Kažeš da si slučajno saznala, a jesi sigurna da su oni to već napravili? Mislim da je to gotova stvar? Možda su negdje nekome spomenuli da to namjeravaju napraviti.
 |
|||
|
|
|||
Kažeš da si slučajno saznala, a jesi sigurna da su oni to već napravili? Mislim da je to gotova stvar? Možda su negdje nekome spomenuli da to namjeravaju napraviti.
Nevezano sad za ugovor o doživotnom, to tako ide netko dobije neko manje vrijedno zemljište, netko više vrijedno, isto tako može biti i sa kućama. Ko je kakve sreće. Moja majka i tete su sa ostalim zemljištima, nevezanim za ono što sam prije pisala, na papiriće napisale brojeve parcela i izvlačile, pa koga što dopadne. Neka je dobila veće, neka manje, neka vrijednije, neka manje vrijedno..i tako..ko je kakve sreće bio..bez ikakve ljutnje.
Posljednje uređivanje od anabeg : 24.03.2015. at 15:58
Nisam dobila. To oni kažu da će meni ostaviti. To je njihovo. Brat nije uložio ništa u kuću. Jer starci brinu o kući i oni ulažu.
I da mi stvarno ostave tih 40 000e i jednako njemu (od kuće 130 000 - 40 000= 90 000e)- Hoćeš reci da je danas sutra možda njihovo uzdržavanje/briga = 90 000e s tim da starci imaju svoje mirovine i da poznavajuci njega i NZ, oni ih sigurno nece kupati i sl.
i glupo mi je uopće pricati sto ce biti. o tome se treba tada razgovarati. ako ce uopće trebati pomoć.
Posljednje uređivanje od Rnjuska : 24.03.2015. at 16:13
i ako starci stalno pomažu bratu nije li logično da i on njima jednako vrati?
ne bi ni ovdje bilo ljutnje da nije bilo tajno.anabeg prvotno napisa
Nema brat nikakve obveze samo prava. Ja sam za njih obavljala razne poslove. Mene su zvali kad im je potrebna pomoć, ne kat iznad!!!
ne uzrujavaj se, ako je tako odlučeno, sad je gotovo.
a ti sama najbolje znaš kako ćeš se prema svima njima u buduće ponašati.
Sve su obavili prije 4g. sve već uknjiženo!
Meni bi njihov postupak "ugovora meni iza leda " povrijedio.
Ali bez obzira na to, cini mi se da ti previse vazes i brojis , kome vise ovog ili onog.
Obiteljski odnosi nisu nikad matematika. Niti nasljedivanje nekretnina.
Netko dobije vise netko manje.
s pravom si ljuta i povrijeđena.
vas dvoje bi trebali biti jednaki, što se tiče podjele imovine. ali, nažalost niste
ljudi se zakrve oko kvadratnog metra dvorišta, da ne bi oko ovakve situacije.
znam dosta sličnih situacija .
nije lijepo, nije pravedno ali sad je tako .
o,da, nije rijetko da neko susjeda potegne lopatom zbog međe.
Nije lijepo, ni pravedno što se to odvilo tebi iza leđa. Ali moram se složiti sa sirius, nekoliko postova iznad, ti zbrajaš i oduzimaš koliko što vrijedi. Ti ćeš dobiti zemljište, brat kuću. Isto tako je moglo biti i obrnuto, ali eto nije. Tvoj brat je njihovo dijete kao i ti i oni su odlučili kome žele što ostaviti.
Da, da.. kad smo prije 3 godine krenuli graditi kuću susjed (brat mog djeda) je skoro sjekirom počeo mahati, a ja sa malim djetetom u rukama..uf kad se sjetim. Srećom ta priča je imala sretan kraj.
Sad možda i važem. Jer sve propitujem jer im više ne vjerujem. Meni nije ostalo ništa osim matematike. Očito je da moj brat i ja nismo jednaki. No ponavljam meni više nNIŠTA ne treba, ono što mi treba ne mogu više s ničim vratiti. Jednostavno ih drugčije gledam i vidim. Oduzeli su mi brata, mamu i tatu kakve sam mislila da imam i odnos s njima.
A ja sam ispala budala koja leti i pomaže im, a brat živi kat iznad i oni mene zovu kad trebaju pomoć. On i NZ ih ne doživljavaju ni 2%.
Žao mi je što više nikad to neće biti to.
I Sirius je li stvarno uredu da sam ja podstanar, a oni 2 stana ostave bratu?
Znam ja dobro da život nije pravedan i da odnosi nisu matematika, ali pobogu ovoliko nekog pravit majmunom i šutiti 4g ili duže da nisam otkrila i ostaviti tu tajnu mom bratu i meni u "nasljeđe"?
Ja stvarno ne poznajem tebe , niti tvoje roditelje, niti tvog brata.
I zaista ne znam sto vi imate od nekretnina, a jos manje znam zasto su tvoji roditelji ( koji te poznaju i vole) tako postupili.
zar je uopce vazno sto ja mislim ili ne mislim? Kako ti to moze pomoci u zivotu?
pa nitko ne zna njihovu situaciju.
znamo samo ono što je Rnjuška podijelila s nama.
po meni naravno da nije ok da brat dobije više a stambeno je zbrinut a ona nije.
to boli, to bi svakog zaboljelo.
ali iz nekog razloga roditelji su odlučili drugačije i s time se moraš pomiriti. i nastaviti živjeti.
ja bi na tvom mjestu uzela taj plac, prodala ga i kupila si stan, mislim dio bi dala u kešu a dio na kredit.jer lakše je otplaćivati 40 000 € nego 80 000.
Što biste napravili da vam je jedno dijete odgovorno, a drugo neodgovorno, a niste nešto bogati? Imate dvoje odrasle djece, (35+) jedno otpocetka "pametuje" i lijeno je, a drugo donosi dobre odluke, u skoli uci, puno radi na stresnom poslu i znate da mu je vec pun kufer posla, ali prezivljava.
Da li biste cijelo vrijeme izvlacili ovo "manje sposobno" (bez ocitih razloga za to, osim karaktera), dok za drugo ne bi trebalo placati jer njemu dobro ide?
Tu cak i da po ostavinskoj ide sve kako treba, za života je puuuno investirano u slabije.
Nekako mi se cini da je jako tesko biti pravedan.
Uz realno ocekivanje da ako i dodje do uzdrzavanja, da ce vas opet jači i presvlaciti i kupati, jer slabiji ne preuzima odgovornost.
Često vidim takve situacije i od iskrenih sam roditelja cula da ne znaju što napraviti-pustiti slabijeg da propadne?
Ne znaci da ako ga pustis da pliva, da ce zbilja zaplivati, i to si isto vec vidio.
Rnjuška, moje hipotetsko pitanje nema direktne veze s tvojim slucajem. Slazem se s vecinom napisanog. Uzmi što dobiješ i pokušaj najbolje što možeš s tim. Bar znaš kako stvari stoje.
Pa naravno da zbraja. Ona nije dobila nista, ako se posvadjaju pitanje je sto ce bit i s tim placom, a brat ima kucu. Ne kuzim kako se vi ne bi osjecale kao gov*oi nije istina da je to normalno u obitelji, braca i sestre bi trebali dobiti podjednako. A roditelji jednako podijeliti. I sve staviti na papir i zbrajati i oduzimati.
potpisujemPa naravno da zbraja. Ona nije dobila nista, ako se posvadjaju pitanje je sto ce bit i s tim placom, a brat ima kucu. Ne kuzim kako se vi ne bi osjecale kao gov*o
To sto mi mislimo nije bitno.Pa naravno da zbraja. Ona nije dobila nista, ako se posvadjaju pitanje je sto ce bit i s tim placom, a brat ima kucu. Ne kuzim kako se vi ne bi osjecale kao gov*o
Cini se da njezini roditelji misle da su podjelili jednako. Ako ne jednako, onda pravedno. I potpuno mirno spavaju, cini se.
zasto to misle, nemam pojma.
ali to je pravi problem.
Nisam mislila da me poznaješ i sve dr. Već me stvarno iskreno zanimaju različita mišljenja.
Osjećam se duboko i nepovratno povrijeđena od ljudi od kojih bih to zadnje očekivala pa možda zato tako reagiram. Ali moj ton nije zloćest (prema tebi).
Da mi je to netko rekao da ću doživjeti od svojih najrođenijih gadno bih se posvađala i dala ruku u vatru da to oni NIKADA, ali baš NIKADA i jedni i drugi učinili. Pa ako bi starci, ne bi brat i obratno. Vjerovala sam da imamo dobre, normalne odnose u kojima se takve stvari ne događaju.
Recimo nije mi nevažno što drugi misle u smislu da se sa svojim mislima vrtim u krug i druga razmišljanja me potiču da razmislim i u nekom novom smjeru, što je svakako bolje nego u krug. I tako mi može pomoći. Znam da će se ova situacija tek profiltrirati i biti jasnija tek nakon konkretnijeg razgovora sa starcima, ali do tada želim razmisliti na više načina.
To je bit problema kako im je u redu to tajiti i kako im je uredu ili ih boli briga što su me povrijedili!
Želim da mi objasne njihovo razmišljanje kako su došli do te ideje.
PotpisujemPa naravno da zbraja. Ona nije dobila nista, ako se posvadjaju pitanje je sto ce bit i s tim placom, a brat ima kucu. Ne kuzim kako se vi ne bi osjecale kao gov*o
Ne mozes u ovom trenutku razmisljati na vise nacina, jer u srcu osjecas samo nepravdu i razocarenje.
Da roditelji razgovaraju sa tobom i objasne svoje razloge pitanje da li bi se uopce osjecala bolje.
Steta je ucinjena. Spasi ono sto se spasiti da , i sto mislis da treba spasavati.
@Jelena a što ako su roditelji omogućili jednom da dođe do te stabilnosti i odgovornosti. Tako što ga podržavaju i cijene, poštuju i doživljavaju od malena, a drugo ne podržavaju, ne cijene, i ne doživljavaju. Jedno im je svetinja, a drugo im je rob. Jedno pozorno slušaju dok priča, a drugo prekidaju usred razgovora ili ne slušaju dok priča, ne doživljavaju. Jedno nešto kaže i ne sluša se, ali kad drugo to isto kaže onda je to zakon i sveto! To je sad skroz OT. Samo ti želim reći da nije sve crno ili bijelo. Većina stvari u životu je siva ili u duginim bojama.
Ja cu prihvatiti što god bude nakon razgovora, jer jedino to i mogu (pravne zavrzlame me ne zanimaju). Samo želim znati njihove motive i razloge. Nažalost više ništa neće biti po starom. Oni mogu ispasti ili još bešćutniji ili se donekle opravdati. Kako god uništili su nešto što za mene nema cijene. Da se radi o milijunima ja tako ne bih postupila. Mogli su dobit što su htjeli na pošteniji, iskreniji način u kojima odnosi ne bi ovako stradali. Da sve svoje pravne postupke ponište ja ću i dalje znati što su napravili i to se više ne može vratiti.
Sad trenutno ne želim ništa od njih. Ako me dovoljno ne poštuju da me smatraju i ponašaju se prema meni kao prema članu obitelji onda mi ne treba ništa od njih. Snaći ću se kao i do sada. Samo kad budu trebali nešto nek okrenu broj svog uzdržavatelja.
Toga me i strah. da ću nakon razgovora saznati prave razmjere njihove pa recimo bezosjećajnosti. Koliko ih boli briga za mene i moju obitelj, jer stvarno ih u glavi pokušavam opravdati, ali ne mogu naći načina.
I što ću onda. Što da spasim? Ne mogu biti licemjer i ponašat se (kako se oni ponašaju) kao da se ništa nije dogodilo, ne znam kako, ne mogu glumiti. To mi se kosi s prirodom. Tu su i moja djeca koje ne želim i neću uplitati u ovo. Ali shavtiti ce i oni kadtad da nešto neštima.
Spasiti odnos s njima više ne možeš ma koliko se trudila jer ta nepravda uvijek ostaje, učinjena je i nema nazad. Čak i da raskinu taj ugovor. Jednostavno se nemoj gristi: imaš pravo biti povrijeđena i maknuti se od "izvora" koji te povrijedio. Meni osobno u cijeloj toj priči najružnije je to što taj ugovor 4 godine postoji, a da sve te 4 godine oni tebe mole za pomoć i iskorištavaju te, a brat ne makne ni malim prstom. I tko zna koliko bi te još iskorištavali (možda do smrti) da za taj ugovor nisi saznala. Oni jako dobro znaju (a ti si ponašanjem isto i dokazala) da ćeš se brinuti o njima i ako brat "zariba". I ustvari su se jako dobro osigurali: dali su imovinu (očito) omiljenom djetetu, a s druge strane našli žrtvu koja će zbog emotivne veze biti ta koja će brinuti o njima.
Ja bih na tvom mjestu tražila da mi za svog života, što prije, prepišu makar to zemljište jer kad dođe do ostavinske rasprave (obzirom na psihološki profil tvog brata) moglo bi ti se dogoditi da brat putem suda potražuje polovicu ili barem nužni dio (1/4 vrijednosti zemljišta) pa ćeš ostati i bez toga. Ako brat nastavi ne brinuti o roditeljima i imovini ti bi eventualno uz dokaze i svjedoke na sudu mogla osporavati taj ugovor. Zato sam ti već prije rekla: svaku sitnicu zapiši i čuvaj račun, a ako im nešto pomažeš u smislu fizičkog posla oko kuće traži da ti potpišu učinjeno. Bez zeke. Onako: ja ta i ta datuma tog i tog obavila košnju/popravak/kupovinu u trgovini/nastavi besmisleni niz za te i te u tom i tom vremenskom trajanju. Pa nek si misle.... Sami su takav odnos pun neiskrenosti željeli pa neka dobiju to što su zaslužili. Užasna situacija....
potpuno su mi neshvatljivi stavovi da djeca moraju dobiti jednako-zašto bi?
ne znači da jedno dijete više volim ako mu dam nečega više nego ostalima, nego da mu je u tom trenutku bilo potrebno dati više, a drugima nije.
možda roditelji iz priče uopće nisu skrivali ugovor, nego jednostavno nisu smatrali da moraju nekog pitati što će napraviti sa svojom nekretninom. kao što ni mene moji roditelji ne pitaju hoće li nešto dati bratu, a niti njega ne pitaju za dopuštenje ako žele nešto dati meni.
a ako ikada dođe trenutak da ću zbrajati koliko je dobio brat, a koliko ja jedina osoba s kojom tada neće biti nešto u redu ću biti ja sama.
A meni je potpuno neshvatljivo obrnuto. Ako je jedno dijete podstanar ( i sigurno ne plaća podstanarski stan od 120 kvadrata nego manji) onda ne bih jednom djetetu mogla ostaviti toliku kvadraturu plus dodatni stan. I sigurno ne bih to, oštećeno, dijete još tražila da mi čini i usluge. Koliko sam shvatila-brat nije invalid ni nezaposlen. Razmjela bih to jedino u situaciji da je jedno dijete s posebnim potrebama i da ga se materijalno osigura da si može od prodaje imovine plaćati pomoć. I to isključivo u dogovoru s drugim djetetom uz objašnjenje da se prvo dijete treba osigurati kako drugom ne bi bilo na teret nakon smrti roditelja.
meni je neshvatljivo kako su joj 4 godine tajili i tražili pomoć s figom u džepu.
sad nek si zovu onog kome su nekretnine ostavili.
