 |
|||
Pa Riječanka, ja nisam pravnica i sigurno da ne koristim ispravnu terminologiju, ali kad ljudi sklope ovakav ugovor sa ciljem da ostave cijelu nekretninu određenom djetetu, onda je to - narodski a ne pravno rečeno -zloupotreba, jer taj ugovor nije namijenjen tako nečemu. Iskreno, uopće mi nije jasno da se to može napraviti u ovakvoj situaciji.
Ne znamo cijelu priču, ali ja znam za nekoliko slučajeva gdje bi tajenje imalo smisla, samo niti želim pisati o drugim obiteljima na forumu, niti bih htjela da ti pomisliš da ja mislim opravdavati tvoju porodicu.Rnjuska prvotno napisa
Ali skroz razumijem to da ti se sad ne da više biti na raspolaganju. I sama sam nedavno prošla isto, srećom ne sa svojim roditeljima, ali sam se našla u situaciji kao Nicole Kidman u filmu Dogville. Trebalo mi je da se saberem, da shvatim koliko ljudi mogu biti zli u iskorištavanju i nezahvalni, ali nakon toga mi se život baš pojednostavnio. Nisam više na raspolaganju. Ispalo je da me se sad više cijeni. Prethodno je eskalirala neugodna situacija zbog koje sam morala na tjedan dana otići iz Zagreba. Srećom pa su mi financije dozvolile da odem 2500 km odavde i zaboravim na sve. To je jedno od onih putovanja koje čiste dušu. Ja sam se preporodila.
Nisam Mima konkretno mislila na tebe, odnosno ono što si ti pisala, kada sam pisala post. Čitala sam sve, odnosno većinu postova odjednom i polovila ono što smatram pogrešnim. Naravno da ne moraš koristiti terminologiju niti ispravno pravno tumačiti situaciju, ali imala sam potrebu ispraviti ono što bi se moglo pogrešno shvatiti. Ljudski, naravno, nitko se ne bi trebao čuditi što se otvaračica osjeća povrijeđenom i izdanom i prevarenom....pa tko ne bi? Ali, imaju oni svoje razloge, pa makar i bili nekima od nas neprihvatljivi. Jednostavno, možda više vole sina, možda ih je ona razočarala, možda njen muž kocka, pije, što već, možda...Niti znamo, niti trebamo znati. Osobno smatram da bi djeca ako nešto nasljeđuju trebala dobiti jednako, bez obzira na sve - (potrebe, zasluge...) I bolje je ne ostaviti im ništa nego razlog za sporove.
Poznanica, inače sutkinja iz jako imućne obitelji (a i suprugova obitelj je zaista jako dobro stojeća) svjesno se odlučila imati samo jedno dijete upravo iz tog razloga. Kaže da je u životu imala toliko sporova u kojima se sude braća i sestre da vlastito dijete/djecu ne želi dovesti u situaciju u kojoj bi se moglo s braćom naći na sudu. Kaže da i ono što se za života roditelja sredi često nakon smrti postane predmet sporova. Prvo sam se čudila tome, a nakon što sam vidjela maminu situaciju shvatila sam što je htjela reći.
Nema garancije da će se onaj kome je sve ostavljeno na ovaj način zaista i brinuti za roditelje, a tu mi zakon nije jasan pa će pravnice bolje znati: što ako se brat, unatoč ugovoru, ne brine za roditelje? Što zakonski "kvači" sestru? Naravno da će se zbog osjećaja i morala pobrinuti za roditelje, ali može li u tom slučaju ona osporavati ugovor o doživotnom uzdržavanju uz dokaze i svjedoke?
Definitivno mislim da je sve to učinjeno jako nepravedno. Ako se već dijelilo za života onda su svi trebali sjesti za stol i saslušati roditelje (pa čak i ako je nepravedna podjela kao što u ovom slučaju je). Roditelji su trebali riješiti barem darovnim ugovorom i zemljište koje obećavaju ako su toliki trud uložili u rješavanje papira u vezi ugovora i biti dovoljno moralni da od kćeri više ne potražuju usluge (materijalne i ine) jer sin ima tu zakonsku obavezu brinuti o njima koju je preuzeo potpisom ugovora. Ovako, ako ne ulaže trud ni novac u održavanje kuće te nije na raspolaganju roditeljima smatram da krši barem jednu stavku dotičnog ugovora.
