A hebate, što me čeka....

Ja se nekako ježim od te priče o uzdržavanju jer sve do jedno iskustvo mojih bližnjih pokazalo se kao teška pušiona. Sto godina netko na svojim leđima nosi nemili teret stare i teške osobe, a nakon smrti lešinari se skupe i traže svoj dio, kao da ugovora nije ni bilo. Gadi mi se sve to. Zato se sve te stvari trebaju riješiti dok su ljudi normalni, vitalni i prisebni, daj što misliš dati, isplaniraj kako i što, napiši i da se kasnije djeca ne kolju oko imovine. Jer lako je tuđim k mlatiti ali kad se nađeš u situaciji da npr postoje dvije strane u kojoj jedna profitira jer je mudra i promišljena, a druga ne dobiva ništa jer kroz život ide sa srcem (a usput nahebe petsto puta), onda to i nije neka fora.