Nista blazeno u svemu tome!

[ziv@c]

vec jako dugo vremena prezivljavam sve trudnicke bolove muke i neznanja citajuci ovaj forum. pa sam se odlucila i sama pridruzit. i ne znam u koju bi kategoriju od postojucih napisala sve ovo u cemu sam. Prvi put sam uspjesno trudna . 31 tjedan danas. zivim u australiji i imam 22 godine. razmisljam o porodu na engleskom jeziku i vec me nervira. radim kao superviser i drzim 40 tak ljudi. posao je stresan i u normalnom stanju. ne mogu na bolovanje jer nam trebaju novci. sve u vezi trudnoce za mene je katastrofalno. niko nikad ne prica u stvarnom zivotu da te svaki j... dan nesto boli ili nesto smeta. pocetne mucnince, umor, nervoza i nevjerica..pa kasniji bolovi u misicima maternice, visak kila koje ti ne daju da se pokreces, ne sposobnost da radis i budes ono sto jesi. bolovi u trtici kukovima ledima, najnovije.. nesanica popracena budenjem na pisanje svakih 20 minuta. opterecenost prijevremenim porodom ( ja sam trudnica pusac). isto jedna od onih koja nikad nije ni htjela ostat trudna..pa ipak kad ti s to dogodi pocnes malo drugacije razmisljat...nerviraju me ljudi i reklamiranja trudnoce kao najlijepseg stanja zene. ovo je izmiljeno za relamiranje krema i trudnickih grudnjaka.. ako se mene pita... nervira me aposultno sve u vezi ovog stanja i jedva cekam samo da bebac vise bude ovdje i da se vratim u normalu jer cu sama sa sobom ovakvom poludit. moj mi partner pomaze do besvjesti a mene nervira cinjenica da se ni obrijat vise ne mogu samostalno.. jer. jeli.. nemogu vidit nista .. znate vec gdje.. ima li medu vama cura koje dijele moje misljenje da apsolutno nista nije blazeno u ovom stanju ili samo meni ove trudnoce ne idu bas od ruke.

[sara10]

živ@c ja bi rekla da je stvar kuta iz kojeg gledamo, kako na bilo koju situaciju u životu, tako i na trudnoću. Koliko vidim iz tvog posta, sve su to uobičajeni simptomi trudnoće koje si navela, nemaš nikakvih komplikacija i još i radiš. Ja npr. imam neke od simptoma koje si navela (ili sam ih imala), al ne gledam to tako, da kažem negativno, kao ti. Meni je najbitnije da je sve u redu, da beba napreduje, da nema krvarenja, strogog mirovanja, bolova, preranog otvaranja i raznoraznih komplikacija. Sve ovo što si navela meni ne predstavlja neki problem i za sve to postoje i rješenja. Ja kad sam umorna, legnem, odmorim, zakunjam, ako me zabole leđa, usporim ritam ako nešto radim, malo se izmasiram, naokon dobrog odmora i sna bude bolje itd.
Probaj malo više gledat na sve to na način da nosiš novi život u sebi koji će ti biti najveća radost u životu i da se raduješ tome, a da će i trudnoća brzo proći jer daleko si dogurala, ate neke neugodne simptome moramo pretpit, šta ćemo!

Isto tako ti može svašta smetat i kad se dijete rodi, ako ne bude spavalo po noći pa ti budeš neispavana, nervozna, pa grčevi, pa mogu bit problemi sa dojenjem i svašta....i opet kažem sve ovisi kako gledamo na šta.

[ziv@c]

Jook sara hvala ti.. nekako mi je bolje kad znam da nisam jedina s ovakvim osjecajem. Moje usporavanje nije moguce jer mi posao zahtjeva sto postotnu brzinu od pet ipo ujutro. Al evo danas brojim i inam jos mjesec dana.. malo me plasi jeli sve u redi sa bebom jer ovdje se u cijeloj trudnoci ima samo dva max tri ultrasounda.. pa me pocela sad i panika sto ako nesto nije u redu.. bas sam se nadala da nas ima vise koje trudnocu podnose tesko. Fizicki psihicki i na sve ostale nacine..i nekako mi se cini da ce sve bit lakse kad beba bude tu.. jer makar je vidim i makar je u mojim rukama

[ValaMala]

Razumijem te, osobito jer jos i radis, uz sve sto trudnoca nosi, bolove, umor, hormonalne primjene...
Za mene je trudnoca nesto na cemu sam beskrajno zahvalna, jer je rezultat borbe s neplodnoscu, ali samo stanje kao takvo ne dozivljavam kao nesto ugodno i blazeno.
Osobito sada kada sam trudna uz trogodisnju curicu, sve skupa mi je jako iscrpljujuce i naporno. Kako dani-tjedni-mjeseci idu, sama sam sebi teza i jedva cekam da prode jos ovih par mjeseci i imam svoju bebu u rukama, a moje tijelo ponovo postane moje, snazno i sposobno za sve ono sto bih zeljela raditi, od bezbrizne igre s malom, izleta, vjezbanja...


Curke koje znam, trudnice, sve dozivljavaju trudnocu nekako slicno. Cijene sam dar sto cekaju bebu i sto im je tijelo sposobno za tako nesto, no realno ne uzivaju u tome sto su u stanju koje ih onemogucuje u puno toga. Nisi u tome sama.

Jedino moram reci i nemoj zamjeriti, baci te cigarete!

[Apsu]

Ja sam obožavala svoju trudnoću. Danas mogu slobodno reći da se nikad nisam sretnije osjećala. Nakon poroda sam upala u laganu depresiju koju sam pripisala tome što mi je užasno falio trbuh i osjećaj trudnoće. Obožavala sam svaki trenutak - i mučnine, i nesanice i bolove i trčanja na wc da se ne popišam po nogama. Trudnoća mi je bila totalno spiritualno iskustvo, apsolutno mi je promjenila pogled na život i na ljudsko tijelo i ljude opcenito.

ALI, veliko ali!, ja sam trudnoću provela u miru svoga doma, imala sam svo vrijeme ovog svijeta za sebe i sigurna sam da nebi imala toliko divno iskustvo da sam ga morala provesti na poslu okružena stresom.

[Sanja_S]

zivac, da te utjesim, ima nas jos takvih koje se osjecaju kao ti. Naravno, kad ljudi pokusavaju dobiti dijete dugo vremena sretni su i blagoslovljeni sto su uopce uspjeli napraviti dijete, a kamoli da kukaju zbog simptoma. Ja sam inace u zivotu mali control freak i ne svida mi se ista u zivotu na sto vec nisam pripremljena, a trudnoca je definitivno to. Ne mozes kontrolirati svoje tijelo, svoje misli, svoje osjecaje. Povracanje, mucnine, zgaravice, umor, bolovi u preponama i ledima i da ne nabrajam dalje mene uglavnom ljute jer se osjecam da to nisam vise ja i ne mogu ono sto sam mogla prije. Sretna sam sto cu roditi i sto cu imati malenu curicu, zelim si to vec odavno, ali kad bi trudnoca trajala sedam dana npr.bilo bi odlicno. Cijelo vrijeme dok sam trudna ( i sad ce neki pomisliti da sam grozna) mislim da nema sanse da imam drugo dijete, a nemam nikakvih komplikacija u trudnoci i sve je uredno. Mozda kako kaze Apsu je dio i do toga sto radim i sto mi je puna kapa i toga sto u ovom stanju moram i raditi (a radim iskljucivo jer mi novci trebaju kao buducoj samohranoj mami) umjesto da imam nekog bogatog tipa koji ce mi reci Draga, ostani kod kuce, financijski stojimo super i ne brini A da ne spominjem sve one brige nakon poroda, kao kamo cu s djetetom nakon sest mjeseci porodiljnog kad mi padne naknada na 2600kn sto mi je dovoljno samo za stanarinu i rezije.
Tako da, ja te itekako razumijem i ako ispadam losa osoba ili losa buduca majka zato jer se tako osjecam, a sto ces. Nadam se da necu biti jer volim ovu mrvicu vec sad vise od icega na svijetu. Nadam se da sam te utjesila

[ivekica]

Draga, tako se nekako i ja osjećam. Radim cijelo vrijeme. Nekad uživam u svim trenucim, a nekad se pitam što ima lijepo u svemu tome i jejedva čekam da se vratim u svoje stanje.

[Mali Mimi]

Ja sam kao i Apsu stvarno uživala u svojoj trudnoći, baš mi je bila blaženo stanje. Stvarno gledano unazad to mi je možda i najljepši period u životu. Svo vrijeme sam imala samo za sebe, nikakvih većih poteškoća, svi su me mazili i pazili, pa ono osluškivanje udaraca, ma ja bi sutra opet sve ponovila...

[ribice]

Ja gledam na trudnoću kao na nešto što će mi pružiti dijete. Da traje kraće jako bi bila zahvalna.
Meni prorade hormoni štitnjače samo u trudnoći i ne osjećam se dobro.
Lupanje srca iznad 110 na dnevnoj bazi, tlak povisen, mucnine koje me prate i u 20 tj..
Promjene raspoloženja u minutama, neosnovana nervoza, nesanica.
Ne osjećam se blaženo, blagoslovljeno na lakom začeću da ali blaženo nikako.

[sara10]

Ja, kao i Apsu i MaliMimi, ne radim u trudnoći. Nakon 1. uzv-a sam otvorila bolovanje i naknada mi je manja nego plaća, al pregrmi se to sve i ne taje predugo. I također uživam u svojoj trudnoći, koja je btw bila dugo čekana. Mislim da bi mi bila velika razlika da radim nego sada kad ne radim. To je sigurno i zato mislim da kada se radi da se i teže podnose svi simptomi koji nas prate u trudnoći.
Npr. nitko mi ne može platit što se naspavam sada koliko hoću i kad hoću. Nekad spavam 9 sati u komadu, što da radim sigurno ne bi mogla. Nema stresa kojem bi sigurno bila izložena da radim. I brži ritam i život je kad se radi, meni je sada sve nekako laganini, ima obveza koje se moraju napravit, ali se uvijek ima vremena za sebe i odmor.
Znam da mnoge ne idu na bolovanje prije porodiljnog zbog financ. situacije. Kažem i meni je naknada manja od plaće, istrošili smo se na postupke, nemamo još ni svoj stan, ali nekako sam odlučila da je ovako bolje da sam odmah išla na bolovanje i nisam zažalila.
Par puta sam sanjala da sam se trudna vratila na posao radit, nakon 3,4 mjes. trudnoće i onda ne znam kako ću to riješit sa računov. kako naknada, plaća, kad ću opet ić na bolovanje, neki ludi snovi i kad sam se probudila i shvatila da je to samo san, lijepo sam se osjećala.

[Mali Mimi]

I možda će čudno zvučati pokretačici ovog topica ali meni je bilo 100 puta teže tek kad se dijete rodilo, tako da ako ti je ovo teško pripremi se za ono kasnije...poteškoće s dojenjem, oporavak od poroda, kronična neispavanost, plakanje djeteta satima itd. iako je i predivno u isto vrijeme teško je to opisati. Ja sam mislila da žene pretjeruju dok nisam i sama probala, dobro vjerojatno postoje izuzeci, ali sve u svemu taj prvi period mi je bio najteži "posao" u životu

[bella77]

nervira me aposultno sve u vezi ovog stanja i jedva cekam samo da bebac vise bude ovdje i da se vratim u normalu jer cu sama sa sobom ovakvom poludit.

Pripremi se na to da se nikad vise neces vratiti "u normalu". Odnosno hoces, ali to ce biti neka drugacija normala gdje se i dalje neces moci obrijati, ali sad zato sto ti je beba na rukama.

Moja prva trudnoca je bila lijepa i uzivala sam. Iskreno, na poslu mislim da nisam bila od neke koristi jer su me pucali hormoni i misli su mu stalno bjezale. Nisam bas bila produktivna, ali mi nije smetalo. Bas sam uzivala.

Druga je bila s puno manje uzivanja jer sam imala dijete oko kojeg je trebalo stalno nesto, pa vise nisam uzivala u trudnoci kao prvi put. Dosta je brzo proletila. Pred kraj mi je bilo dosta tesko jer sam imala ogroman trbuh i nisam se mogla kretati, sjecam se da sam i tesko disala kad bih sjedila...

[Yummy_mummy]

ziv@c, eto, mogu ti reci da te potpuno razumijem. Premda sam luda za djecom i malim bebama i da se mene pita, imala bih barem 4 djece, trudnoca je nesto sto je uvijek bilo "nuzno zlo". Najradije bih nekako da sam mogla preskociti taj dio. Mislim da se ona zove blazeno stanje iskljucivo radi onih rijetkih trudnica koje ne rugaju, nemaju zgaravicu, ne podriguju, ne prde, nisu sve notecene, ne masti im se kosa niti pate od promjena raspolozenja. Kod mene to nije bio slucaj.
Ipak, kad gledam unatrag, prava muka tek pocinje kad se beba rodi, kao i neprospavane noci.
Eto, jedina utjehaha koju ti mogu dati je ta da ce to sve vrlo brzo proci. Strpi se jos malo i uskoro ces roditi. Tada nece odmah biti bolje. Naprotiv, biti ces puno umornija, ali, nakon kojih 3-4 mjeseca postane puno lakse.

[kli_kli]

Ja mislim da se zove blazeno stanje zbog hormona koji deluju umirujuce i uljuljkujuce, iako proizvode svakave fizicke simptome :D
U trudnoci sam toliko smirena da osetim adrenalin u vazduhu, a kamo li u svom telu, hahah.
Verujem da stresna okolina anulira sve smirujuce efekte trudnoce, i samo iznese fizicke, otezavajuce okolnosti, u prvi plan. Nije se lako u tome snaci, a pogotovo ne prvi put.
ziv@c, s obzirom na tvoju situaciju (napet posao) ti si lepo pregurala do mesec do poroda, brzo ce beba i promena, pa ces se opet snalaziti :D Srecno!

[ValaMala]

Netko je rekao da nakon poroda tek pocinje muka, no za mene nije bilo tako. Moja Pikulica je bila jako zahtjevna beba, puno je plakala, imala grceve do 6. mjeseca itd... ali sve skupa mi je bilo nekako lakse nego trudnoca. Imala sam djetesce u rukama, a moje tijelo u kontroli i ponovo snazno i svoje i to je sasvim nesto drugo.
Takoder je netko rekao da se vise neces povratiti u normalu, ali za mene je i to bilo sasvim drugacije. 2 mjeseca nakon poroda, radi jurcanja oko djeteta, nosenja steznika i pomalo umjerenog vjezbanja, moje tijelo je bilo kao prije sto se tezine tice, a za nekoliko mjeseci i trbuscic se vratio i bio kao i prije, pa i ljepsi. Dakle niposto ne mora biti da nakon trudnoce izgubis sebe u smislu izgleda ili kontrole, ljepote, uzivanja u svemu kao i prije, pa i puno vise...

[Violinchek]

Ja sam obožavala svoju trudnoću. Danas mogu slobodno reći da se nikad nisam sretnije osjećala. Nakon poroda sam upala u laganu depresiju koju sam pripisala tome što mi je užasno falio trbuh i osjećaj trudnoće. Obožavala sam svaki trenutak - i mučnine, i nesanice i bolove i trčanja na wc da se ne popišam po nogama. Trudnoća mi je bila totalno spiritualno iskustvo, apsolutno mi je promjenila pogled na život i na ljudsko tijelo i ljude opcenito.

ALI, veliko ali!, ja sam trudnoću provela u miru svoga doma, imala sam svo vrijeme ovog svijeta za sebe i sigurna sam da nebi imala toliko divno iskustvo da sam ga morala provesti na poslu okružena stresom.

Potpisujem, alitek sad!
Naime ja se ovako osecam od nekog 4-5mj trudnoce a pre toga sam se osecala bas kao ti ziv@c. Sta sam uradila? Bio je jedan trenutak u kom sam odlucila ishcupati se iz tog stanja negative jer me ubijalo sve to. Sad to zvuci lako ali tada nije bilo.
Mislim da je kljucno bilo naci koren tog stanja, kod mene je bio problem da prihvatim promenu i gubitak kontrole nad svojim zivotom. Moja trudnoca nije planirana ali nije bas ni slucajna jer se svesno nismo chuvali sa stavom "sta bude bice, a bice kako nam je sudjeno" Medjutim kad sam videla plusic pocele su da izbijaju raaaazne prljavshtine na povrshinu mog uma. Ja isto kao i Apsu mogu reci da mi je trudnoca negde duhovno iskustvo jer sam u njenom pocetku upoznala svoje najmracnije tajne koje sam i od sebe krila (svakakve su mi se misli motale i bilo me sramota sebe same ali je kljuc prihvatiti i to!) da bih kasnije kroz prihvatanje shvatila da ja u stvari nikad i nisam imala kontrolu nad svojim zivotom i da je sve dolazilo kao jos jedna lekcija. E onda sam shvatila da ce ova trudnoca i beba biti neiscrpni izvor za dalji licni/duhovni (nazovi kako hoces) rast, a to je dobro, zar ne? . Od tada na sve gledam drugacije i stvarno jeste bitno kako se postavis ili kako sara10 kaze iz kog kuta gledas.
Osmeh na licu ti zelim!

[ValaMala]

Ja ne znam zasto, ali ova trudnoca, za razliku od prosle, mi se vuuuuce... nikako da se pokrene. Mozda ce kad se docepam 30tt, izgledati blize kraj, sad imam osjecaj da sam trudna vec 3 godine i nikako...

[Sanja_S]

violinchek, odlicno si pogodila bit ( "Prihvatiti promjenu i gubitak kontrole u zivotu" ). Naravno, ne gubitak kontrole u onom doslovnom smislu nego jednostavno da to vise nije kako je bilo. Kljucno je sjesti sam sa sobom i prihvatiti to sto se dogada kao nesto sto ce proci. Najbitnije od svega je po meni prihvatiti da ima losih dana kao i opcenito u zivotu kad je sasvim u redu gundati i biti ljut na cijeli svijet zbog svih promjena koje nosi trudnoca

[Muma]

I možda će čudno zvučati pokretačici ovog topica ali meni je bilo 100 puta teže tek kad se dijete rodilo, tako da ako ti je ovo teško pripremi se za ono kasnije...poteškoće s dojenjem, oporavak od poroda, kronična neispavanost, plakanje djeteta satima itd. iako je i predivno u isto vrijeme teško je to opisati. Ja sam mislila da žene pretjeruju dok nisam i sama probala, dobro vjerojatno postoje izuzeci, ali sve u svemu taj prvi period mi je bio najteži "posao" u životu

Veeeeliki x.
Iako sam uživala u trudnoći (veliki dio), htjela sam što prije roditi, ono... stvari "pod kontrolom". Tek sam nakon poroda shvatila da ništa od toga

[Ninunanu]

i tko zna kada ce se vratiti možda nikada jer to više nisi stara ti niti ces biti
ja kad se prisjetim sebe prije nego sto sam zatrudnila nemogu ni pojmiti da mi je to bio život..
cudan je to osjecaj jer samo TI više neeeema

[ziv@c]

evo mene cure moje.. jutarnja kava popracena kisom i prolupalom pacom sto se baca po stanu od hiperaktive. danas slobodna.. vracanje u normalu poslje poroda mislim sa energetske strane.. gdje su moc napravit puno vise od posla tusiranja i spavanja u jednom danu shvacam da ce se sve naopako okrenut kad beba dode i smatram da tako i treba biti,, iskreno se nebi volila ikad vratit na ono sto sam prije bila.. radila dva posla..ti i tamo pila.. zajebavala se... nekako suplji dani bez motivacije.. a i rno sam pocela sa mladencakim divljim zivljenjem pa mi je i prije trudnoce bila puna kapa svega... puno mi znaci sto vidim da realno nema bas puno onih sto uzivaju u ovih deset mjeseci tlacenja tijela.. pocela sam mislit da sam prolupala i da necu bit dobra mama jer razmisljam od pocetka trudnoce kao da me neko stavio u kavez.. inace i dalje strahujem kakav cu roditelj bit posto primjeri roditelja s kojima sam sama odrasla nalikuju na sve osim toga... ali nisam zato otvarala ovu temu.. nadala sam se cut pokoji smjesan ispad koji ste napravile u trudnoci.. evo naprimjer moga mozga jucer.. napravim rucak na poslu za sve moje radnike da bi obiljezili veliki petak.. i tek nakon sat ipo vremena od pripreme shvatim da je post a ja fino naredala kobasice..slatkise..i ok ajd kuhana jaja ... sva sreca sto se firma sastoji od svih mogucih vrsta ljudi pa je ipak bilo kineza koji su jeli.. ozzija koji jedu sve ..a ostatak indijaca me gledalo u cudu jer ne samo da poste nego ne jedu nista cijeli dan.. ;/. a da ne pricam o ispadima koje moj muz slusa.. na jednom sasvim obicnom tusiranju...