Sklapanje ugovora o doživotnom uzdržavanju NE isključuje druge nasljednike prvog reda iz naslijeđivanja ( to su bračni drug i svi potomci ostavitelja). Imaju pravo na nužni dio.
Taj nužni dio iznosi polovinu dijela na koji bi zakonski nasljednik imao pravo. No, taj se dio mora zatražiti nakon smrti ostavitelja! Ne dobije se po službenojh dužnosti. I ako ga ne tražiš, nećeš dobiti.
No, prije svega toga, da li si se , rnjuška, zapitala imaš li ti pravo utjecati na odluku svojih roditelja kome će ostaviti svoju imovinu? Bez obzira na vaš odnos, bez obzira na ljubav ili financijsko stanje, svaka osoba može sa svojom imovinom raditi što hoće, u legalnim okvirima. Pustimo na stranu koliko je to moralno ili lijepo, oni imaju pravo na svoje odluke, kao što i ti imaš na svoje.
Treba voljeti roditelje i ako ne rade ono što bismo mi htjeli. Ustvari, po Ustavu RH ne moramo voljeti roditelje, ali se moramo brinuti za njih sve do smrti.
I, još nešto o čemu nitko nije ništa napisao. Da li je Ugovor sklopljen sa mamom, tatom ili oboje? Što kad jedno umre, jer neće isti čas oboje, prelazi li imovina u ruke onog koji je preživio ili...?
Razmišljam kako samo mi, MM i ja, napravili kad su nam umrli očevi. On i njegova braća su se odrekli svega u korist mame, i ja i moja isto tako u korist naše mame. Ni lipe nismo uzeli, ni stope zemlje, pa kakvo bih ja to dijete bila da mami uzmem ono što je stvarala čitav život. To je njeno. Uopće ne računam ni na šta. Samo neka ona živi i uživa u svemu što ima. Tatina nagla smrt mi je bila užasan šok, tko bi brojao kvadrate ili novce na računu.
kao prvo beti, u krivu si.
nema nikakvog nužnog dijela.
kao drugo, ako si ti majka tereza, drugi su samo - ljudi.
povrijeđeni od onih od kojih ne bi trebali biti.
Potpis na cvijetu
i da raščistimo jednom za svagda jer vidim da se ovdje lupaju grozne dezinformacije, pa i gluposti.
Osoba koja je sklopila ugovor o doživotnom uzdržavanju je s tim ugovorom predala imovinu koja je navedena u ugovoru nekome u trenutku svoje smrti.
Dakle, ta imovina koja je u ugovoru ne ulazi u ostavinu i nema govora o nikakvom prvom nasljednom redu, nužnom dijelu i sl.
Ta imovina je u trenutku smrti davatelja prešla u vlasništvo primatelja i kraj!
I da, to je legalan način da se nekoga ili sve u obitelji za.ebe jer ugovor o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju se može potpisati sa bilo kime i obitelj, odnosno eventualni nasljednici se mogu slikati.
Obaranje takvih ugovora je jako teško, ali nije nemoguće.
Naravno i samo u slučaju da se primatelji uzdržavanja grubo zanemaruju.
Nužni dio vrijedi samo ako se pobija oporuka.
Na ostalo potpis. Jedno je odreći se nečega u korist roditelja, a drugo je biti prevaren od strane živih najbližih i to na takav način.
i darovni ugovor. ako se ne varam.
Ne varaš se.
Može se tražiti na ostavinskoj povrat dara u visini nužnog dijela.
.. i onda se mama ponovo uda, pa nakon njene smrti ravnopravno sa djecom imovinu koju nije stvarala samo mama nego i tata nasljeđuje i mamin drugi muž
ja mislim da se u imovinskim pitanjima treba držati zakona, bez emocionalnog pristupa
Ug. O uzdrzavanju vlasnik svega je uzdrzavatelj i nema nikakvog nuznog dijela kao kod darovnog ugovora ili oporuke.
