupuju peć za grijanje (za oba kata)...kose, betoniraju dvorište, kuhaju im svaki vikend, često čuvaju djecu. Stoga je meni logično da i oni (brat i obitelj) više pomognu njima ako/kada njima bude trebalo. Ali stvar je u tom što starci mene zovu kad im nešto treba obaviti, pomoći, a ne mog brata. A meni su pričuvali djecu 2x.
I što to točno znači brinuti o njima? Tko kaže da će im briga trebati? Ja se neću brinuti i pomagati im ako treba?? Zašto to nisu potpisali kad im bude trebala pomoć
Već su mu dali kat/stan od 120m2 i sad su mu ugovorom dali i cijelu kuću.
Meni su "namijenili" plac. Ma ne treba mi ni lipe od njih!!! Usporedbe radi kuća vrijedi cca 130 000eura, a plac 40 000eura.
O kakvom uzdržavanju mi pričamo za te novce? Wellnes i masaža svaki dan (ovo je čisto sarkazam za ventiliranje, jer me sad boli briga kako će se uzdržavati)
Brat ima dovoljno dobre prihode da može ovaj tren kupiti kuću/stan ili što već i otići, ali što bi, kad ima starce koji ga serviziraju i pomažu i uskaču kad god treba, a on za uzvrat ne mora ništa!
Ja nemam tako sigurne prihode i nemam riješeno stambeno pitanje.
Je li ovo stvarno istina (da im je bilježnik to trebao reći)?
Ovo prešučivanje je ono što mi smeta!
Upravo to. Slažem se da starci mogu radit što god požele sa svojom imovinom. Mogu sve ostaviti azilu za leoparde. ALI valjda zaslužujem bar toliko da mi se iskreno kaže!
Ovo što su napravili je podlo i nisko. Osobito s toga što smo imali jako dobre odnose bar sam ja tako mislila i ponašala se. To nisam očekivala niti od njih, niti od brata!
Ja ni ne želim ništa pravno. Samo ih pokušavam dokučiti i još ne mogu vjerovati da bi to tako napravili. Ako mi ne žele nešto dati, ja sigurno to ne želim silom uzimati, štoviše više ništa ni ne želim!
Razgovarat ću ja s njima samo im više ništa ne vjerujem i zato pokušavam srediti misli prije razgovora. Pokušavam sagledati situaciju iz više uglova, jer evo danima razmišljam i nikako mi nisu jasni. Kako su mogli to tajiti? i je li tu stvarno riječ o uzdržavanju (oboje zdravi i fin.neovisni) ili o zaštiti brata i njegove djece ili sam ja toliko nebitna i nimalo me ne poštuju da me bar obavijeste o tom što su napravili ili su mislili i dalje jašit po meni i pravit me budalom kad od mene traže pomoć, a brat ih "uzdržava" i brine se o njima?!
I što ako se brat uopće ne bude trebao brinuti o njima?
Uvijek mogu raskinuti ugovor , ako se ne postuju dogovorene radnje.
Koje su radnje dogovorene tocno pise u ugovoru.
Gledaj, imas pravo se osjecati povrijedena jer su to napravili tebi iza leda . Imas im pravo i to reci.
Ali zakonski oni imaju pravo na to , jednako kao i brat sa kojim su sklopili ugovor.
Koji su njihovi motivi tocno tesko da ce netko na forumu znati.
Odnosi su bili kvalitetni do trenutka kad sam saznala što su i KAKO napravili. I mene više vrijeđa KAKO su to napravili nego ostavština. Rekla sam im da znam za to i da to što su napravili, tajili meni nije uredu, ni pošteno. Previše sam bila povrijeđena tim postupkom i njihovom reakcijom - da im je to ok, (da ja o tom i nisam morala biti obavještena i sl.) da bih duže pričali. Zato se sad pokušavam sabrati i još malo razmisliti i ponovo porazgovarati. jer želim odgovore da ja budem mirna, a ne da se svaki dan pitam kako su mogli?
O poštivanju tebe nema govora, kakvi god vaši odnosi da jesu, red je bio da ti kažu što namjeravaju napraviti. To što su oni sada zdravi, se nažalost promjeni od danas do sutra, svjedoci smo tome svakog dana.
Nema se tu namjere što raskidati jer u suštini to i nije ug.o uzdržavanju (potpisan je dok nema ni govora o uzdržavanju). To je ugovor da brat dobije kuću. I zakonski su u pravu i da kuću ostave Peri Periću, ali ako sam im i ja dijete i vole me i poštuju nisu li me mogli makar obavijestiti, ako me već nemam pravo glasa o tom i ako im moje mišljenje nije važno!!!
Za motive ću pitati njih. Prije toga voljela bih ćuti par mišljenja o tome, jer mi je povjerenje u njih ozbiljno poljuljano.
Znam. Ali neće oboje onemoćat u trenu pa jedno ne može tad napraviti ugovor. I zar uopće treba ugovor. Možemo do sutra govoriti što može biti. Može da im uopće neće trebati nikakva pomoć. Znam i takve slučajeve.
Gdje je tu povjerenje? Ok. ako/kad im bude trebala pomoć. Možemo se oboje brinuti, možemo se tad dogovarati. S obzirom kako im sad (ne)"pomaže", tko zna možda ću se ja više brinuti o njima nego on....
ma nema to veze s tim.
i uostalom, rehab, ti smatraš da je fer da kuća ostane bratu ako on već živi s roditeljima i ako će brinuti o njima kad i ako onemoćaju. al tko je nju išta pitao, možda bi i rnjuska brinula o njima kad i ako za to dođe vrijeme. pa ona dobila kuću.
uf, potpisujem zusku. stvarno bi mi to bio težak udarac. i stvarno bih jako radikalno postupila. ma hebeš i kuću.
PA zapravo nisu zakonski u pravu da ostave kuću kome hoće, jer svi nasljednici imaju pravo na nužni dio, zato su i sklopili taj ugovor - to je zapravo na neki način izigravanje zakona o nasljeđivanju.
Ne znam može li se pobijati takav ugovor, to bi trebalo pitati odvjetnika.
Da , ali zakonski legalno izbjegavanje.
Sto ih je motiviralo na takav postupak, da potpuno iskljuce jedno dijete , treba pitati njih.
Ali koji god njihov motiv bio bojim se da su odnosi dozivotno naruseni. Nazalost.
E, sad, ako je u njihovim ocima postupak vrijedan narusenih odnosa i povjerenja , nema se tu sta pametno za reci.
Posljednje uređivanje od sirius : 24.03.2015. at 15:20
isto ovako, baš bi me povrijedilo.
sigurno tu ne bi više bilo nekog odnosa.
žao mi je što si se uopće našla u takvoj situaciji.
lako je govorit što bi netko napravio u takvoj situaciji dok se sam ne nađe u istoj.
po meni, to nije fer. naravno, sa svojom imovinom mogu raditi što žele ali isključiti jedno dijete iz svega a drugom djetetu dati sve, to boli. a pogotovo jer su to napravili potiho.
razgovaraj s njima, reci im što te muči i možda će ti biti lakše.
Drago mi je vidjeti da me shavćate, ja već lagano ludim.
Nije mi fer da njemu ostave cca130 000eura vrijednu nekretninu, meni plac od 40 000eura i da ih on stvarno uzdržava i pomaže. Jer i oni njemu pomažu na sve načine. To bi mi bilo krivo, ali to bih nakon nekog vremena prežalila i prihvatila i sve bi bilo ok da su to OTVORENO rekli!
Ono što ne mogu probaviti koliko god se trudila da više ništa neće biti kao prije. Sad i da cijelu kuću prepišu na mene to više nije to. Jer nije do kuće, već povjerenja i poštovanja. Ja nikad ne bih potpisala bilo kakav ug. za taj plac bez znanja svoga brata. Osjećam se izdano od roda rođenog. I žalim za uništenim odnosom. Znam da i nakon razgovora (žeilim razgovor i odgovore na neka pitanja zbog svoga mira) i nakon ne znam ni ja čega, ja njih više ne gledam istim očima. Pogazili su mene, moje povjerenje, osjećaje, moju djecu, obitelj. Zanemarili su moju situaciju (nemam riješeno stambeno pitanje) kako bi dobro osigurali potkoženog brata i njegovu djecu. Meni nisu dali ni pravo glasa, niti mi išta rekli. Da nisam slučajno saznala sada, vjerojatno ne bih znala do samog kraja.
Znate što je još gore od sveg što sam napisala?
Rekla sam im da sam povrijeđena i da mi to nije uredu kako i što su napravili. Otišla sam vidno uzrujana. Ne spavam noćima. Mislite da su se bar pokušali opravdati ili me razuvjeriti. NE! Njih živo zaboli ... Za mene i moju djecu! Rekli su da ja to i nisam morala znati i danas kad sam otišla tamo po neke svoje stvari prave se kao da ništa nije bilo!!!
Ne kuzim . Dobila si nekretninu ( plac ) u vrijednosti 40 tisuca , a brat kucu koja vrijedi vise i u kojoj zivi ( pretpostavljam da je on nesto i ulozio u taj kat na kojem zivi)?
U ugovoru je jos dobio obavezu da brine o njima ( i nekretnini ) kad oni ne budu vise mogli.
Nije da nisi dobila nista. Samo si dobila manje ( i imovine i obaveza).
Posljednje uređivanje od sirius : 24.03.2015. at 15:57
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom