ja ovdje uopce ne trebam pisati, cvijeta pise sve sto ja mislim...
Draga Rnjuska, grozno pitanje koje svatko od nas si može postaviti u određenom trenutku života je : A zašto me ti ne voliš ?
Šta nisam dovoljno dobra ? Voli me !!! Neka ti bude stalo do mene i brini o meni !
A s druge strane zid. Ne kuži, ili ne želi.
E onda treba imati snage i reći, nije do tebe, nego do mene. Ja sam najbolja što mogu biti, a ti to ne vidiš, i neka tebi bude krivo.
Imaj snage za okrenuti se na peti i pozdraviti se. Ja bi napravila ko Tanči... i spavala mirno.
Ovo se odnosilo na ono što je Tanci napisala ili tko već, da se sutra moraju dijeliti sa očuhom i njegovom djecom ako je ima. Ne o odnosu roditelja i djeca.
A gle neke bi se tu zakrvile sa sestrama i braćom, roditeljima zbog komada zemlje ili nekretnine, ja ne bih. I to je to.. (nisam Majka Tereza kako si već nekog nazvala)
Rekla sam sve što sam htjela i mislila, tebi/vama se to može i ne mora sviđati. Ti razmišljaš tako, ja ovako. I sve pet.
ajme ovo je tako naivno, mislim, ne vjerujem da stvarno tako razmišljaš.
iako sam je protiv bilo kakvog razgovora o dijeljenju materijalnih dobara,
a o samom dijeljenju da i ne pričam, sve dok su oni koji su stvarali živi,
već kad pričamo o konkretnom slučaju apsolutno ne vjerujem da je to što pišeš moguće.
očito je da su roditelji svjesno darovali kuću sinu
i sve to ne bi bilo upitno da je kćer znala za bilo što o tome.
a kako stvari stoje rnjuska će na kraju balade dijeliti i taj plac s bratom.
da se radi o meni, u tom slučaju bih rekla hvala i doviđenja.
mislim, rekla bih svakako da mi ga i sad odluče prepisati.
za mene, kad se naruši povjerenje, nema povratka.
Pa sto je vama, ja pisem koje su sve mogucnosti. Ja nisam zapela za to kao mnogi da ona svojim roditeljima ne znaci nista i da ih treba otpisati. Zasto bi vase misljenje tribalo biti ispravno a moje krivo ili obrnuto. Zasto sam ja naivna ako se nebi zakrvila sa rodjenom majkom i bratom zbog kvadrata?
Ma ono rekla sam sto mislim, pokusala rnjuski pokazati da postoje razne mogucnosti da ne otpisuje odmah rođene. Na ovoj temi sam zavrsila.
Poslano sa mog LG-D802 koristeći Tapatalk
Tashunice, ma nisam ni mislila da me napadas..nego ono neda mi se vise vrtiti u krug..ko je htio shvatiti shvatio je, tko nije nije i sve pet. Eto jos bi samo porucila rnjuski da bih ja na njenom mjestu sigurno razgovarala sa roditeljima o ovom svemu i ne bih donosila nikakve ishitrene zakljucke i odluke. Pusti ti sto kaze cvijeta, tanci,rehab, ja ili netko peti...nasi komentari, primjeri, misljenja ti mogu samo pomoci utoliko da vidis kakvih sve situacija ima,kakvih misljenje, mogucnosti, da nista nije ni samo crno, ni samo bijelo. Sretno dalje!
Poslano sa mog LG-D802 koristeći Tapatalk
u stvari, ako je malo proširimo, i ako se ne nerviramonije loša ova tema. ni različita razmišljanja. to je život i svi imamo te neke situacije.
zanima me zašto tako misliš?
zašto ne bi dok su živi pomogli djeci, dok su djeca mlada, a ne kad i djeca budu u penziji, kad roditelji umru tek onda dobiju tu imovinu? pod uvjetom da je ima, naravno. ako je nema - mirna bosna, ništa se nema i ništa se ne dijeli.
ja mislim da ako se svi volimo i ako smo svi razumni da oko imovine treba hladne glave pričati.
recimo, ovo što beti piše da se odrekla u korist mame. (nisam je zato nazvala majkom terezom nego zato jer bi mirno prihvatila da roditelji nju zaobiđu, a sve ostave drugom bratu/sestri) - npr, meni ne bi na pamet tako nešto palo.
zašto?
pa zato što mi je normalno (bliska smo familija i svi se volimo) da mama dok je živa raspolaže sa svom svojom imovinom. ne treba biti ništa na nju prepisano da se zna da je njeno. dok je živa.
recimo, moja nona je prije nego što je umrla inzistirala na tome da napiše oporuku. i zvala nas svih kod nje doma da pročitamo što je napisala.
moram priznati da mi je prvi čas to bilo, ovako kao i tash, onako, malo čudno i nekako nelagodno. pričati o njenoj imovini s njom živom. prvo smo joj rekli da šta je njoj.
u stilu, šta ti je, mi se svi volimo i te priče, kakva imovina, hebeš imovinu. nije to bila neka ekstra imovina, da se razumijemo. al opet. stan, pola vikendice, neka zemljišta upitne vrijednosti, nešto ušteđevine...
sin (moj tata) joj je umro, nasljednici su dakle - njena kćer i djeca od sina - ja i sestra.
no, ona je inzistirala da se u oporuku uključi i moja mama. dakle, snaha. i sve je to svoje nekako podijelila.
nakon ostavinske, kad smo skužili da će mama trebati platiti porez na to, ona se odrekla u moju i sestrinu korist.
na papiru je sad naše, al i dalje je njeno.
plaća i trećinu režija![]()
hoću reći, mislim da je super napravila u stvari, koliko god mi nismo naviknuti na to. ovako se sve znalo, i nikakvih trzavici nije bilo kasnije između nas i moje tete, njene kćeri. možda ih i inače ne bi bilo, u super smo odnosima, al tko zna...
svatko od nas ima različite primjere oko sebe, i dobre i loše.
ja sam jedinica pa se ne moram bojati da ću se s nekim natezati oko maminog stana ali ipak mama je krenula u rješavanje svojih papira i ostalog da, kad umre, ja nemam problema.
imamo dvoje djece, i htjela bih da im podjednako ostavimo ono što stvorimo.
cvijeta73, nona je bila mudra žena.
i tako bi svi trebali napraviti, pozvati nasljednike i otvoreno pred svima reći što je njegova želja.
A hebate, što me čeka....
Ja se nekako ježim od te priče o uzdržavanju jer sve do jedno iskustvo mojih bližnjih pokazalo se kao teška pušiona. Sto godina netko na svojim leđima nosi nemili teret stare i teške osobe, a nakon smrti lešinari se skupe i traže svoj dio, kao da ugovora nije ni bilo. Gadi mi se sve to. Zato se sve te stvari trebaju riješiti dok su ljudi normalni, vitalni i prisebni, daj što misliš dati, isplaniraj kako i što, napiši i da se kasnije djeca ne kolju oko imovine. Jer lako je tuđim k mlatiti ali kad se nađeš u situaciji da npr postoje dvije strane u kojoj jedna profitira jer je mudra i promišljena, a druga ne dobiva ništa jer kroz život ide sa srcem (a usput nahebe petsto puta), onda to i nije neka fora.
Zato moja mater već planira u koji dom će ići (a ja radim u domu pa ćemo si biti bliske)
ma ljudi su prokleti. ne svi, samo neki.
da se dijeli govno i oni bi pola.
i moja planira ići u dom.
da mi ne bude na teret, kaže.
ma kad mi kaže, eno tu su ti papiri od banke, sve sam sredila, od pogrebnog imaš ovo i ono, samo mi cvijeće kupi, baš me stegne oko srca.
tako i ja želim, svojoj djeci ostaviti čiste račune ali tko zna.....
da proširim temu, evo nečeg za razmišljanje
žena koja je službeno najdulje živjela je bila jedna Francuskinja imenom Jeanne Calment
i ona je potpisala ugovor o doživotnom uzdržavanjukad je imala 90 god. umrla je s 121
citiram iz Wikipedije:
In 1965, at age 90 and with no heirs, Calment signed a deal to sell her apartment to lawyer André-François Raffray, on a contingency contract. Raffray, then aged 47 years, agreed to pay her a monthly sum of 2,500 francs until she died. Raffray ended up paying Calment the equivalent of more than $180,000, which was more than double the apartment's value. After Raffray's death from cancer at the age of 77, in 1995, his widow continued the payments until Calment's death.[2] During all these years, Calment used to say to them that she "competed with Methuselah".[8]
citam, pa si mislim.. kcer im se odselila iako nema rijeseno stambeno pitanje, sin im je na grbaci vec godinama. dali su mu stan, dobio je dobru nogu u gu*icu da svoje prihode moze trositi kako zeli, a ne na otplacivanje kredita ili podstanarstvo. dali su mu svoj "krov nad glavom", ono do cega danas ljudi teskom mukom dolaze i ne samo to: cuvaju djecu, odrzavaju i ulazu u kucu i okucnicu...
s druge strane, kvragu, to je njihova privatna imovina i realno mogu s njom sto zele. no, nacin na koji je sve napravljeno govori samo jedno. oni su izricito htjeli da sin dobije cijelu kucu i da ne postoji ni najmanja mogucnost da bude drugacije. cak su osigurali i nuzni dio kcer. taj nuzni dio treba biti oko 32 t. eura u ovom slucaju, a kcer ce dobiti zemljiste vrijedno 40 t. eura.
daleko od toga da se ovdje radi o ikakvim obvezama za sina, oni su na legalan nacin dobili ono sto zele i to tajili. daleko je taj postupak od postenja.
Mmmda..."ovoga"...ispade nešto beznačajno...a u stvarnosti je ovako...dvoje moje djece sjede za stolom, dajem im iz istog lonca, no eto, jednom samo meso iz sarme, a drugom samo kupus, a uz to tom drugom ne priznam da sam ovom prvom dala meso, i meso dajem a da drugi nije to ni vidio.. A kad se sazna...pa šteta da zbog toga propadne odnos....mmmda
Slažem se! Šteta! No taj odnos Rnjuske i njezinih jesad već propao,ako ne propao onda je narušen,nešto kao košulja kad se podere,čaša razbije ili mlijeko prolije...Kad se to dogodi - a kod Rnjuskese dogodilo,može se košulja zašiti i čaša zaljepiti i mlijeko po podu skupiti i sve to...ali šav ostaje...i trunje u mlijeku..
Da, zbog "ovoga" brojene obitelji pucaju..i da, to je šteta i grozno...no ne treba svodit onog koji se ljuti i koji je povrijeđen na materijalno, jer...evo stekla sam dojam da Rnjuski stvarno ne treba ništa materijalno, i da bi bila sretna da mama i tata ništa nemaju i da ništa ni njoj ni bratu nemaju za ostavit..tada bi njihovi nenarušeni odnosi još trajali, i imali bi jedni druge
Posljednje uređivanje od anin : 26.03.2015. at 15:26
ajmo povući malo paralelu:
to mi je isto, kao da mi muž dođe doma i prizna da ima ljubavnicu.
čak i da mu oprostim, to ne bi više bilo to, izgubljeno povjerenje i ostalo.
Joj anabeg kad ovo kaj sam citirala čitam, ko da bajku čitam...ono, jadni roditelji jer se njihova ljubav mjeri u eurima i kvadratima..Ono volim vas isto a dajem vam različito jer ljubav nema veze s davanjem...e pa ima! Ljubav ima sve sa davanjem! Davanjem u svakom smislu...davanjem svog vremena, pažnje, pa i naslijedstva...dajem onom koga volim
Sama ideja ovako kako je ti prezentiraš je kriva..Ne zbog komada zemlje ili nekretnine...već zbog odnosa prema tebi...Kategorički tvrdim da je manjina tih svađa zbog materijalnog...sestre(braća) zakrve zbog toga što shvate gdje su ovoj drugoj strani, što uvide da drugome ne znače ni toliko da bi došlo do poštene podjele..
I stvarno, ti bi jednako lijepo mislila o svojoj sestri i jednako bi smatrala da je vaš odnos dobar i pun međusobnog poštovanja i da ona tebe voli beskrajno kao i ti nju i nakon što bi vaši roditelji ostavili njoj sve tebi ništa a ona to tako prihvatila???
Tebi zvuci kao bajka, a sutra moze biti realnost...a kako drugacije shvatiti to ako cijeli zivot imamo super odnos i sad dođe do toga da jednom damo kucu, drugom zemljista i da nakon toga pukne odnos jer eto tu sam pokazala koliko koga volim i postujem...zelis mi reci ako cemo jednom djetetu ostaviti kucu drugom zemljiste da cu tu pokazati koliko zaista nekog volim i postujem? Ma daj molim te..
Poslano sa mog LG-D802 koristeći Tapatalk
Pa ako jednome potajno ostaviš duplo vrijedniju kuću i to na način da drugome uopće onemogućiš pravo glasa i tajiš to od njega - onda, da, to će reći nešto o tome koliko ti je stalo do tvoje djece.
sorry što tebe opet citiram.
ako još uvijek govorimo o rnjuskinom slučaju,
ne radi se o ostavljanju i nasljeđivanju,
nego o načinu na koji je sve izvedeno.
ako ja jednom djetetu za svog života dajem stan, prepišem mu,
drugom djetetu ne govorim ništa o tome,
tu nešto ne štima, način nije pošten,
moram biti svjesna da ću drugoga povrijediti.
Ta tvoja kuća i zemljišta bi trebali otprilike jednako vrijedit...ili da jednom ostaviš kuću (vrijednija imovina) a drugom zemljište plus nešto gotovine...ili bilo kakva kombinacija, ali da je otprilike pravedna...i da je sve to transparentno
A ako podijeliš u tajnosti i nepravedno, da, itekako pokazuješ koga više voliš i poštuješ
Samo ti citiraj:D
Ja se slazem s tobom. Stoput sam napisala da je nacin kako je to napravljeno krivi i nepraveden. Ovdje sam odgovarala anin koja je rekla da joj zvuci kao bajka kad kazem da sutra ne bih volila da moja djeca mjere moju ljubav u eurima i kvadratima. Samo sto izgleda da neki uporno seciraju ono sto se pise i u oko ih bodu pojedine recenice koje nisu tu same za sebe nego su dio teksta, price..
Poslano sa mog LG-D802 koristeći Tapatalk
A ko kaze da ce biti nista? A ako i bude tako tko sam ja da vam objasnjavam zasto su njeni roditelji tako postupili?? Kako da ja to znam?? O boze..
Ja necu ni jedno svoje dijete ostaviti bez icega i gledati cu biti sto pravednija, ali sigurno ce biti toga da nece svi dobiti do u lipu ili do u kvadrat isto, isto kao sto ni tvoja nona vjerojatno nije svima bas isto mogla dati...a svu svoju djecu jednako volim..ne mogu ni zamisliti da je drugacije.
Poslano sa mog LG-D802 koristeći Tapatalk
Sto god da bude , ovi roditelji su svojim potezom napravili ogromnu glupost.
Unistili su odnos sa jednom djetetom, i potpuno pokvarili odnose izmedu sestre i brata.
To je nesto sto se vise ne moze popraviti.
Ne znam kakve razloge moras imati da napravis takav potez. To ( valjda ) samo oni znaju.
Ili ne znaju, jer mozda u svojoj odluci i ponasanju ne vide nista sporno.
Ako je tako, nema tu pomoci.
Malo sam razmišljala čitajući različita mišljenja i iskustva. S obzirom da i sama imam djecu pokušala sam to vidjeti iz ugla roditelja.
Za mene je
PRAVEDNO da djeca dobiju jednako imovine, sendviča, sarme, oraha...i da se jednako brinu/pomažu
POŠTENO da više "sendviča" dobije onaj koji je gladan, ako je drugi sit.
NEOSPORNO je da onaj tko napravi sendvič raspolaže i radi s njim što hoće.
JEDINO ISPRAVNO, LJUDSKI I NAJBITNIJE da se sve radi otvorenog srca, iskreno i da svu svi uključeni u dogovor ili bar informirani o svemu.
Grozna mi je pomisao dijeliti dio od roditelja dok su živi, osjećala bih se kao hijena. Ako bih ja dijelila svojoj djeci onda bih dijelila npr. na 3 dijela (roditeljima + bratu + sestri).
U slučaju nejednake imovine ili bih pokušala izjednačit na neki drugi način (ako može tko dobije više isplatiti onog tko je dobio manje). Ako se ne može dogovoriti tko bi koji dio bacali bi novčić, vukli papire...eci peci...A ako ni tako ne ide sve bih prodala i onda podijelila. No u sve to bih uključila svu svoju djecu i zajedno bismo tražili rješenje davali prijedloge.
SAd kad gledam svoju djecu i pomislim da slično napravim njima...srce bi mi puklo. I da mi jedno dijete dođe i kaže da sam ga povrijedila tim i tim (i da sam to nesvjesno napravila) saslušala bih ga i objasnila zašto sam to tako napravila, ako sam pogriješila priznala bih, ako mislim da nisam razgovarali bi i razgovarali dok ne bismo našli sredinu...Ne bih se sigurno pravila da nije bilo tog razgovora i dalje svojim ponašanjem omalovažavala njegove osjećaje. Nek i misi da je u pravu, ali sada ignorirati moje osjećaje...
Aj kreni od početka čitati i obrati pozornost na moje komentare (ne čitati selektivno, nego cijeli tekst, ne izvlačiti dijelove koji kad se izvuku daju totalno drugi smisao onome što sam htjela reći) i ako pronađeš da sam ja negdje napisala išta pozitivno o tome što se podjela napravila u tajnosti, onda ću se ja pokriti škartocem.
Meni je ovo super, znam jednu ženu koja je isto napravila.
I sama odavno planiram napraviti isto. Nažalost, iz vlastitog iskustva (šira obitelj), bolje je te stvari riješiti dok su svi živi, zdravi i vitalni, jer kasnije ne ostavljaš prostora nabijanju na nos tko je kome više pomogao, je li osoba bila zdrave pameti kad je dijelila i ostalim peripetijama koje idu uz nasljeđivanje imovine.
I dodala bih da svi mi imamo različita iskustva i obiteljske povijesti. Ako su u obitelji svi ravnopravni i da netko nekad dobije veću kuglu sladoleda, netko manju ... sve je to ok i sve je to život dok nasumično ili od prilike do prilike nekad netko dobije manje/više. Tada bez razmišljanja onaj tko ima više tj. dovoljno može prepustiti cijeli ili veći dio onom kojem je potrebnije.
No oni koji imaju iskustva da stalno ili dosta često dobiju manju kuglu sladoleda, kupus od sarme, manje zagrljaja i sl. ili su na bilo koji način prikraćeni (ne mora biti materijalno već emocionalno) željet će da u svim budućim situacijama što pravednije postupanje.
ja kuzim sto anabeg hoce reci, vrijednost u novcu nije jedino sto je vazno
primjera je milion. cesto se bas sporovi u kojima se sve rasprodaje da bi svi dobili u dlaku jednako na kraju najduzi i najtuzniji: netko osporava procijenu, netko sabotira prodaju ma znate već te sudske sapunice, a nekretnina propada.
ne govorim nista o ovom konkretnom primjeru već načelno
da ne pricamo o tome da roditelji nekad nemaju povjerenja u svu djecu i sto je mozda vaznije njihove supružnike jednako, ne daju kćeri jer će muž zapit i zarajtat, sinu jer nema stalni posao ni novaca za odrzavanje itd.
osim toga roditelji nekad misle samo nek ostane cijelo pa će svi imati od toga koristi, makar unuci.
Pozitivna strana sveg ovog je da ću biti iznimno pažljiva sa svojom djecom u sličnoj situaciji. Ili ćemo zajedno naći rješenje, dogovor ili ću ono što budem imala ostaviti nekoj udruzi pa nek se svi ljute na nas, ali znat ću da im nisam narušila međusobne odnose.
I da je najlakse sve rasprodati i podijeliti ti novci najcesce odu na nista, i sutra ni djeca ni unuci nista nemaju a roditelji su zbog njih sve stvarali.
Poslano sa mog LG-D802 koristeći Tapatalk
Pa da, puno je bolje ostaviti jednom djetetu (a po mogućnosti sinu) sve, da se imanje ne rastepe.
U potpunosti se slažem s anin. Rijetko kad je tu riječ o novcu, imovini. To je ono što je konkretno, time i mjerljivo pa dolazi do natezanja, a zapravo se radi o emocijama i (ne)pravdi. Negdje netko putem osjeti nepravdu i s obzirom da većinu stvari ne možemo staviti na vagu pa reći manje si me nosala, ljuljala, pomogla, provela vremena, više zanemarila, uspjehe ignorirala... konkretne stvari možemo pa se oko njih natežemo i važemo.
Ovo je općenito. Jer naravno ne mislim da ce se netko gdje sve štima odreći, zakrviti s nekim zbog 5kvadrata i sl.
Konkretno kod nas (osim što je brat nekako uvijek bio važniji, nedodirljiviji) nije bilo sukoba, ni svađa da bih i pomislila da nešto ne štima. A i to favoriziranje brata nekad bi mi malo zasmetalo, ali uglavnom sam to smatrala vrlo benignim. U biti mi je i to malo tek počelo smetati od kad imam svoju djecu.
Ja imam dvije kćeri i sina, sin sigurno neće imati nikakvu prednost pred kćerima. Eto to mi npr. grozno. Kad se sinovima da sve, a kćeri kao ne zaslužuju ništa jer su se one udale i njen muž je taj koji će naslijediti svoje. Toga tu ima sve manje koliko mogu primjetiti, ali do ne tako davno je to bila regula, sestre su se uvijek "morale" odreći dijela u korist brata. Mislim ja ću to isto napraviti s kućom svoje majke, al ne zato što moram nego što želim tako.
Pa još je gore što želiš. Naravno, osim ako si pravedno isplaćena.