 |
|||
Gle mene lude. Pomislila sam da možda krenemo raditi kuću u dvorištu. mic po mic. i idem vidjeti ima li dovoljno placa za kuću pa ako ima da pitam slažu li se svi s tim. A ono šamarčina da mi se doslovno zavrtilo u glavi. Uknjižen ug. i na kući i na dvorištu, na svemu.Angie75 prvotno napisa
Ti si htjela graditi kucu u dvoristu pa si prvo u gruntovnici provjeravala, a nisi prije roditelje pitala?
Evo ovako, točno ovako i ja razmišljam.nigdje ne piše da bih ja išta trebala dobiti (ja ne mogu zamisliti niti da će umrijeti)
neka odlučuje onaj tko je stvarao, mogu ostaviti i susjedu.
ali ne mogu reći da me ne bi povrijedilo
da danas sutra nakon smrti roditelja saznam da su oni nekakvim ugovorom sve ostavili bratu.
to govorim iz svoje pozicije, gdje su odnosi stvarno dobri,
u najmanju ruku bi me povrijedilo.
Mene je mama nekoliko puta u životu baš jako povrijedila nejednakim odnosom prema meni i bratu, tako da znam osjećaj nažalost. Kod mene nije bilo ništa materijalno u pitanju.
i ovdje je materijalno sporedno. ono što im se događalo u srcu i glavi kad su to radili i sad kad sam im rekla da su me razočarali - to je pravi problem.
Je, meni moja baka ( koja me inace voli i obozava) nije ostavila nista jer sam zensko i jos sam se ( I) udala.
Nije bitno to sto mi obitelj nije miraz dala niti svadbu platila, ali kad se imovina djeli tada moze po starniski. :D
I koja to "situacija" može opravdati njihovo tajenje- Da sam neznamkakva i da su neznamkakvi odnosi to nije uredu
Ma ja nisam bas mogla iscitati iz tvojih komentara da tebe samo i iskljucivo boli to sto ti se radilo iza leđa, nego i to koliko sto vrijedi ili ne vrijedi. S jedne strane ispada da si im jurila i pomagala dok je postojala nada, to jest dok si vjerovala da ces ti dobiti ostatak kuce.. sad kad nije tako ljuta si i ne treba ti nista. Ako grijesim ja se ispricavam.
Poslano sa mog LG-D802 koristeći Tapatalk
Ovo ti nije baš u redu, što znači "dok je postojala nada". To je bio normalan odnos kćeri i roditelja, dok se u njih nije tako razočarala.
Nisam im pomagala očekujući materijalnu korist - to su mi roditelji, ali nisam ni očekivala jednu vrstu izdaje. Samo da su sjeli i porazgovarali. Vrijednost sam napisala zbog šire slike. Daleko sam ja od materijalista. Imam puno manja primanja i nikad mi nije problem dati starcima i sl. dok brat svoje novce cvrsto drži. i sve to nije bitno. jer da je onda bi se moglo riješiti samo razgovorom i pravednijom podjelom. ovako kako sad osjećam nema popravka jer ono što su uništili nikakvim zemljištima, kućama, novcima ne mogu vratiti.
Mislim da čak ne mora nužno biti "sinomanija".
Uvijek možete naići na roditelje koji izuzetno preferiraju jedno dijete, makar im je drugo puno više na rasplaganju.
Bila je i serija na tu temu, kako se ono zvala? Majka, odrasli sin, i drugi obožavani sin kojeg nije briga?
Everybody loves Raymond
Ha ha pa mislim da se prigodno zvala Mother&Son
Da, to je ta!
Pa nisu oni njoj ostavili taj plac! Di to pise? Taj plac nasljeduje prvo bracni drug pola, i djeca po cetvrtinu, sta ne? . I to tek kad neko umre. Sto moze bit i za 20 godina.
Ja smatram da roditelji nisu duzni rjesavati nicije stambeno pitanje niti ostaviti ista ikome nakon smrti. Ali ovi roditelji to smatraju! Oni su sinu osigurali stan sada i kucu nakon smrti. lmaju potpuno pravo na to, ali to nije nacin na koji funkcioniraju dobri obiteljski odnosi, pa onda ni ne moze ova strana koja je 'ostecena' bit optuzivana za iskrivljeno shvacanje, kad nije to od nje poteklo. Da, nerijesena pitanja u vezi imovine mogu dovesti do razdora izmedu brace i sestara, a ovo kao nije poticanje razdora?
Ja ne kuzim kako ti roditelji mogu mirno gledat u oci to dijete. Nije ni cudo da su joj tajili.
Pa ne znam, meni je logicno da prvo sa roditeljima razgovaram o ideji da sa suprugom gradim na NIHOVOM zemljistu.
Nakon toga bih isla gledati uvjete gradnje...
Da. to je logično kad to planiraš i napraviti. mi smo tad bili u fazi gledanja stanova, kuća i sl. nismo bili skroz na čisto za što bismo se odlučili. Previše je bilo opcija da sad konkretno idemo razgovarati. nismo ništa definitivno odlučili,
Pa da, oprosti i to je jedna od mogucnosti. Znaci nije joj bio problem uskakati roditeljima, radila je to iz ljubavi..e ali sad kad je brat dobio kucu napisala je ne jedanput neka sad okrecu njegov broj kad im sto treba...sto to znaci?? Neka zovu brata jer je to odsad njegova duznost a ne njena. I ne zaboravimo da znamo samo jednu stranu price, samo njeno viđenje i roditelja i brata. I oprostite ali ja se ne mogu oteti dojmu da je i prije ove podjele postojao problem jer je brat tamo i ne brine za podstanarstvo, a ona brine. Da je ova podjela samo prelila casu pa je sad neke stvari lakse izreci. A ponavljam ako grijesim ja se ispricavam.
Poslano sa mog LG-D802 koristeći Tapatalk
a naravno...al onda se mozemo pitat zasto se podrazumijevalo da sin dobije stan u kuci, a ona ne...mogli su napravit dva stana i snadite se kako znate.
a ako je netko krenuo s materijaliziranjem svoje ljubavi onda su to roditelji. A ako su vec krenuli tako, sta nisu posteni i ne gnjave kcer za neke stvari nego ju zovu samo u nedjelju na rucak i svi sretni...
Stvarno nemam volje tebe uvjeravat da sam se brinula o njima jer ih volim i roditelji su mi. u kojem naopakom svijetu se o roditeljima brine samo ako će ih oni isplatiti???? i brata trebaju zvati jer se prema njemu odnose kao prema ćl.obitelji i s poštovanjem, ne taje mu, a prema meni ne. Njihovom preferiranju brata me znalo zaboljeti, ali nikad ovako.
Ma tko sam ja da ti mene u išta uvjeravaš. Rekla si da želiš razna iskustva i mišljenja. To si i dobila. Tvoja situacija se može protumačiti na više načina, a ne samo tako da su ti roditelji i brat najgora vrsta ljudi. Badava ti se tu jadati, pričaj s njima, pitaj ih za razloge pa tek onda po njima drvljem i kamenjem. Nakon razgovora možda promjeniš mišljenje,a možda i ne. Ali bez razgovora nemoj donositi nikakve konačne odluke. Ponvljam ti po stoti put, da je nepravedno jer nisi bili upućena u situaciju. Ali isto tako ne možeš ni zahtjevati da se nešto napravi onako kako ti misliš da bi trebalo. Nisu te se odrekli, razbaštinili nego su odlučili kuća bratu, plac tebi. Oni su zbog njima poznatih razloga mislili i misle da tako treba. I na to ne možeš previše utjecati. Uzmi što ti se nudi, što prije i kako je netko rekao živi svoj život dalje u miru.
Možeš li ovo argumentirati?
Kako bi argumentirala da ovo nije situacija iznimno u korist jednog od djece, a na štetu drugoga?
Iznimno je na stetu zbog nacina i zauvijek narusenih odnosa.
i na iznimnu stetu materijalno je ako ona ne dobije obecani plac.
Ali ako dobije plac, a sin kucu, tada nije na iznimnu stetu, samo nije bas pravedno.
Pa naravno da da. To je eksplicitna želja njenih roditelja koju su ugovorno utanačili i ovjerili kod javnog bilježnika, uključivo plaću za taj trud - cijelu kuću. Prema tome - roditelji su ti koji su to odabrali, samo su iz nekog samo njima znanog razloga taj "detaljčić" zaboravili javiti rnjuski. Ovako sad bar može ako ništa drugo osigurati da se ugovor poštuje s njene strane, makar mu nije potpisnica...
i onda pljuska i nevjerica vlastitim očima...
to je sve tako tužno.
naravno da roditelji svoju imovinu mogu ostaviti kome žele, ali kad imaš dvoje djece pa kaj nije normalno da se nekako podjednako podijeli.
imam u familiji slučaj, evo baš se sude dva brata, otac jednom ostavio neku djedovinu a drugom sinu stan (koji je kupljen na kredit), i sada ovaj drugi smatra (koji ima stan, po smiješnoj cijeni ga otplaćuje, vizavi oca koji je dignuo kredit), da brat koji je dobio djedovinu (kuća stara, mala ma ne vrijedi 10 000€), treba plaćati njegovu ratu kredita. eto ljudima svašta padne na pamet.
Roditelji po zakonu ne mogu ostaviti imovinu kome žele. Svako nasljednik ima pravo na nužni dio u imovini, i roditelji ne mogu razbaštiniti djecu.
Ovakvo sklapanje ugovora je zapravo izigravanje zakona o nasljeđivanju - i mene recimo baš zanima može li se ovakav ugovor opovrgavati.
Btw. ovakvi romantični pogledi na imovinu su mi stvarno za okrenuti očima. Žena je sa pravom ljuta kao pas i sad joj se predbacuje što kaže da više neće brinuti za roditelje iz ljubavi.
kak ne mogu ostaviti kome žele?
pa mogu, oporuku možeš osporavati i tražiti nužni dio, ali s ovim ugovorom baš možeš nekog isključiti, da taj ne dobije ništa, i da kasnije ne može tražiti nužni dio.
kaj ne? ili sam ja nekaj krivo skopčala...
Mislim da to mogu opovrgnuti samo roditelji. To jest u bilo kojem trenutku prekinuti ugovor. Ovo ti ja onako logički, jel sa pravne strane tako, ne znam.
Amen.
Cak i u slucaju oporuke kojom sve ostavljaju jednom djetetu ili udruzi za zastitu zivotinja, ono drugo dijete ima pravo samo na nuzni dio.
Ja bih hladne glave trazila da mi prepisu zemlju( odmah) kad su vec bratu dali kucu, pa bi onda mirno zivjela dalje. Jer oni su svoje odlucili.
Ne mogu oporučno, ne mogu darovati, uvijek nasljednici imaju pravo na nužni dio, a ovakvi ugovori nemaju veze sa nasljeđivanjem - to je po meni baš izigravanje zakona.
Malo mi se tjera mak na konac, ali ovo jednostavno nije točno (rnjuska, nema veze s tobom, govorim općenito.)
Zakon o obveznim odnosima je uredio ugovor o doživotnom uzdržavanju, članak 579.-585.
Nije zakon o nasljeđivanju jedini zakon.
Znam što si htjela reći, ali eto, nisam isključivo romantična, mogu biti i praktična.
Očito nemamo svi jednake mentalne sklopove i sliku ne vidimo isto. Ja nikako ovu situaciju ne mogu drugačije protumačiti niti naći opravdanje za postupak i tajenje ugovora drugom djetetu. I potpuno razumijem Rnjuskinu povrijeđenost, sigurna sam da je tu materijalno koliko god o tome razglabamo ovdje sporedna stvar. Bit je da te roditelji gledaju toliko drugačije u odnosu na drugo dijete i to vjerujte užasno boli.
A što se tu ima argumentirati, roditelji imaju kuću i plac. Jedno su odlučili ostaviti jednom djetetu, drugo drugom. Njih treba pitati razloge zašto nije bilo obrnuto. Na to ti ja ne mogu odgovoriti. Što bi bilo da plac vrijedi 200 000eura, a kuća eto tih 130 000 kao je rnjuška navela?
Pa nisu je ostavili bez ičega. Sad smo u zadnjim postovima otkrili da su ona i suprug imali u planu graditi kuću ili kupiti stan. Pa eto ima plac za gradnju ili ako proda dio za kupnju stana.
Nisu oni SAMO odlučili. Oni su odlučili i skrivati taj ug.
Ne. Osim što vrijednost nije ni približna (dva stana od 120 kvadrata i dvorište u odnosu na plac), jedno je riješeno zatajenim ugovorom, a drugo je tek - obećano.
Trebas biti mudra, a ne ljuta.
Ljutnja dugorocno ne donosi nista dobro tebi i tvojoj djeci.
Znam! Neću si dovijeka trovati život. Znam da nije mudro odreći se placa. Sad sam jako povrijeđena i ne mogu pomisliti išta uzeti od njih. Osjećam strašnu emotivnu bol, a oni me uopće ne doživljavaju!
Hvala na savjetu!
Bol ces osjecati uvijek sa placom ili bez njega.
Onda bolje " sa" ako je ikako moguce jer ces si olaksati neke druge stvari u zivotu.
Rnjuska, pokušaj se smiriti zbog sebe same.
Tajenje takvog aranžmana zbilja nije fer prema tebi, svi se slažemo oko toga.
Pokušaj razmišljati korak dalje: što ih je motiviralo da se tako postave. Strahovi od budućnosti kad će možda biti nemoćni, "prirodni" zakon u koji iskreno vjeruju po kojemu muško dijete mora naslijediti više, njihovo subjektivno uvjerenje da je ovako pravedno, da brat istinski zaslužuje više, štogod...
Ne opravdavam ih, samo ti kažem kako si možda možeš pomoći, da te popusti osjećaj da su te potpuno izdali, da uvidiš kako su slabi i u čemu i zašto griješe.
Iz iskustva znam da ljudi najveće i najbolnije pizdarije često naprave uvjereni u vlastito pravedništvo, bez svjesnog manipuliranja. Jednostavno budu budale, blaženo nesvjesni što stvarno čine. :isus: :D
Zaozbiljno: kad pokušaš razumjeti otkud im taj osjećaj, postane lakše. Naime, postane jako lako maknuti se i zaštititi samu sebe od daljnje destrukcije. (a onda slijedi introspekcija itd but that's another story...)
Pravno ne znam možeš li išta. Pokušaj razgovarati s nekim dobrim psihologom o svemu.
Danka hvala i tebi.
Pokušavam ih opravdati na bezbroj načina,izvrtila sam bezbroj scenarija i u svakom ispliva da brata od malena preferiraju. a nisu staromodni pa im je sin sve u životu. Kako god moram se još malo smiriti pa ću razgovarati s njima.
Zadnji put: nisu oni njoj ostavili plac. Jel vi koji tvrdite da jesu kuzite kolika je razlika izmedu statusa te dvije nekretnine? Drasticna
Znam da nisu . Ali su rekli da planiraju. Pa bih ja smireno trazila da realiziraju to obecanje.
i to sad, a ne oporučno. da ti možeš početi graditi svoju kuću.
Eto kratko i jasno. Potpis
Poslano sa mog LG-D802 koristeći Tapatalk
Rnjuska, ja potpuno razumijem tvoju ljutnju, kao cini mi se i ostali. Sto se tice podjele imovine, mislim da ona ne mora uvijek biti takva da svi dobiju apsolutno podjednak dio, ali da to u svakom slucaju mora biti uz pristanak i znanje svih sudionika. Kod nas je slucaj takav da ce sestra dobiti jednu nekretninu a troje ce dijeliti drugu, ali to je zato sto to troje ima rijeseno stambeno pitanje, a ona ne i ne pada nam na pamet rasparcavati tu drugu nekretninu, gdje ona svakako i zivi, niti traziti od sestre da ona nadoplacuje nama. Ali sve je to vrlo transparentno i uz pristanak ostalih.
Bez zelje da kvarim tvoje odnose s bratom ili pravdam roditelje, ali mislis li da postoji neka mogucnost da je on na neki nacin naveo tvoje roditelje na taj postupak? Ono, nekim emocijama, razgovorima... a oni slabi na njega. Ne misleci da ce tebe ostetiti, ili mozda cak razmisljajuci kako ce on jednog dana tebe obestetiti? (Imam slican slucaj u siroj porodici gdje dva brata prakticno ne pricaju jer supruga jednog smatra kako bas njima pripada vecina porodicne kuce.)
Pa sin bi svakako naslijedio pola kuce i pola placa. A plus taj stan svakako sada koristi. Sto je opet neka korist. Nije da je kuca 50 kvadrata pa da se ne moze podijeliti. Nije da bi njegovo stambeno pitanje bilo ugrozeno smrcu roditelja.
Da su se dogovorili da kcer dobiva plac sada, na svoje ime, a sin cijelu kucu kad umru, to bi bilo ok. Ali nisu.
Na žalost, glavni akter ove priče je moja mama (uvijek je više pazila na brata). Tata radi kako ona pripremi. A od brata bih nekad davno očekivala da će bar on biti pošten i reći da se meni kaže.
Svi su oni jednako krivi
joj, baš me svrbe prsti, a obećala sam samoj sebi da neću, moram, dakle, reći: obećanje nekretnine = "obećanje ludom radovanje" (mislim na ono što je njoj obećano).
dok su roditelji još živi sve se da riješiti (ako srede odnose, naravno).
nije točno da se i bez tog ugovora ne može isključiti nužnog nasljednika (nije lako, ali nije ni nemoguće), nije točno ni da ug o doživ izigrava zakon jer je to, kako već netko napisao isto ugovor našeg obveznog prava koji je doduše jako "opasan" i često se javljaju zloporabe, ali reći da se njime izigrava zakon nije točno.
problem ovdje nije pravne naravi, problem su odnosi koje su, očito, ove nekretnine i dodatno zakomplicirale.
znam neke ljude koji su se jako dobro snašli i imali zaključenih po nekoliko takvih ugovora - četiri bake koje su "uzdržavali" a s kojima nisu bili ni u kakvom obiteljskom odnosu, uredno odradili i "dočekali" svoje nekretnine. volim reći da su stranke toga odnosa po prirodi stvari u "sukobu interesa", posebno ako se radi o osobama koje nisu u obitelji, za koje se ipak pretpostavlja da neće "jedva čekati" dan D. isto tako, ima slučajeva u kojima su ugovori zaključivani (i ovjeravani) s osobama na samrti, gdje je primatelj uzdržavanja umro dan-dva nakon što je zaključen ugovor, gdje je iz aviona bilo vidljivo da uzdržavanja neće biti i da će netko dobiti nekretninu samo tako (sutkinje koje su zbog toga ostajale bez posla - ovjerile ugovor a primatelj umro, jasno da se postavilo pitanje jesu li imale kakve koristi od toga...)
itd.
tužno je ovo što se otvaračici desilo, jako tužno. ali, treba smoći snage i ako odustane od pravne bitke, ustrajati na ovoj drugoj - sređenju odnosa - nije vrijedno novca izgubiti povjerenje i ljubav, valjda će to roditelji shvatiti i ispraviti nepravdu.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom