KOliko sam ja citala, nuzni dio se ne moze dobiti iz ovakih ugovora.
KOliko sam ja citala, nuzni dio se ne moze dobiti iz ovakih ugovora.
To što sam napisala nema nikakve veze sa spolom djeteta.
Da jedno od moje djece ostane živjeti sa mnom, ja bih mu ostavila svoj dom, ali bih na druge načine obeštetila drugu djecu.
Da netko od mojih ostane živjeti s našim roditeljima i brine o njima do smrti, ne bih imala ništa protiv da dobije kuću u nasljedstvo.
To je moje razmišljanje.
Mi ne znamo o kakvoj je ovdje situaciji riječ, ima li brat dovoljno novaca da se odseli od roditelja i slično.
Po meni, jedina situacija za uvrijediti se bila bi kada Rnjuska ne bi dobila ništa od roditelja, a brat bi dobio sve. A mi ne znamo imaju li njezini roditelji neku ušteđevinu, zemlju ili slično što bi ona mogla dobiti.
Brat nije ostao s njima živjeti. On kao da živi u stanu. Radi se o kući s 2 odvojena stana. svaki cca m2. On nema gotovo ništa ni s kućom, ni s njima: Oni održavaju kuću i dvorište i plac, oni mijenjaju krov, kupuju peć za grijanje (za oba kata)...kose, betoniraju dvorište, kuhaju im svaki vikend, često čuvaju djecu. Stoga je meni logično da i oni (brat i obitelj) više pomognu njima ako/kada njima bude trebalo. Ali stvar je u tom što starci mene zovu kad im nešto treba obaviti, pomoći, a ne mog brata. A meni su pričuvali djecu 2x.
I što to točno znači brinuti o njima? Tko kaže da će im briga trebati? Ja se neću brinuti i pomagati im ako treba?? Zašto to nisu potpisali kad im bude trebala pomoć
Već su mu dali kat/stan od 120m2 i sad su mu ugovorom dali i cijelu kuću.
Meni su "namijenili" plac. Ma ne treba mi ni lipe od njih!!! Usporedbe radi kuća vrijedi cca 130 000eura, a plac 40 000eura.
O kakvom uzdržavanju mi pričamo za te novce? Wellnes i masaža svaki dan (ovo je čisto sarkazam za ventiliranje, jer me sad boli briga kako će se uzdržavati)
Brat ima dovoljno dobre prihode da može ovaj tren kupiti kuću/stan ili što već i otići, ali što bi, kad ima starce koji ga serviziraju i pomažu i uskaču kad god treba, a on za uzvrat ne mora ništa!
Ja nemam tako sigurne prihode i nemam riješeno stambeno pitanje.
Ja bi na njenom mjestu prije razgovora s roditeljima na papir napisala pitanja koja ju ocito muce, npr:
-Zato su zakljucili da ce se brat brinuti bolje od nje za njih i to unaprijed prije nego je uopce doslo do potrebe za brigom i uzdrzavanjem
-Da li je taj ugovor stvarno napravljen zato da se u buducnost brat brine o njima a ne ona, ili primarno zato da bratu ostane cijela kuca
-zbog cega su smatrali da to ona ne treba znati
-zbog cega su u situaciji x zvali nju kad imaju ugovor o uzdrzavanju s bratom
-kako to tocno misle realizirati da "plac ide njoj" kad su se vec osigurali da kuca ide bratu
-...itd
Onda bi mislim popila normabel i otisla porazgovarati, ali rekla bih da je velika sansa da ce iz tog razgovora izaci jos vise povrijedjena. Ali mozda ipak neke stvari razjasni, moglo bi tu biti zanimljivih otkrica.
I nema nikakvog smisla razmisljati sto bi bilo da su joj rekli, da su najavili, pitali bilosto - punoljetne odrasle osobe su to odlucile i sigurno jako dobro znale sto rade i potpisuju. Svoo to razmisljanje i sanjarenje o alternativnim proslostima je sbbkbb i gubitak energije. Jednostavno nisu.
A plac je jos uvijek jako daleko od njenog, nit su joj ga prepisali, nit je izuzet iz ostavinske mase da ne spominjem da je to nesto sto ce se mozda desiti za 20-30 godina, ako joj brat to nece ic osporavat, i ako npr roditelji ne odluce aneksirat ugovor o uzdrzavanju i za taj dio. "Mrkva" na puno predalekom stapu.