nisam ni mislila da će ostati na cestiOriginally Posted by anchi pp
ali to je biće koje svoje srce da osobi kojoj pomaže
i da, bolje je da se negdje sigurno udomi, što hoće, nego da završi u azilu
ali taj pas pati za svojim čovjekom
 |
|||
|
|
|||
nisam ni mislila da će ostati na cesti
ali to je biće koje svoje srce da osobi kojoj pomaže
i da, bolje je da se negdje sigurno udomi, što hoće, nego da završi u azilu
ali taj pas pati za svojim čovjekom
Zato smo mi uzeli kavalira a ne npr. staforda. Znali smo da ćemo napraviti od njega malo razmaženo pseto.
Kavaliri su inače bili grijači krila damama na engleskim dvorovima. Najsretniji su kad ih staviš u krilo... zato smo ga odabrali.
Kad sam bila jednom kod veterinara bio je doberman koji je popio litru domestosa i komentira mi veterinar kao nemojte nikada uzeti dobermana. Rekla sam mu da me brine i da ja jako dobro znam da ja nisam vlasnik za dobermana.
Spominjala si da žele Jack Russella... za njega je potreban dosljedan odgoj i puno kretanja. To nije pas kojeg možeš izvesti u 2 kraće šetnje.
Jako je bitno odabrati pasminu koja je za tebe.
onda bi Jackie bio za mene - dosljednost, disciplina i stalna akcija
a jel znate kakav je po osobinama bigl?
bigl? do boli tvrdoglav i svojeglav. i lajav
A corgi? To je valjda jedino sto mom muzu dolazi u obzir.
A ja bih neko ogromno cudo, ono, da se kuca trese. :D
prozdrljiv
poznajem dva. iz razlicitih obitelji pa eto sudim po njima
Hvala na opisima pa ne znam baš kako bi to izgledalo kad bi se bigl i ja spojili
Vrijeska, jesi išta pametnija? Imaš li oko sebe obitelji sa psima, možda fakat da bude kod vas preko vikenda kad ta obitelj ima neke obveze i naravno ako vas pas poznaje, da djeca malo probaju sagledat kako je to kroz 24h, još bolje ako vas zapadne neki radni dan uz sve radne i školske obveze.
Možda se i ugodno iznenadiš njihovom reakcijom i požrtvovnošću.
Last edited by Lili75; 12.12.2020 at 08:06.
Bigl...
To je pas zečar, trči za nosom, ne baš poslušan... Voli društvo pa je dosadan ako mu ne poklanjamo pažnju. I da, prozdrljiv, ako se ne kreću dovoljno skloni su debljanju.
Za mene to ne bi bilo... Za mene dakrl iliti jazavčar. MM je obožavatelj haskija, malamuta i samojeda, ali nemamo dvorište. Za sad nemamo uvjete ni za jazavčara, ali nikad ne reci nikad...
Last edited by Peterlin; 12.12.2020 at 10:26.
ovo ti i nije loša ideja. Nasi prijatelji su imali isto problem - djeca žele psa ali kako ga nikada nisu imali nisu znali kakve to obaveze nosi sa sobom. i onda smo mi otišli na put na mjesec dana i čuvali su našeg psa. cura se totalno dala u to, budila se ranije, dolazila odmah nakon skole doma, mazila i pazila tog psa, stvarno se ozbiljno bavila njime, oni nisu trebali ništa...i onda su nabavili psa.cavalier 10000kn + ...
a joj ...
tko bi nam posudio psa?
mi imamo 2 psa (mopsa i bernardinca) i 2 mačke - lutalice. ali ja imam životinje od kada znam za sebe (seosko dijete) i ne mogu zamisliti da mi djeca odrastaju bez životinja. Svi su u kući, dlaka ima za izvoz ali opet kad mi gurnu njušku, sjednu u krilo (pogotovo bernardinka od 60 kila, ha ha) nema lijepšeg osjecaja na svijetu... Djeca ih obožavaju, naravno, ja bi da se malo više i brinu o njima ali kad smo ih uzinmali sam bila svjestna da ce biti dosta toga na meni, pogotovo u vrijeme škole.
naše životinje su za sada zdrave, redovno cijepljenje i to je to, ali da veterinari jesu skupi. Mi najviše potrošimo na hotele za pse, treba ih netko čuvati kad idemo na put, a ne mogu s nama, mopsicu još uzmu prijatelji ali bernardinku teško ha ha...
moraš u školu, pogotovo ako nemaš pojma o odgoju psa. i s tim malo "tvrđim" pasminama. Naša bernardinka je prošla osnovni tečaj, to ti je dovojno da se zna ponašati ali da, to ovisi i o pasmini. Ja sam imala samojeda prije mopsa, majko mila, taj bi bjezao od kuce samo da si malo okrenuo glavu, slušao bi samo ako si se njime bavi svaki dan najmanje 2 sata..bas zahtjevan pas.
Bigla ima prijateljica, dok je bio mali on je njima unistio pola kuće, kad su ostavili samog. Izgrizao je sve sto je mogao. nakon 2g se smirio jedino taj lovački nagon, to moraju pazit jer ga ponese....
Covjece, nisam imala pojma sve to sto navodite za bigla aj aj....a nekad mi bio favorit.
Last edited by Lili75; 12.12.2020 at 12:16.
Mi smo nekada davno razmatrali bigla kao kucnog ljubimca i na kraju odustali. Tesko podnose samocu, imaju lovacki nagon.. Bivsi susjedi imaju kujicu 7 godina staru koja nije prestajala lajati...
Naravno, unutar svake pasmine ima iznimaka i ponasanje ovisi i o karakteru i ulozenom trudu.
Kaae, dobri prijatelji imaju corgija. Jako drag pas, koncentriran na vlasnika, ali se ne gasi i reagira na apsolutno sve. Tipa laje na mjesec koji se odjednom pojavi. Ili avione. Sklon ocd ponasanju kao i mnoge britanske pasmine. S druge strane, poznanica ima isto corgija koji je apsolutna flegma, ali u njega su ulozeni sati rada.
Moji imaju 3 psa iste pasmine i svi su razliciti. Jedan flegma, drugi za akciju i ne prestaje urlati, treci kombinacija prethodna dva.
Opcenito, kod zahtjevnijih pasa, koji se po meni mogu javiti unutar bilo koje pasmine, nije dovoljna samo skolica. Svaki pas uz minimalni trud moze nauciti sjedni, lezi i slicne bespotrebne komande, koje po meni sluze samo da bi gazda bio faca i pokazao kako je u stanju kontrolirati i naredjivati. Vazno je da zna naredbe koje spasavaju zivot, tipa dodji i cekaj. Takodjer je vazno odrediti kako se pas u nekoj situaciji osjeca, kako ce reagirati jer niti jedan pas ne reagira odjednom i bez razloga (tu govor tijela igra veliku ulogu- skiljenje, oblizivanje, krivudanje, otresanje), a vlasnik je taj koji bi trebao predvidjeti ponasanje i svojim govorom tijela pokazati psu da nema razloga takvom ponasanju.
Nazalost, vidjam jako puno pasa koji pokazuju da im je neugodno u odredjenim situacijama i na rubu su da puknu (neki ce lajati, neki se pokunjiti, neki ugristi, neki ce poslije biti hiperaktivni..) pri cemu vlasnici nisu uopce svjesni toga ili se izderu na psa sto bas i ne pridonosi stjecanju povjerenja izmedju psa i vlasnika.
Ovom litanijom htjedoh reci da je vazno komuniciranje, a ne komandiranje.
Mija frendica ima corgija. Osim kaj je predivan, ništa drugo o njemu ne znam. Al mogu pitat
svi lovci trebaju puno dresure, konstantno vjezbanje i puno aktivnosti. most kuja je mjesanka lovaca, ali su izasle dobre osobine na vidjelo, no bez obzira na to, za neke smo jako strogi prema njoj. dresura ne prestaje sa skolicom.
imali smo bigla na cuvanju 10 dana i to je bio kaos. lajanje po cijeli dan i usisavanje svake mrvice, po kuci i po cesti
imamo u familiji jos 2 cistokrvna toy psica, jesu mali, ali su na duracell, i 2 krizanca. svaki od tih pasa zahtjeva posebnu paznju i brigu, ali su neopisivo mazni i dragi
Ufff, corgy skače u oči za gazdu, jako su odani i grizu ako misle da je gazda u opasnosti. Nisu veliki, ali su srčani i oštri.
Meni je trenutno najveci problem kraljica macka pa odgadjam psa non stop. Mislim, nije mi macka sama po sebi problem (navikli smo nakon 10+ godina), nego mislim da bi me usmrtila na spavanju da joj dovedem neku novu zivotinju u kucu.
Imala sam psa prije, nisam nova u tome, vec je stvarno kombinacija nesto oko cega ne znam kako bih, odnosno bih li uopce.
Imamo bigla 7 godina i osim što je proždrljiv i smrducka savršen je. Smiren, voli ljude, djecu, nježan, strpljiv, miran, bez problema ostsje doma sam ili s mačkama. U šetnji zna lajati, posebno u šumi ali meni to ne smeta. Od treće godine vodim ga puštenog bez brige, ali kao mlađi znao bi bježati. Kao mali nije napravio puno štete, mislim da je prožvakao japanke i zagrizao daljinski, a kao odrastao skroz je miran. Drugi pas je jack ruselod 8 mjeseci i jako je živahan i sladak. On je puno više izgrizao, ali isto ništa strašno. Više se bavi zezanjem mački. Uz starijeg psa ga isto vodim puštenog po šumi i za sad ne bježi. Čula sam grozne priče o biglovima ali naš je stvarno ok. (Osim što bi se od njega mogla napraviti dva vitka i sitna)
takve biglove cesto vidam, a imala sam davno u familiji predebele pse. zato moja dobiva samo osnovno, a poslastice samo rijetko. i naravno, jako puno aktivnosti
In love, ne brini za bijelu macu koju si nam poklonila. Ona je šefica i bigla i jack russella. I crne mace koju smo pronašli u dvorištu
ovo smo mi bili napravili, nakon nekoliko dana su tražile da ja psa vodim van.
N.grace hahaha
Moji su totalno postali opsjednuti mačkama. Sad veli najstarija da će imat pet mački kad odraste.
navodno čak 30% pasa ne prođe test i ne postanu vodiči/terapijski psi
moji poznati su uzeli labradoricu na socijalizaciju, mislim da negdje sa 14 ili 16 mjeseci idu na taj zadnji test
ona nije prošla i ostala je u svojoj socijalizatorskoj obitelji (koja ne da nije imala ništa protiv, već su biti presretni)
Onda je pusti da odraste i sama se brine o mačkama
vikend, tj dva-tri dana nisu dostaMi imamo dosta prijatelja sa psima i mislim da bi nam rado bar za vikend dali psa kad oni negdje odu, ali ne znam koliko bi MM blagonaklono gledao na to
pogotovo ako su to neradni dani
za to kratko vrijeme će biti zanimljivo i zabavno ići par puta dnevno prošetati ga, igrati se s njim, maziti ga, neće biti tlaka očistiti dlake s poda i kauča, prati cape,
a kad je tjedan-dva-tri, onda tek dobiješ pravu sliku kako to izgleda i koji je angažman dugoročno u pitanju
Last edited by emily; 13.12.2020 at 11:21.
Psa ne bih nikada nabavila ako bih očekivala da dijete vodi isključivu brigu o tom psu. Životinja je briga cijele obitelji i zahtjeva angažman cijele obitelji.
Odrasli ljudi, pogotovo oni koji imaju djecu bi trebali imati nekakav pojam kolika je briga o drugom biću koje se ne može brinuti samo za sebe. U tom smislu ne vidim razlog posuđivanju psa na vikend. Posuditi psa da bi se djeci pokazalo kolika je briga mi također nema smisla jer kažem ne mogu djeca voditi isključivo brigu o psu i šetanju psa. Rekla bih, ukoliko roditelji ne žele psa i ne žele ili ne mogu voditi brigu o psu onda ga ne bi trebali ni nabavljati koliko god da djeca cvile.
Slažem se, ako roditelji zaista ne misle brinuti o psu, onda ga stvarno niti ne trebaju nabavljati, iluzija je da će djeca moći samostalno brinuti.
Iskreno, baš i ne volim vidjeti malu djecu kad samostalno šeću pse, ok ima ih koji stvarno znaju kako se treba ponašati, ali ima ih bome jako puno koja ne znaju.
Isto treba znati i to da se posuđeni pas nikad neće ponašati kao vaš pas. Pas kojeg netko ostavi kod vas na čuvanju je realno uznemiren i preplašen, tako da može biti svega, od toga da neće jesti, do toga da će se ponašati kojekako.
moje najstarije i nije više tako malo ...
još koji dan i punoljetnost je tu
S mačkom nema neke brige. Zato i imamo nju a ne psa. N8 ja nisam na sebe ( a znam da bi me to zapalo) mogla preuzet brigu o psu. Mačka je moj maksimum
Ma nek je i punoljetan, ali očekivati da će jedna osoba potpuno i sama preuzeti u obitelji brigu oko psa koji može poživjeti 10 i više godina i da će im se uvijek dati i šetati i hraniti i kod veterinara je nerealno očekivati.
Mislim da bi se oko nabave psa trebala složiti cijela obitelj i shvatiti da će svi u nekom omjeru o njemu brinuti.
J. našeg psa nikada sama ne šeće, ali ga jako često gotovo svakodnevno šeće s nekim od nas. Daje mu hranu, ali zapravo ga najviše mazi i to je ogromna ljubav
Apsolutno se slažem zato sam i napisala da bi bilo neki radni tjedan kad svi imaju svoje poslovne i škol.obveze da vide kako sve to treba uskladiti.
Naši frendovi (3 obitelji) su se rasporedili na 4 šetnje svaki dan i to:
mama top termin ranije dizanje i zornjak šetnja
dijete 1. šetnja prijepodne
dijete 2. šetnja popodne
tata šetnja navečer pred spavanje
i dosta striktno se drže tog rasporeda
Kupanja, nabavka hrane, posjeti veterinaru, nošenje uzoraka sve spalo of course na mame.
Tek onda nemoj racunati na njega. Odlucit ce ici na put s frendovima, pas ostaje vama...studij negdje daleko, pas ostaje kuci...
Mamitzi, vjerujem za macu da je sefica, ha,ha...nas O je jos uvijek spominje tu i tamo.
Neopisivo je lakše imati psa kada imaš ograđeno dvorište
Otvoriš vrata i pas sam šeta, njuška, kopa, hihi. Iako, treba i šetnju.
Pas nije samo obaveza, pas je ljubav. Da, promijeni vam se dinamika života, ali nije to loše, zašto bi bilo.
Točno to.
I ni u ludilu ne bih "posuđivala" psa jer je to trauma za psa.
Nije pas stvar.
aj nek je to netko konacno napisao. nikad, pa ni onda ne bih posudila psa nekom da si malo vidi kako je to. nije mi jasno kako to nekom padne na pamet, nitko recimo ne predlaze posudbu djece prije trudnoce
Pa dobro, to znači dati nekome psa na čuvanje. Mi smo čuvali psa kad su vlasnici išli na put, nisu nam ga tek tako posudili.
pa pričamo o čuvanju psa dok su vlasnici na godišnjem na primjer. ili na putu.
i nitko valjda ne daje psa nekom potpuno nepoznatom, već ljudima koje pas poznaje i oni poznaju psa
ovdje se pricalo o posudbi na vikend da se malo vidi kako je imati psa.
ostavit psa na cuvanju, da, osobi koju pas poznaje i osobi koja zna sa psom. moja kuja ako bas ne moze s nama, ostaje kod jedne osobe gdje se osjeca dobro, ali i to je jednom u par godina
Mislim da se naravno misli na ostavljanju psa na čuvanju, i normalno da nitko neće ostaviti psa nepoznatoj osobi. Doduše, obzirom da postoje i plaćena čuvanja i hoteli za pse, vjerojatno ipak i hoće. Moja nije nikad kod nekoga ostala, ali nisam baš sigurna da je to za hvaliti se, jer naravno prilično komplicira život vlasniku.
točno, ovaj pas obožava moju M, ne zna kud bi sa sobom od sreće kad je vidi
Upravo tako naši prijatelji su nama najavili kad budu išli na kraća putovanja i rekli smo im da mogu na nas računati pogotovo jer je to pas koji nas poznaje, kojeg svaki dan moj sin prošeće jednom dnevno zajedno s njihovim sinom. Psu bi definitivno bilo ljepše kod nas koje poznaje nego tamo u nekom hotelu za pse. Koliko puta su morali otići negdje recimo na neki rodjendan, krstitke, gdje se ne može sa psom biti pola dana, pa bih ga ja obilazila u stanu i izvodila van. Veselio mi se jako!!
nitko recimo ne predlaze posudbu djece prije trudnoce
Eto ideje za biznis
Moja starija brine sama o macki. Ok, njoj je 18. Ali ona brine o narucivanju hrane, posjetima veterinaru, ciscenju od buha...ja mu eventualno dam jest ako se prva dizem ujutro. Naravno, ja placam sve navedeno
Od kad imamo psa on ide svuda s nama, a tamo gdje ne može on, ne idemo ni mi.
Nikad ga nismo ostavljali, ni ne budemo.
Sent from my iPhone using Tapatalk
Mi mačka ostavljamo samog do tjedan dana i tada nadjrmo nekog tko ga dolazi hranit i čistit mu pijesak. Na more ga vodimo i tamo uživa ko prasac jer u Zgbu ne izlazi iz stana. Na povratku ga liječimo od depresije. Al brzo zaboravi i čeka novo ljeto
Pa ne idem niti ja nigdje bez svog psa, samo što to realno znači da ne možemo otići negdje autobusom, ili u toplice, ili da ne možemo otići u Postojnsku jamu, ili da kad odemo u Beč ja s djetetom idem u Zoo i u muzej, a muž se sa psom za to vrijeme vozi tramvajem
Da, u toplice ne idemo otkad imamo njega, a to je 8 godina.
Ne vučem paralelu s roditeljstvom, ali kako mi se život promijenio otkad sam postala majka, tako mi se promijenio i otkad imamo psa.
Ili otkad mi je muž bolestan i ne može hodati, mi, primjerice, ne planinarimo.
Prioriteti se mijenjaju, a budući da je meni nezamislivo ostavljati dijete, muža, psa... jer su to sve živa bića koja volim i koja me trebaju, ja mijenjam sebe i ne idem tamo kuda oni ne mogu ili ne smiju.
I ne posuđujem/iznajmljujem/ostavljam na čuvanje... muža, dijete, psa...
Jednostavno sam takva.
Sent from my iPhone using Tapatalk
No, postoje situacije kad moraš ostaviti psa. Konkretno, korona. Sestra i muž su morali dati psa na čuvanje jer nisu mogli van zbog korone. Što bi pas u stanu 10 dana?
Nasi prijatelji puno putuju i to svukuda po svijetu, to im s psom nije bas ostvarivo zato ga ostave na cuvanje kod njene mame/prijatelja. Uz to njohov pas ne voli duge setnje, pa npr s njim ne mogu otici ni na Plitvice, planinarenje, a oni su aktivni tipovi. Rekla bih da su fulali pasminu
Idu i u toplice, svukuda. Ok sada ne.
Last edited by Lili75; 14.12.2020 at 11:48.
Moja blesava kujica je jutros pronasla rupu u ogradi i otisla u susjedov vrt. Susjed je malo problematican tip, droga je u pitanju i vrt je zapusten. Kad smo skuzili psa da lezi tamo na dvoristu sin ju je donio doma a pas se totalno cudno ponasa. Spustene usi, cudno hoda, uplasen pogled i drhti tu i tamo. Zvala sam veterinara, kaze da mu je tesko reci na prvu, da ju je mozda netko udario, da je promatramo do popodne pa ako ne bude bolje da je dovedemo. Mislim da je nije nitko udario jer bi culi, a taj susjed ne izlazi uopce u vrt. Meni je palo napamet da je mozda pojela neku otrovnu biljku, mozda i opusak jointa. Da je nesto otrovno valjda bi povracala, sto nije slucaj. Tocno se ponasa kao da je napusena, sva usporena i nesto gunđa. Nece jesti, cak ni keksice koje obozava.
Ima netko slicnih iskustva, sto bi jos moglo biti?
Posting Permissions
Reply With Quote