Ne znam zasto mislis da ja zelim raspolagati njihovom imovinom. Ne trebaju oni meni nista dati ni ostavljati. Ja se ne mogu pomiriti s nacinom i dogovaranjem iza ledja, tajenjem i sutnjom o tome. Ako smo obitelj i ako sam ja ravnopravni clan iste i ako iznedju nas postoji ljubav i postovanje, onda cemo biti iskreni i ne zato sto moramo vec zato sto nam je stalo jedno do drugih i ne zelimo povrijediti jedni druge.
Da su mi rekli sto zele napraviti ili kad su ucinili to da su mi javili. Rekla bi im da meni to nije pravedno, ali da je to njihova imovina i njihovo pravo da rade s njom sto zele. Mozda bi se trenutno i naljutila, ali bih se i odljutila i ne bi bila ovoliko povrijedjena i odnosi bi ostali normalni, a ne razruseni.
Bolje ostaviti nista, nego iza ledja ugovore sklapati.
Rnjuska, u pravu si i imaš zašto biti i tužna i ljuta..Nisu to utješne riječi znam..
I dok su neke forumašice ovdje komentirale o tome jesi li i hoćeš li ipak dobiti išta ili ništa itditd...ja sam te doživjela kao ženu koja je povrijeđena..koja nije izgubila kuću...ili zemlju..ili nužni dio...već koja je izgubila mamu, tatu i brata - one stare, one, koje je mislila da ima..a sad su to neki novi ljudi..
Neznam što bih ti savjetovala...Ipak, svakako još razgovaraj, sa svima..Pitaj i traži objašnjenje. Interesantne su reakcije i objašnjenja ljudi kad ih se suoči sa njihovim djelima..
Neki su tu pisali da mama i tata možda nisu svjesni što su učinili, možda to njima nije ništa krivo i sl.. Ne bih se složila, jer, ono što nije krivo tj. što je sasvim prihvatljivo, očekivajuće i dobro, to se ne krije
Drži se Rnjuska, i istjeraj stvari na čistac..a onda odluči što i kako ćeš dalje..
Pa to je super, odrec se svega u maminu korist i onda se doselis k njoj i potpises ugovor o uzdrzavanju i zeznes bracu i sestre i dobijes sve :D bas me zanima jel taj zakon postoji u drugim zemljama. I zanimljivo, vecina na situaciju gleda iz pozicije djeteta...probajte gledati iz pozicije roditelja, jel bi isli tako diskriminirati jedno dijete, ne moraju bit nekretnine, moze bit nesto svakodnevno, al da bude sustavno
Ogroman potpis na ovo. ANIN u dusu si mi zavirila i rasplakala me. Hvala ti na razumijevanju. To je ono najgore sto vise nemam mamu,tatu i brata kakve sam mislila da imam prije nego sam otkrila sve to i da se nebo i zemlja okrenu ne mogu to vise vratiti.Rnjuska, u pravu si i imaš zašto biti i tužna i ljuta..Nisu to utješne riječi znam..
I dok su neke forumašice ovdje komentirale o tome jesi li i hoćeš li ipak dobiti išta ili ništa itditd...ja sam te doživjela kao ženu koja je povrijeđena..koja nije izgubila kuću...ili zemlju..ili nužni dio...već koja je izgubila mamu, tatu i brata - one stare, one, koje je mislila da ima..a sad su to neki novi ljudi..
čini mi se da imam drugačije mišljenje od većine.
ne očekujem od mojih roditelja ništa i ne mislim da mi trebaju ostaviti imovinu. to je njihova imovina i njihova je odluka što će s njom raditi.
čini mi se gramzivo i nepošteno raspravljati o nečijoj imovini, posebno dok su ljudi još živi. ja bih se grozno osjećala da moja djeca čekaju moju smrt da bi se okoristila, umjesto da žive svoj život s novcima koje su sama zaradila.
Ma hebemu i kucu i zemlju i sve opipljivo ima li brat, sestra, mama i tata, dijete cijenu? Ima li povjerenje cijenu? Kojim novcima to mozes kupit, vratit?
Ima.
I vjeruj mi, ta je cijena ponekad jako niska.
Evo, ja Rnjusku uopće nisam tako doživjela..kao materijalistu koji zbraja tuđe novce i nekretnine i preračunava svoju korist..Mislim da je ne boli nekretnina, već nepravda! Od vlastite obitelji!
Da, roditelji ne moraju djeci ostaviti ništa i to je ok..no ako ostavljaju, trebali bi to nekako pravedno, dogovorno podijelit.. Ovako, često, pa u i Rnjuskinom slučaju, jedno dobije kuću, drugo ne, a oboje izgube ono najvrijednije - bliskost s bratom-sestrom!
da to je i meni grozno. Ali nisam ja to ni zeljela ni zapocela. I NIJE STVAR IMOVINE!!!Vec POSTUPKA I NACINA!
Npr. Recimo da su starci odlucili preseliti na Himalaje i meni nisu rekli nista niti mi se javili, a s bratom se uredno cuju. Nije isto, ali slicno.
Nažalost, često ima! Ni meni nije jasno zašto!
Ugovor o DOŽIVOTNOM uzdržavanju nije isto što i ugovor o DOSMRTNOM uzdržavanju. Može se naći i pročitati, jedna stranica https://www.gov.hr/moja-uprava/obite...drzavanju/1705.
Nisam Majka Tereza, kod nas je normalno da se dijete odriče nasljedstva u korist roditelja koji je dulje živ. I isto to očekujem od naše djece ( očekivanja)
Sada tražim ovo o nužnom dijelu i izgleda da ga nema ako je Ugovor o doživotnom uzdržavanju ispoštovan. No, imam bliski primjer da se morao isplatiti nužni dio, vjerojatno su oni našli rupu ili caku.
Znam da se ti osjećaš povrijeđeno jer misliš da su roditelji učinili nešto neprihvatljivo, ali, da li i ti svojoj djeci baš uvijek isto daš? Baš nikad mlađe ne dobije stari skafander od starijeg, a ovaj novi? Život nije pravedan. Naravno da možeš roditeljima ukazati da su te povrijedili, no ne znam koliko vajde od toga. Oni su odlučili kako su mislili da je najbolje.
A na tebi, kao djetetu je da to prihvatiš ili ne.
Odluke moje mame i nepravdu u dijeljenju ne preispitujem. I neću kao malo dijete reći: aliiii, njoj si dala veći Lego negooo meniii...a, doživjela sam ja tih nepravda i živim s njima.
Ma, nema veze, svatko ima svoj stil. Nekoga to sekira silno, a netko prihvati i gotovo.
Ja sam spomenula nešto što se može ovako interpretirati, ali mislila sam na naknadne racionalizacije. Ljudi obično znaju duboko unutra kad rade nešto krivo (otud skrivanje), samo vole se uljuljkivati i tješiti sami sebe da tako treba biti itd. Pomaže kod suočavanja dviju strana kad druga strana zna o kakvim se racionalizacijama radi, zašto su baš te i takve. Slika je jasnija, sve se bolje vidi, emocije se lakše prorade. Stvari se nazovu pravim imenom.
Da, istina
pa da moja mama proda sve i otiđe na himalaju i potroši sve novce, njena stvar. njeni novci.
da moja mama sa mojom sestrom, dok je sasvim zdrava, u tajnosti potpiše takav ugovor, bez da meni išta kaže, ni ona ni sestra...imam grč u želucu samo dok takav scenario zamišljam.
ne razumijem vas koji vidite bilo kakvo opravdanje u tome, i samo se nerviram
i nije mi uvijek nepošten takav ugovor. u slučaju bodulice mi je sasvim pošten. ona se odrekla stana u korist sestre, tata želi da ona dobije ovaj stan gdje živi i u principu, jedini način da to učini jest ugovor o doživotnom.
nego, ponavljam ovo od anin.
rnjuska, svakako moras s njima razgovarati.
Interesantne su reakcije i objašnjenja ljudi kad ih se suoči sa njihovim djelima.
što su roditelji u stanju učiniti vlastitoj djeci,
ovime uopće ne mislim na materijalno,
njihovo je, neka rade s tim što hoće,
ali ovakav način,iza leđa, osjećaj izdaje, zatrovani odnosi među braćom,
ma nema opravdanja, apsolutno nikakvog,
a sve se moglo riješiti otvorenim razgovorom
Ponavljam!
Kod ugovora o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju NEMA nužnog dijela.
Nema!
Nema ni rupe, ni ako, ni ali.
Ove fore tipa: ja se odričem u korist nekog je lako prodavati kad nisi podstanar.
Pitala bih ja svakog tko nema i tko je podstanar bi li se odricao da je u takvoj situaciji?!?
Običaji?!?
Ma kakvi običaji, mama se može preudat i kaj onda?
Djeca nek dijele svoju očevinu s očuhom?
Kajgot.
Eto moja mama je to napravila.
Nije ozakonila vezu, ali tip se doselio k njoj i sad oni uživaju ono što je moj djed, otac gradio.
A nevjenčana zajednica je isto što i vjenčana, a tip je gologuzac. Ništa, baš ništa nema, osim sina koji neće ni čut za tatu.
Nema ni penziju, već ga moja stara hrani.
I onda ona mene nazove pred Božić da joj posudim 5000 kn.
Hahaha.
Ja joj velim nek traži brata kojem je sve davala.
Brat, očekivano nema.
Ja velim nek digne kredit.
Nemre ni to kad je u dugu do grla.
I tak....
I kaj bumo eventualno danas- sutra brat i ja dijelili djedovinu s "očuhovim" sinom?!?
Ma molim vas....
Lako je pametovat dok ne osjetiš na svojoj koži.
Nema opravdanja za to što što se sve odvilo u tajnosti i to što je rnjuška dovedena pred gotov čin, al ajmo malo to staviti sa strane. Zašto nazivati nekoga Majkom Terezom zato što se poslije očeve smrti odrekao dijela u korist majke i što se nisu odmah poubijali što je čije? Oni su tako odlučili i to je njihovo potpuno pravo, ako netko tako ne bi ne znači da je bolji, pametniji ili što ja znam..Isto tako, eto ima ljudi kojima nije bitno jel su dobili više ili manje, sasvim im je u redu da je brat/sestra dobili više, jer je eto tako ispalo ili su roditelji tako odlučili i nitko nije povrijeđen niti misli da je manje vrijedan ili da roditelj tog drugog više voli, poštuje...ti ljudi nisu nikakve Majke Tereze, nego ih stvarno nije briga tko je što i u kojoj vrijednosti dobio ili jednostavno ne žele komplicirati život sebi i drugima zbog par stotina kvadrata ili dijela nekretnine. Moja majka će naslijediti kuću od svoje majke kad za to dođe vrijeme, dalje će tu kuću naslijediti moj brat kad isto za to dođe vrijeme i ja ću se odreći svog dijela u toj kući u korist brata i uopće se ne osjećam ko Majka Tereze radi toga nego kao običan čovjek. Pojedinci odlučuje što će i kako će, nekom je to nepravda, nekom pravda, nekog uopće nije briga. Napominjem još jednom da ovo nema veze za rnjuškinim slučajem nego općenito u slučajevima kad je sve transparentno i ne radi se nikom iza leđa.
Roditelj koji se misli udavati/ženiti ili ostvariti bilo kakvu vezu iza smrti supružnika bi trebao biti dovoljno pametan pa osigurati na vrijeme svoju vlastitu djecu, da poslije ne dolazi do problema. A kad se tako nešto dogodi, tu bi krivnju pripisala isključivo roditelju.
Ali ako otac transparentno ostavi nešto novoj supruzi, a ona kasnije svojoj djeci, onda to ne bi trebao biti problem, ako se vodimo logikom da ljudi imaju puno pravo odlučivati što će sa svojom imovinom. Jer ako je očevo - očevo je, i on odlučuje.
Može se to gledati tako hladno kao ti, Tanči, kada su odnosi tako narušeni, i to potpuno razumijem. No ja svoju mamu jako volim, i odrekla sam se svega njoj u korist, i neka se preuda, i neka njena imovina ostaje ma kome god, ma kakvi običaji, jer ja jednostavno želim da mi živi 200 godina i da uživa u životu dok može, i ne želim njenu imovinu, želim nju, ako je neće biti, ma ne želim ništa. Može i nas već sutra ne biti, neću nikakvu imovinu nositi sa sobom. A ako ikada bude trebalo, tu sam da se brinem bez ikakvog ugovora. Btw, odnos je uzajaman – ona nama puno daje i pomaže koliko može i mi njoj. I da se razumijemo- nije ona savršena niti smo mi, ali to je sve za ljude.
Pa zato i kažem, ako se u takvim slučajevima treba/želi kriviti nekoga to je isključivo roditelj. Nemaš što kriviti ni očuha/maćehu ni njihovu djecu. Roditelj je tako odlučio na štetu svoje djece.
A eto, mozda rnjuska nije dijete ovih roditelja, pa su se odlucili osigurati
Ne znam zasto se ja ko i cvijeta nerviram...valjda jer su neki ljudi ovdje uzasno nelogicni. Di ja sad Pale sam na svijetu da malo vjezbaju, ovo je bilo prvo, ovo drugo, ovo trece...naslov teme je taj i taj, vrijeme radnje itd.
I ovaj roditelj, tj.roditelji su odlucili na stetu svojeg jednog djeteta, al njih ne treba kriviti...
Posljednje uređivanje od meda : 26.03.2015. at 10:27
Ok, ako smo išta naučili na ovoj temi, to je da nas ima svakakvih, sa raznim stavovima , razmišljanjima i iskustvima o nasljeđivanju imovine.
Npr., ja sam na prvoj stranici napisala da mi je logično ostaviti kuću djetetu koje ostane živjeti sa mnom (ako ijedno uopće ostane), i iznenadilo me je koliko vas misli drugačije. I stvarno sam jučer razmišljala jesam li možda mogla uvrijediti svoju djecu ako sam jednom ostavila kuću, drugom plac, trećem auto... Nije važno, bilo što.
Moj jedini zaključak je da takve stvari treba raditi uz otvoreni razgovor s djecom, jer očito nemamo svi istu predodžbu o tome kako pravedno postupiti u takvoj situaciji.
Posljednje uređivanje od rehab : 26.03.2015. at 10:33
Pa bome rehab, mogu ti reci da sam i ja o istom razmisljala, po svemu sudeci ne gine mi da ce me djeca jednog dana zamrziti osim ako sve ne rasprodamo i damo svakom isto do u lipu.
Poslano sa mog LG-D802 koristeći Tapatalk
Sad ste s tim odricanjem u korist drugog roditelja uveli u pricu nesto sto nema veze s ovim nikako...a svi argumenti koje dajete bas govore u prilog rnjuski, jer ona isto tako gleda, al njeni roditelji i brat ne, jer oni se bas ponasaju na nacin koji vi osudujete, ne ona...pa zato se zena tako lose osjeca, al ispada da nema pravo na to
Ja osobno uopće ne osuđujem Rnjusku, nego joj pokušavam dati drugi pogled i drugu perspektivu na stanje stvari. Jer nekada nije sve onako kako se čini da jeste. Bilo bi mi žao da zbog ovoga propadne njen odnos s obitelji.
Meni osobno bi sutra bilo jako zao da se sve rasproda da bi svi bili zadovoljni i kad bi se moja ljubav prema djeci mjerila u eurima ili kvadratima.
Poslano sa mog LG-D802 koristeći Tapatalk
Meni isto. I, opet napominjem, ovo nije osobno upućeno Rnjuski, već jednostavno način na koji razmišljam.
Pa jel vi kuzite sta pricate? Uzmite olovku i.papir i napisite sta su do sad roditelji dali njenom bratu, a sta njoj. Pa ce vam stvari bit jasnije. Na jednoj strani kci nije dobila nista sada. Na drugoj strani sin stan sada i cijelu kucu u buducnosti, sigurno. Znaci, oni tu kucu ne mogu ni prodati. Ne mogu s tom imovinom raspolagati, osim koristiti. Dok sve ostalo mogu.
Pa dajte nam onda taj drugi pogled na potajno potpisivanje ovog konkretnog ugovora o doživotnom uzdržavanju.
Jer sve ovo drugo: mjerenje ljubavi kvadratima, vaganje u lipu...ne vidim kakve veze ima s temom. Evo, ja isto ne bih da se moja ljubav mjeri kvadratima ni da mi se djeca svađaju oko lipa.
Posljednje uređivanje od vertex : 26.03.2015. at 10:49
Također, ali neki odbijaju shvatiti da ne pisem cijelo vrijeme o ovom konkretnom slucaju nego opcenito kako ja razmisljam. Neko to shvaca neko ne.
Poslano sa mog LG-D802 koristeći Tapatalk
Rehab, a koji je to drugi pogled? da roditelji i sin svoju ljubav mjere u kvadratima i da bi to ona trebala prihvatiti? I dalje zivjeti sretno i zadovoljno u toj obitelji?
Jer takav pristup imaju roditelji i sin. Sta to nije ocito?
A sto se tu drugo moze reci nego da je nepravedno da joj se to odvilo iza leđa, a zasto to joj nitko od nas ne moze odgovoriti. To treba pitati roditelje i to sto prije da moze krenuti dalje.
Poslano sa mog LG-D802 koristeći Tapatalk
Pročitaj temu ispočetka. Već sam napisala sve što sam htjela napisati o njihovom konkretnom slučaju, ako ti to ne želiš ili ne možeš shvatiti, žao mi je.
U idealnom svijetu bi se svi jednako voljeli i svi bi bili sretni.
Ali mi ne živimo u idealnom svijetu.
Ljudi su i dobri i loši.
Ljudi se mijenjaju.
Ni meni s 20, 30... Nisu bili bitni kvadrati, a ni mom bratu.
I voljeli smo se.
Jako.
Ali, ljudi se mijenjaju i odjednom više ništa nije kao prije.
Mene ne dira više ništa.
Niti me može iznenaditi.
Ja sam prekrižila sve i kvadrate i brata i mamu.
I niš mi ne fali.
I mirno spavam, što se za njih ne bi moglo reći.
Rnjuska, možeš ti razgovarat s obitelji, ali ti je trud uzaludan.
Odgovore nećeš dobiti
Sa svojim dosadašnjim ponašanjem prema tebi i tvojima su ti dali do znanja davno prije koliko im značiš.
Nažalost.
Pa bas sam isla gledati....ok je da sin dobije kucu ako s njima zivi, a ona ima svoj dom. Ili ako nema, da dobije nesto drugo. A ni jedno ni drugo nije slucaj.
Nazalost, moram se sloziti
Jos si ti to dobro i podnosila, sad si dobila crno na bijelo kako stvari stoje
Moram priznati da to je definitivno diskriminacija i ako to kao drustvo ne pocnemo osudivati stvari se nece promijeniti.
Mislim stvarno, zasto bi komad neke kuce ili zemljista bio pokazatelj toga kome tko koliko znaci? A mozda su joj roditelji to napravili bas iz ljubavi? Danas sutra ako zalegnu u krevet nisu htjeli biti na ´teret´ iskljucivo njoj nego bratu. Moguce je svasta.
Poslano sa mog LG-D802 koristeći Tapatalk
Da, sigurno je tako.
Toliko puno ju vole pa su ju zato poskrivečki razbaštinili, da ona može spokojno uživati u svom podstanarskom stanu.
A savjest su si umirili praznim obećanjem o nekakvom placu koji zapravo nemaju namjeru dati.
Rnjuska je sretna, a nije toga ni svjesna.
(Sarkazam)
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom