Citiraj Zuska prvotno napisa Vidi poruku
Ne znam kakva je kvaliteta obiteljskih odnosa u ovoj priči, ali dok čitam temu, pokušavam zamisliti kako bih ja postupila u takvoj situaciji - manje bi me brinula ostavština, a više sam postupak.
Sklapati bilo kakve ugovore s jednim djetetom drugome iza leđa smatrala bih poniženjem drugog djeteta, porukom da to drugo dijete nije jednako važno i vrijedno. Mislim da bih postupila radikalno. Iza leđa nešto možeš raditi jedino neprijatelju. Ono, koma.

Opet, s druge strane, ne znam kakva je povijest prethodila ovom konkretom postupku ni kako bi ga ostali sudionici opisali.

U svakom slučaju, prije bilo kakve vlastite reakcije, pa i pisanja po forumu, znam da bih sve sudionike sjela, rekla što znam i tražila objašnjenje takvog postupka. Nakon toga bih rekla kako se osjećam i što ja mislim o cijeloj priči. I onda bih dalje postupila sukladno osjećaju vlastitog dostojanstva.

Je li ovdje bilo otvorenog razgovora?
Odnosi su bili kvalitetni do trenutka kad sam saznala što su i KAKO napravili. I mene više vrijeđa KAKO su to napravili nego ostavština. Rekla sam im da znam za to i da to što su napravili, tajili meni nije uredu, ni pošteno. Previše sam bila povrijeđena tim postupkom i njihovom reakcijom - da im je to ok, (da ja o tom i nisam morala biti obavještena i sl.) da bih duže pričali. Zato se sad pokušavam sabrati i još malo razmisliti i ponovo porazgovarati. jer želim odgovore da ja budem mirna, a ne da se svaki dan pitam kako su mogli?