Citiraj flopica prvotno napisa Vidi poruku
ja mislim da to ima veze s određenom životnom dobi, možda griješim ali ipak...
žene u srednjim tridesetima i bliže 40 nekako drugačije počinju gledati na svijet i međuljudske odnose
u toj dobi nas većina ima posložene neke stavri u životu nešto si već postigao, djeca nisu premalena, u braku si već ohohoho
skupio si iskustva i prošao neke škole....
meni je bilo lakše kad sam postavila stvari na način da ništa nije apsolutno, da se mijenjamo i mi i prijatelji i muževi
da imamo svi i loše i dobre strane
ako ne mogu prihvatiti ni uz svu dobru volju neke ljude jednostavno se maknem, bude mi ponekad teško ali pičim dalje, što sad...

apropos ljudi i nepovjerenja, pa treba biti oprezan, preispitivati i ne oduševljavati se na prvu
ako je kvalitetna osoba, vrijeme će pokazati
i treba dati šansu i novim ljudima i prijateljstvima
a ne zbog loših iskustava zatvoriti dveri navijeke

mislim ja obožavam i prirodu i brda i zemlju i osamu
ali ne bih htjela biti samo s tim okružena u životu...

to ću kad ostarim

Potpis na ovo.
Kako sam blizu pol stoljeća s ponosom mogu reći da sada znam, hoću, mogu, nije me sram...
Zadovoljna sam sa svime; i životom i obitelji i prijateljima.
Prioriteti su mi posloženi na način da je i dalje kći prva, a onda ja i zatim sve ostalo.
Kad kći odraste, izbijam ja na prvo mjesto.
Ne zamaram se s ljudima, tko me poštuje, poštujem i ja njega/nju.
Prijatelja imam dovoljno i volim ih, ali uvijek ostavljam prostora za nove.
I samo daj Bože zdravlja, sve drugo bu nekak.