joj, baš me svrbe prsti, a obećala sam samoj sebi da neću, moram, dakle, reći: obećanje nekretnine = "obećanje ludom radovanje" (mislim na ono što je njoj obećano).
dok su roditelji još živi sve se da riješiti (ako srede odnose, naravno).
nije točno da se i bez tog ugovora ne može isključiti nužnog nasljednika (nije lako, ali nije ni nemoguće), nije točno ni da ug o doživ izigrava zakon jer je to, kako već netko napisao isto ugovor našeg obveznog prava koji je doduše jako "opasan" i često se javljaju zloporabe, ali reći da se njime izigrava zakon nije točno.
problem ovdje nije pravne naravi, problem su odnosi koje su, očito, ove nekretnine i dodatno zakomplicirale.
znam neke ljude koji su se jako dobro snašli i imali zaključenih po nekoliko takvih ugovora - četiri bake koje su "uzdržavali" a s kojima nisu bili ni u kakvom obiteljskom odnosu, uredno odradili i "dočekali" svoje nekretnine. volim reći da su stranke toga odnosa po prirodi stvari u "sukobu interesa", posebno ako se radi o osobama koje nisu u obitelji, za koje se ipak pretpostavlja da neće "jedva čekati" dan D. isto tako, ima slučajeva u kojima su ugovori zaključivani (i ovjeravani) s osobama na samrti, gdje je primatelj uzdržavanja umro dan-dva nakon što je zaključen ugovor, gdje je iz aviona bilo vidljivo da uzdržavanja neće biti i da će netko dobiti nekretninu samo tako (sutkinje koje su zbog toga ostajale bez posla - ovjerile ugovor a primatelj umro, jasno da se postavilo pitanje jesu li imale kakve koristi od toga...)
itd.
tužno je ovo što se otvaračici desilo, jako tužno. ali, treba smoći snage i ako odustane od pravne bitke, ustrajati na ovoj drugoj - sređenju odnosa - nije vrijedno novca izgubiti povjerenje i ljubav, valjda će to roditelji shvatiti i ispraviti nepravdu.