Rnjuska, u pravu si i imaš zašto biti i tužna i ljuta..Nisu to utješne riječi znam..
I dok su neke forumašice ovdje komentirale o tome jesi li i hoćeš li ipak dobiti išta ili ništa itditd...ja sam te doživjela kao ženu koja je povrijeđena..koja nije izgubila kuću...ili zemlju..ili nužni dio...već koja je izgubila mamu, tatu i brata - one stare, one, koje je mislila da ima..a sad su to neki novi ljudi..
Neznam što bih ti savjetovala...Ipak, svakako još razgovaraj, sa svima..Pitaj i traži objašnjenje. Interesantne su reakcije i objašnjenja ljudi kad ih se suoči sa njihovim djelima..
Neki su tu pisali da mama i tata možda nisu svjesni što su učinili, možda to njima nije ništa krivo i sl.. Ne bih se složila, jer, ono što nije krivo tj. što je sasvim prihvatljivo, očekivajuće i dobro, to se ne krije
Drži se Rnjuska, i istjeraj stvari na čistac..a onda odluči što i kako ćeš dalje..