Spasiti odnos s njima više ne možeš ma koliko se trudila jer ta nepravda uvijek ostaje, učinjena je i nema nazad. Čak i da raskinu taj ugovor. Jednostavno se nemoj gristi: imaš pravo biti povrijeđena i maknuti se od "izvora" koji te povrijedio. Meni osobno u cijeloj toj priči najružnije je to što taj ugovor 4 godine postoji, a da sve te 4 godine oni tebe mole za pomoć i iskorištavaju te, a brat ne makne ni malim prstom. I tko zna koliko bi te još iskorištavali (možda do smrti) da za taj ugovor nisi saznala. Oni jako dobro znaju (a ti si ponašanjem isto i dokazala) da ćeš se brinuti o njima i ako brat "zariba". I ustvari su se jako dobro osigurali: dali su imovinu (očito) omiljenom djetetu, a s druge strane našli žrtvu koja će zbog emotivne veze biti ta koja će brinuti o njima.
Ja bih na tvom mjestu tražila da mi za svog života, što prije, prepišu makar to zemljište jer kad dođe do ostavinske rasprave (obzirom na psihološki profil tvog brata) moglo bi ti se dogoditi da brat putem suda potražuje polovicu ili barem nužni dio (1/4 vrijednosti zemljišta) pa ćeš ostati i bez toga. Ako brat nastavi ne brinuti o roditeljima i imovini ti bi eventualno uz dokaze i svjedoke na sudu mogla osporavati taj ugovor. Zato sam ti već prije rekla: svaku sitnicu zapiši i čuvaj račun, a ako im nešto pomažeš u smislu fizičkog posla oko kuće traži da ti potpišu učinjeno. Bez zeke. Onako: ja ta i ta datuma tog i tog obavila košnju/popravak/kupovinu u trgovini/nastavi besmisleni niz za te i te u tom i tom vremenskom trajanju. Pa nek si misle.... Sami su takav odnos pun neiskrenosti željeli pa neka dobiju to što su zaslužili. Užasna situacija....