Jedna mala priča!
Bok Svima !
Ime mi je Lovro,a zovu me još «Anđele,Zlato,Ljubavi» i još baš svakako.Starci su visili stalno na ovim stranicama, a naravno nikad se nisu javili.Ja nisam ni mogao,jer sam se rodio tek prije sedam tjedana.Mama i tata su me jako željeli.Toliko puno da su išli čak 9 puta na IVF i još 3 puta na prirodni ciklus u «Petrovu».Od tih 9 puta ,svaki put je sve bilo dobro ,ali se nije htjelo implantirati.Mama se mučila sa endometriozom,koja joj se nakon laparaskopije i vratila.Tata pak sa onim asthenotheratoo…,joj shvatiću valjda kad narastem.Još sam bio u maminom trbuhu kad sam čuo njihove priče o odlascima u 130 km udaljeni Zagreb,kad su čak na -25 u starom Fiatu putovali.Čuo sam i koliko su patili kad je svaki taj put bio uzaludan.I onda su učinili pravi potez.Odlaze u «Merkur» kod dr.Duića,koji ih nakon razgovora upućuje na ,na ovim stranicama ,dobro znane pretrage.Kod mame su pronašli nekakav ACL malo povišen te je dr.Duić preporučio da pije aspirin 50 mg i folnu kiselinu svaki dan.Godinu dana nakon toga ja vama ovo pišem.Mama je naravno zatrudnila prirodno,a ona i tata su od toga skroz poblesavili.Trudnoća je prolazila super i meni je u maminom trbuhu bilo perfektno.Mazili su me i toliko me željeli vidjeti da sam se ja i malo požurio iz maminog trbuha.Ma više nisam mogao čekati.Mamu su mi morali porezati da bi mene izvadili,a ona se ništa nije ni ljutila.Tatu sam prvog vidio,još dok sam bio u inkubatoru.Bože,nisam znao da i tate mogu plakati.Mamu je tata dogurao na kolicima drugi dan.I onda sam bio siguran da bolju nisam mogao izabrati.Ono u maminim očima je bilo pravi dokaz koliko je patila što me nema,i koliko je sad sretna što sam sad tu.Svi u mojoj obitelji me gledaju kao da sam svjetsko čudo.Bake ,dida,striko,strina,ujak,ujna,tetke i tetki,bratići i sestrične,kumovi ,ma svi ,cijeli moj gradić je nekako sretan zbog mene.Tata mi stalno priča o nogometu.Kaže da napokon ima s kim razgovarati.Mama je sretna i kad napravim ono «drugo» u pelenu.Mislim da ću biti sretna beba i da sam izabrao prave roditelje.Zašto Vam sve ovo pišem?Pa zato što još jako puno beba čeka na svoje mamu i tatu.Vi na ovim stranicama ste posebno traženi.Samo ne smijete odustati.Neki su moji prijatelji već i rođeni.Možda prvi put nisu dobro izabrali i sada se nalaze u «Nazorovoj» ili negdje drugdje i čekaju Vas.Drugi put će sigurno dobro birati.Sad moram ići.Ovi moji «starci» još spavaju.Malo sam ih pustio,već imaju podočnjake kao jabuke.
Pozdrav svima i sve Vas voli
Lovro!
P.S.
Moram ići malo plakati,da se ovi moji ne bi umislili da je sve idealno.Čudo jedno kako se opuste.