Ja bi na njenom mjestu prije razgovora s roditeljima na papir napisala pitanja koja ju ocito muce, npr:
-Zato su zakljucili da ce se brat brinuti bolje od nje za njih i to unaprijed prije nego je uopce doslo do potrebe za brigom i uzdrzavanjem
-Da li je taj ugovor stvarno napravljen zato da se u buducnost brat brine o njima a ne ona, ili primarno zato da bratu ostane cijela kuca
-zbog cega su smatrali da to ona ne treba znati
-zbog cega su u situaciji x zvali nju kad imaju ugovor o uzdrzavanju s bratom
-kako to tocno misle realizirati da "plac ide njoj" kad su se vec osigurali da kuca ide bratu
-...itd
Onda bi mislim popila normabel i otisla porazgovarati, ali rekla bih da je velika sansa da ce iz tog razgovora izaci jos vise povrijedjena. Ali mozda ipak neke stvari razjasni, moglo bi tu biti zanimljivih otkrica.
I nema nikakvog smisla razmisljati sto bi bilo da su joj rekli, da su najavili, pitali bilosto - punoljetne odrasle osobe su to odlucile i sigurno jako dobro znale sto rade i potpisuju. Svoo to razmisljanje i sanjarenje o alternativnim proslostima je sbbkbb i gubitak energije. Jednostavno nisu.
A plac je jos uvijek jako daleko od njenog, nit su joj ga prepisali, nit je izuzet iz ostavinske mase da ne spominjem da je to nesto sto ce se mozda desiti za 20-30 godina, ako joj brat to nece ic osporavat, i ako npr roditelji ne odluce aneksirat ugovor o uzdrzavanju i za taj dio. "Mrkva" na puno predalekom stapu.
a zašto ne bi dobili jednako? meni je isto kao mim, potpuno neshvatljiv ovakav stav.
i što to znači potrebno? a da nije ovakav slučaj od mim. ovo o čemu piše jelena? a što kad se kolo sreće preokrene? pa taj koji nije imao, sad ima više od onog kojemu nije bila potreba? jel vrati nazad ili?
već sam napisala, ne znači da svi u isto vrijeme trebaju dobiti jednako. naravno da treba biti razuman. ali i staviti na papir.
nego, rnjuska, vidimo da ima različitih stavova. možda oni fakat i nisu svjesni kakvu su nepravdu napravili i koliko su te povrijedili. trebaš s njima najotvorenije razgovarati. i neka vide da je s jedne strane 120.000 EUR, a s druge upitnih 40. i traži ih da ti odmah prepišu plac.
mislim, dođeš na gruntovnicu i vidiš na nekretnini ugovor o doživotnom, zabilježbu. mokra krpa samo takva. ajme.
Nevezano sad sa rnjuskinim slucajevima, ali stvarno zasto bi djeca trebala dobiti isti dio. Evo recimo neki roditelji imaju 2 stana i 2 zemljista..ostavljaju u nasljeđe svakom djetetu svoj stan, e sad na red dolaze zemljista. Imaju zemljiste od nor. 500 kvadrata i zemljiste od 800kvadrata i sto sad? Zakrviti se trebaju i roditelji i djeca zbog 300kvadrata zemlje? Jer ce ispasti da onom kome daju manje zemljiste je manje vrijedno dijete, manje ga postuju, vole..ne znam meni je to bezveze.
Poslano sa mog LG-D802 koristeći Tapatalk
Na tragu Rnjuškinog odgovora meni i suncokretinog razmisljanja zapravo sam i sama htjela reci da su roditelji rijetko pravedni za života. Pitanje je na koji ce se nacin predstaviti tretman djece - je li onaj koji je radisan zasluzio da za nagradu roditelji cijeli zivot daruju lijenog? Je li drugo dijete zasluzilo da je od rodjenja manje atraktivno dijete u obitelji od prvorodjenog? Je li manje pametno dijete krivo sto nije uspjesno kao pametnije? Ima masa nekih razloga ili opravdanja zasto roditelji razlicito tretiraju svoju djecu.
anabeg, mislim da ipak nije usporedivo.
uostalom, važan je dogovor. ako su svi za izvlačenje iz vreće, zašto ne? nek izvlače. pa ne govorimo o tome da u kvadrat treba biti isto.
al recimo da imaju jedan stan.
i dvoje djece.
od kojih jedno već ima stan. a drugo nema. i taj stan daruju tom djetetu koje nema stan. to dijete se useli, recimo, krene mu biznis, proda stan, treba mu veći. jel bi pravedno bilo da sad vrati pola? ili, nema veze. nek ima, šta ima veze, važno da se ne svađamo. kad dođe do ostavinske, tko će više potezati pitanje tog stana. ako se nikad o tome nije razgovaralo.
u pozadini toga je u principu upravo to - da nema otvorenog razgovora.
ma sve može, al ajmo otvoreno razgovarati. sve se možemo dogovoriti ako smo si u dobro :D al ne da se nešto podrazumijeva samo po sebi.
u mom slučaju je sestra dobila bakin stan koji je baka htjela ostaviti meni jer nije voljela sestrinog muža, ali ja sam se tog stana odrekla jer je sestra već živjela u njemu. ja živim s ocem od 85 god. i iako je pokretan ne izlazi baš iz kuće tako da svakako treba našu pomoć. i mi godinama plaćamo sve račune za stan i o vlastitom trošku smo ga i renovirali. tata plaća samo račun za mobitel i eventualno za neku posebnu hranu koje se zaželi.
ugovor smo potpisali kako sam rekla na njegov zahtjev iako bi se brinula za njega i bez ugovora jer živimo skupa.
no moram reći da je on također predlagao da to prešutimo sestri jer se bojao da bi se ona mogla naljutiti, ali meni to nije dolazilo u obzir. iako je meni još davno rekla da se meni neće "dirati" u tatin stan ako se odreknem bakinog u njenu korist htjela sam da zna da smo potpisali ugovor o uzdržavanju. osjećam da je tako jedino ispravno.
e sad, sestra je dobila nešto manji stan, ali ja ipak živim s tatom i brinem o njemu pa je onda to nekako izjednačeno. iako ponekad kad me stari naljutim poželim da imam svoj mir i promislim u trenutku da sam trebala možda postupiti drugačije. ali nema te nekretnine koja mi može nadomjestiti dobar odnos sa sestrom i zato sam sreta sa ovakvom situacijom.
jesi sigurna da ste imali dobre odnose? nisi li napisala nešto u stilu da je u 4-5god bio problem uzet 1dn slobodno za pričuvat tvoje dijete dok ti bratu to stalno rade?
a i on, čisto sumnjam da nije kužio da si ti ta koja stalno nešto pomaže,da je korektan već bi i prije reagirao,pogotovo vis a vis tog ugovora za kojeg je već 4god svjestan, zar ne?
meni je samo takva situacija već nezamisliva i zabrinjavajuća,pogotovo poznavajući moje koji nam stalno uljeću kad treba ( i svekri i moji starci)...
a moji svekri npr. imaju devizu: ravnopravno podijelit izmedju sina i kćeri...mi živimo na katu(odvojeno skroz),sestra mu je u Zg....zbrinuti smo i jedni i drugi...
muž već misli da bi se sve trebalo na njega prepisat,podrazumijeva da mi njih uzdržavamo pod stare dane...
otom-potom,zasad su mladi i vitalni...
Rnjuska, dižem ovo iz pepela http://forum.roda.hr/threads/81589-P...ati?highlight=
daj, molim te, pročitaj
To je bila moja tema.
Ali ja sam to sve preboljela.
Sa bratom ne razgovaram, s mamom rijetko i živo me zabole šta će i kako će...
Ali sam zato ja dobro i super i mirna i spokojna od kad sam ih odstranila iz svog života.
Cvijeto, ja razumijem što ti hoćeš reći, al ima ljudi koji bi se zakrvili zbog primjera koji sam ja navela. Vidiš da se i ovdje u nekim primjerima računalo, zbrajalo oduzimalo koliko što vrijedi..pa ako računaš da ovdje kod nas kvadrat zemlje možeš prodati za 150-200eura, pa kad jedno dijete dobije parcelu od 500kvadrata, drugo od 800 e da vidiš kako se to odmah u eure
Sa trenutnom pameću ili će netko misliti naivnošću, glupošću ali nikad se ne bih zakrvila sa bratom ili majkom (na oca ne računam) zbog placeva, stanova, kuća. Evo npr. moj dida je mojoj teti prije mnogo godina dao parcelu da izgradi vikendicu,ni moja majka, ni druga teta nisu imale ništa protiv, prije 4 godine je dao i meni zemljište na kojem smo suprug i ja izgradili obiteljsku kuću..nitko se nije bunio, nitko nije prigovarao jer je u tom trenutku nekom nešto odlučio dati.Al je sve bilo transparetno, ništa se nije skrivalo. Ja ne znam dali smo mi familija koja se jednostavno dobro slaže ili smo svi skupa veliki naivci, al zasad zaista dobro funkcioniramo.
.. a može bit da je i to što imate tih placeva na bacanje
Pa nije to placeva na bacanje, al što baka, što dida ima ih..al to je tako ovdje više manje kod svih, nismo nikakva iznimka.
Ne kužim se u nasljeđivanje i ostavštinu, ali zar oni koji ostavljaju moraju reći kome ide točno što?
Npr. ako netko iza sebe ostavlja kuću i 4 nejednako velike parcele, a nasljeđuje ih dvoje djece, zar se to onda na sudu ne dijeli tipa svatko pola kuće i pola m2 u parcelama. Pa djeca sama dogovore te parcele - hoće li podijeliti 400-600 i 400+800 i misliti da je ok ili će jedan drugom ići nadoplaćivati..? Tko i kod kuće, hoće li se dogovoriti da je zajedno koriste, da jedan drugome prepuste svoju polovicu ili da jedan obešteti drugoga u toj polovini?
a zato se i ne svađate što ih ima, obično se oko imovine ne posvađaju oni koji nemaju što dijeliti i oni koji imaju dovoljno
Ili to. Ili je najbolje ne imati nista. Pa se oko nicega nema svadati... a može bit da je i to što imate tih placeva na bacanje
Teška tema.
Meni je jedino prihvatljivo razmišljanje da će moja djeca svu imovinu koju u životu steknem (čitaj: otplatim kredite) ravnopravno dijeliti. Ne moram imati dva stana pa da svako dobije po jedan, mogu im ostaviti jedan stan, polovicu svakome. Pa nek se dogovore hoće li jedno isplatiti drugo ili će ga prodati i podijeliti pare. Ista logika mi je sa zemljištima i koječim što ste nabrajali, pa ne ostavlja se komadno već vrijednosno, dijeli se na jednake dijelove.
Normalno da ne moraju roditelji reći kome što ostavljaju, pa čak i ne mogu to reći jer se sve to može osporiti na ostavinskoj raspravi, i ionako se nasljednici moraju dogovoriti. To se valjda misli na dogovore još za života roditelja.
Hahaha
u isti cas.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom