Sad me Riri sitila, mi smo neko vrime cuvali jednu gluhu macu. Naspram naseg divlja, grebla je i grizla, ali samo dicu jer su je gnjavili, mene nije ni jednom ogrebala, stalno je spavala na meni.
 |
|||
|
|
|||
Sad me Riri sitila, mi smo neko vrime cuvali jednu gluhu macu. Naspram naseg divlja, grebla je i grizla, ali samo dicu jer su je gnjavili, mene nije ni jednom ogrebala, stalno je spavala na meni.
Da, hrčki kratko žive. Oko 2 godine.
Sent from my iPhone using Tapatalk
Vi ste baš jako hrabre.
Ja apsolutno nikad ne bih smela reći da je mačka bezopasna po decu ispod 6 godina koja do tada nisu imala nekog dužeg kontakta sa njima i jednog roditelja koji treba da ih nadgleda svo četvoro sve vreme. Radije neka sam ja preterala.
Ne uzimaj ništa. To ti govori osoba koja je imala sve osim možda tvora. Ribice, 0 bodova, samo vizualno ljepe. Ptice, glasne, seru, leti perje. Hrčak, u 4 ujutro pobjegne iz kaveza, lovi ga po stanu. Zamorac, jede kablove, nije za maženje, ljeti smrdi. Mačka, krade ribu iz sudopera, spava ti na jastuku, sere u pitare. Pas, šetnje, linjanje, tjeranje, cvilenje. Kornjače, samo za vrt, mačke ih prevrnu 10 puta dnevno, spašavaj. Plus vetetinar za sve. Ti sama s njih 3 u unajmljenom stanu. Nemoj.
Posljednje uređivanje od VeraM : 12.09.2020. at 14:02
Nisam inače imala što komentirati na temi, ali ovo mi je najbolji rezime kućnih ljubimaca koji sam ikad pročitalaVeraM prvotno napisa
ja bih rekla da ti nisi osoba za ljubimce. da, traze paznju, brigu. ali zar nas to ne cini boljima? a korist koju donose, ne mogu niti nabrojati, posebno za djecu
no, slazem se da zutoj sada ne trebaju ljubimci, dok klinci malo ne porastu
Ha ha sve istina, ali da je samo to ne bi nitko nikad imao ljubimca [emoji6]
a ni djecu
Imam mačku, već treću. Samo je prva spavala na jastuku, i onda smo se opametili. Ostalo dvoje, nikad. Kuc kuc.
Al da, troje djece i podstanarstvo znati nula kućnih ljubimaca
VeraM, i od mene za rezime
Posljednje uređivanje od Lili75 : 12.09.2020. at 21:03
Jedina stvar koju "zamjeram" svojim roditeljima je ta da mi nisu dali imati macu. Uvijek mi je to bila želja. U stvari, htjela sam majmuna, al bi bila zadovoljna i macom.
Kućni ljubimci daju nekaj posebno, kak ja znam.
Sad mi svi šalju onaj neki članak s naalovom da su vlasnici mačaka zaštićeni od korone. He he
Hajde molim te podijeli članak ovdje, odmah ću se bolje osjećati kad ga pročitam:mačkoljupka:
Evo
https://slobodnadalmacija.hr/mozaik/...raziti-1043760
I ogradit ću se, jer članak nisam ni pročitala
Hvala, nije Nature
Imam mačku koja je sam svoj gazda. Vrijeme provodi vani, ljeti najčešće spavajući u ležaljci, u kuću ulazi kada to želi. Mijauče kad hoće jesti, a ako joj se odmah ne obratimo i ne krenemo dati jesti, zna šapom lupiti po gležnju, kad je ljuta ni ne uvuče kandže. Nikud se ne penje kad je u kući, legne i gleda. Kad čuje da idem kuhati, odmah se stvori uz mene i čeka. Zna da će dobiti, malo popričamo, pojede koji komad mesa, oblizne se i ode. Ne kuham u isto vrijeme, ne proizvodim svaki dan iste zvukove, ali ona se uvijek stvori kraj mojih nogu u točno vrijeme. Čudo od mačke
Ne mazim ju, mi samo pričamo i gledamo se. Tako da ne znam da li smo u dovoljnom kontaktu s obzirom na tvrdnje u nanoibeba članku. Nisam tip od maženja.
Ljubimci traže i vrijeme i novac, ali daju puno toga. Moj je pas zaspao zauvijek prije kratkog vremena. Cijela dinamika svakodnevice mi se time promijenila. Neću novog, prevelika je tuga to. Još uvijek se privikavam na slobodu života bez psa. I plusevi i minusi...
Sto sam starija sve vise razumijem moju mamu koja je protiv drzanja zivotinje u kuci.
Imala sam ptice, ribe, kornjace i macke jako dugo. Sve u kuci/stanu.
Sad kad sam u kuci s velikom okucnicom i mogu sto zelim nekako mi se omilila sloboda i neimanje obaveze u vidu ikakve zivotinje.
Bacila sam fokus na biljke.
Nisam objasnila zapravo moj razlog za komociju neimanja ljubimaca: uzivam kad sve pocistim i poslozim kako sam zamislila. OKP radi svoje..
Meni ponekad bude žao što nemamo životinju u kući, naročito zbog sina koji je odrastao bez kontakta sa životinjom i vidim da to baš i nije bilo dobro (za njega konkretno, ne kažem da je za svu djecu isto). Da je imao vlastitu životinju o kojoj se brine, možda bi sad imao manje averzije i prema psima, i prema mačkama, i prema glodavcima...
On je u nekoj dječjoj fazi želio psa (zadovoljio bi se vjerojatno i drugim ljubimcem), ali MM je bio izričito protiv životinje, a ja nisam htjela forsirati. Tim više što sam, u dubini duše, slična rosi po ovom
Želja ga je brzo prošla, a s vremenom se pokazalo da bi bilo bolje da smo onda popustili.Nisam objasnila zapravo moj razlog za komociju neimanja ljubimaca: uzivam kad sve pocistim i poslozim kako sam zamislila. OKP radi svoje..
Ali svejedno, Verin opis mi je odličan - iz stilske perspektive
Ne bih mogla zamisliti život bez psa.
Meni isto roditelji nisu dali pa kad je moja kći zaželjela peseka, dobila ga je.
I ona i mi odrasli [emoji3590]
Briga i trošak mi ne pada teško.
To mi je normalno.
Na neka mjesta ne idemo jer on ne može s nama, npr. toplice. I to mi je normalno.
I ne bih mijenjala život s njim za ništa.
Svima nam je obogatio živote [emoji3590]
Imali smo i macu skupljenu, polumrtvu s ceste.
Bila je s nama dva mjeseca dok se nije skroz oporavila i tada smo ju udomili jer sam ja alergična i to jako, ali trpila sam zbog nje [emoji3590]
Imala sam i papigu.
Sad imamo i akvarij, ali to je poput slike na zidu. Samo za gledanje.
Stalno skupljam napuštene pse i udomljavam, a zahvaljujući mojoj upornosti je i Poglavarstvo prije dvije godine potpisalo ugovor s Veterinarskom stanicom Jastrebarsko o zbrinjavanju napuštenih životinja.
Pozdrav ekipi iz Jaske i malenoj Didi koju sam pronašla u šumi polumrtvu i nenormalno mršavu. Zbog nje sam okrenula Poglavarstvo naglavce i ugovor je nakon 8 mjeseci natezanja, potpisan u roku par sati.
Ja ne mogu živjeti bez životinja i odrastanje uz psa ili macu smatram nečim najboljim za djecu.
Sent from my iPhone using Tapatalk
ja isto nisam za životinje u stanu. moje cure su jako htjele psa, nisam dozvolila, pogotovo nakon što su čuvale psa od prijateljice pa su mi nakon par dana rekle da neka ga ja sad izvedem van - naravno da bih ja morala preuzeti brigu i to nije dolazilo u obzir.
žuta, zapelo mi je samo kako si napisala "možda ne zaslužujem imati mačku kad nisam bila dobra sa psima"
razmotri drugačiju perspektivu: da sada zaslužuješ da ti ne bude još i teže i zahtjevnije, zaslužuješ poštedu od još jedne komplikacije
ali kada djeca malo porastu, i kad se situacija malo stabilizira, a vjerujem da hoće, onda zaslužuješ ljubimca kojeg budeš željela
pa tko bi morao vodit brigu o ljubimcu nego roditelj? isto kao sto starijem djetetu ne povjeravam brigu o mladem djetetu.
djecu treba uciti brizi i odgovornosti, ali roditelj je taj koji mora biti tu jad se djetetu ne da, kad ne moze.
no opet ponavljam, dobrobiti ljubimca su ne samo za odrasle, za djecu ponajvise
ne bih dala da starije dijete brine o mlađem, ali kći punih 7 godina vodi brigu o zamorčićima. to je bio uvjet da ih dobije, da ona vodi brigu o njima. ne slažem se da dijete ne može voditi brigu o kućnim ljubimcima. može
O zamorcima ne znam ništa, ali pretpostavljam da su u nekakvom kavezu i da ih ne treba šetati pa je samim tim djetetu lakše i vjerujem da može brinuti o životinjici.
Pri spomenu na zamorce, sjetim se jednog davnog puta na more autobusom kad je usred noći jedna gospođa počela kričati iz petnih žila:"štakor, štakoooor mi je na stolici...
I fakat, na naslonu od njene stolice je sjedio "štakor" i miroljubivo njuškao, a žena je umalo doživjela infarkt.
Ispostavilo se da je to bio zamorac kojeg je jedna obitelj prošvercala u bus i nosila sa sobom na more jer nisu imali kamo s njim, a mališa je pobjegao i odlučio istražiti bus
Moj kolega je svom sinu rekao da može dobiti samo zlatnu ribicu, jer "to šuti i nemre van iz akvarija".
Pa baš da ne mre vani nije istina,neki ili neke mogu ko i deca iz kinderbeta
Što se tiče putovanja i odlazaka bilo gdje;
tamo gdje ne može on, ne idemo ni mi.
Jednostavno.
Moram priznati da na malo mjesta on ne može.
Recimo u Ikeu.
Maloprije smo se vratili otamo.
Ja sam s njim šetala po vani, a muž i kći su bili u Ikei.
Zatim smo se zamijenili pa sam ja bauljala po Ikei i nisam ništa kupila.
Onda sam otišla po kći pa smo nas dvije ručale, a muž je ostao vani sa psom. Ja sam pojela i otišla van preuzeti psa, a muž je otišao u restoran i jeo sa kćeri.
I riješili smo.
Da nije tako toplo, pas bi ostao u autu.
Ali kad je pretoplo ili prehladno to ne dolazi u obzir.
Ono što nije meni ugodno, ne radim ni njemu.
Pa normalno da je briga na roditeljima, a kako drugačije?
To je još jedan član obitelji i mi skrbimo o njemu.
Kad je naš pesonja išao na operaciju i trebalo je platiti 4500 kn, kaj sam trebala kćeri reći da plati od svoje ušteđevine ili sam ja to trebala platiti?
Nije briga samo šetnja. Kod nas to uključuje i njegu dlake, zuba, šišanje, kupovina i pranje dekica, jaknica, nabava hrane, cijepljenje, tretmani protiv nametnika, veterinarske kontrole...
Ja Žutu razumijem i znam što ju muči, ali neću o tome javno.
Meni osobno je bezveze to nanašanje pesa po dućanu,svaki malo veći dućan pun je pasa.pa ako pes može bit sam doma dok ste na poslu ,pa kaj ne može do ste u šoping u sat dva.
N. grace je pod brigom pretpostavljam mislila na šetnju,davanje hrane i vode,a ne vođenje veterinaru i plaćanje zahvata
da, na to sam mislila
i što kaže sillyme, ima dana u tjednu kad iz stana izlazimo u 6:30 ujutro i ne vratimo se do 10 navečer
Baš svi, cijela obitelj?
Kod mene to nikad nije tako.
Ako jednog nema, tu je drugi i treći pa se dogovaramo i kombiniramo, a za silu ako baš nema kuda, Bobby će ići sa mnom na posao.
svi, cijela obitelj
čak sam od jedne velike ljubiteljice pasa dobila savjet da stare i bolesne roditelje stavim u dom, a da nabavim psa, da mi je to puno pametnije
toliko o tome da briga o ljubimcima čini ljude boljima. kako koga
Tanči, super
Naš mačak s nama ide na more. A za sva ostala putovanja ga ostavljamo doma samog. Sad je bio sam 10 dana. I tada ga netko dolazi hraniti i dati mu vode. Jednom ili dva puta dnevno.
Naravno da je tada tužan. I jede manje. Al čim se vratimo ooet je sve po starom
Razumijem potpuno i one koji žele i imaju ljubimce i one koji nikada u kuću ljubimca ne bi. Svakom svoje.
Mi smo prije 6g nabavili psa. Ja sam čak bila jedna od onih koji nr mogu shvatiti kako pas postane član obitelji. I onda se naravno dogodi ljubav. Nisam to razumijela prije.
J. Se u zadnjih godinu dana jako vezala za njega i stvarno nr znam kako bi ostala nakon potresa u koroni sama kući da nije imala njega.
Na žalost evo u petak je pretrpio ili moždani ili tumor na mozgu-to još moramo otkriti. Kad mi je veterinar objašnjavao ozbiljnost situacije meni je pozlilo.. pozlilo zbog psa. J. smo rekli da mu se vrti pa dobiva lijekove... Ona dobije panični napadaj ako se on lupi a kamoli nešto više tako da nije lako.
Prvih 5 g smo rijetko bili kod veterinara. U zadnjih godinu dana srce pa bubrezi pa alergije pa evo sad i ovo. Košta strahovito puno. I na to treba isto računati kad se uzima kućni ljubimac. Ne samo na troškove cijepljenja i nekih 'uobičajenih' problema već i na mogućnost ozbiljnijih oboljenja a tu pričamo od 5000kn pa na dalje.
O tome da bi mi sad dali sve da njemu bude dobro neću ni pričati. O stresu kad je ozbiljnije bolestan također.
Opet ljubav koju ta životinja pruži bezuvjetno je nemjerljiva i nisam vjerovala dok to nisam doživila.
Mitovski,
Možda je vestibularni sindrom, a tu spasa ima te je moguć potpuni oporavak.
Prošli smo i to s našim malim ljubavićem.
Izgledalo je grozno, ali se oporavio skroz.
Držim fige vašem mališi.
Sent from my iPhone using Tapatalk
Tanči je vestibularni ali ne znaju razlog... objasnili su mi da može biti idiopatski, može biti inzult ili tumor. Cijeli vikend smo na terapijama. Jutros idemo pa će nam reći što dalje. Daj mi napiši ako ti se da kak je to kod vas išlo, jeste radili ct? Možeš i na pp.
Pisat ću ovdje jer možda jjoš nekome pomogne.
Vestibularni sindrom je laički, upala malog mozga.
Uzrok je najvjerojatnije infekcija.
Budući da vidim probleme s bubrezima, moguće da je otuda došla bakterija u krv i putem krvi u mali mozak. Da nema i kamence u mjehuru i mokraćovodu?
Pas nema stabilnost dok hoda, tetura, pada i udara u namještaj, štokove...ako uopće može hodati. Grči se i izvija.
Rješenje je antibiotik i kortikosteroidi.
CT ima Buba, Postojna i Klinika Hajster u Puli.lma i u Grazu.
Često su u kvaru i ja bih još malo pričekala s tim.
Gdje se liječite?
Moj savjet je Veterinarski fakultet.
Tamo su najstručniji.
Sent from my iPhone using Tapatalk
U Bubi smo... Da ima kamence i na urinary prehrani je. Da i meni su objasnili da može biti i bakterija zato su odmah krenuli intravenozno s antibiotikom. Idemo sad pa ćemo vidjeti za dalje. Spominjali su mi kortikosteroide.
Mi smo s Bubom jako zadovoljni. Na razini su mi Veterinarskog. Neke smo stvari i tamo radili jedino što sam u Bubi na redu kad me nauče a na Veterinarskom čekam po 3-4 sata pogotovo sad u koroni pa dajem zbog toga prednost Bubi.
Ovak,
Odi na faks ili prvo nazovi kliniku za kirurgiju i traži prof Dražena Vnuka.
On je opetirao našeg Bobbya i ne samo što mu je spasio život, već je i napravio nemoguće.
Vjeruj mi da sam sve probala i nitko do prof Vnuka nije adekvatno liječio i izliječio Bobbya.
Kamenci moraju van.
Inače će doći do zatajenja bubrega i izgubit ćete psa.
Vestibularni je posljedica infekcije.
Nemojte čekati.
Buba i masa drugih ambulanti jesu ok, ali nemaju uvjete i specijaliste kao Vef.
Puno toga u ambulantama ne mogu, a samo na faksu mogu.
Sent from my iPhone using Tapatalk
Edit- prof Vnuk je operirao...
Sent from my iPhone using Tapatalk
Hvala ti na informacijama. On je ostao u Bubi, idem navečer po njega pa ću vidjeti s njima. Svakako ću spomenuti problem s kamencima.
imala ko dijete papigu.
Sad imamo zlatne ribice, ko da ih ni nema
Netko je gore nešto napisao da ja nisam za ljubimce. Ovako, opis je naravno malo šaljiv, malo da žutu odgovorim. Ja sam sve ljubimce nabrojane imala prije djece. Što je krepalo, krepalo. Ostao pas i mace okokućne. Pas je dio obitelji i svi ju obožavaju. Mace kupimo po cesti i udomljujemo, što ne udomimo ide nama. Sve ih steriliziramo i vodimo veterinaru.
S djecom ispod 8,9 godina ne bih uzela ni pauka na zidu. Pate životinje kad se nađu na novoj pozociji u obitelji. Ja sam rekla da je moja Bela postala degradirana u psa kad mi se prva kći rodila. Ja obožavam životinje, pazim ih, mazim i dobro se brinem o njima. Ali ne, za žutu sad nikako nije neka životinja, nek klinci narastu. Toliko o ovom.
Kako da odgovorim djecu od ideje imanja psa?!
Kad su bili manji, rekla sam im da ćemo vidjeti kad malo odrastu.
I sad mi se to obija o glavu...
Ja jednostvano ne mogu psa imati na brizi... ne želim dllake, miris, prljave šape i stražnjice na kauču ili krevetu... ne želim imati obvezu prema psu... ne podržavam štancere, a uzgajivačanice imaju cijenu 10000kn... ne želim se uopće naći u situaciji da moram plaćati skupe lijekove ili operacije ... dođe mi da plačem na sve to, ali mojima to nije jasno. I ja se sad nalazim u situaciji da ću popustiti preko svoje volje. I još odaberu Jack Russella koji ima energije za nas 5, ili pak Cavaliera (a bila sam u jednoj kući gdje živi takva pasmina, na ulazu sam osjetila miris/smrad psa).
Posljednje uređivanje od Vrijeska : 10.12.2020. at 18:41
ako stvarno toliko sve ovo ne zelis, nemoj uzeti psa.
moje dijete je djecji zeljelo psa, ali povrh svega sam ja zeljela psa, oduvijek, od malena, a nisam smjela imati jer "pas nije za kucu"
pa sad imam malu azilanticu. jako sam pazila da uzmem stene koje nece puno narasti, koje ce biti lijepo (priznajem, povrsna sam i licemjerna, ne zelim ruznog psa
aktivna je, mjesanka nekih pticara i gonica, imala svega 3 mjesec pa nije donijela neke traume sa sobom, mazna je, dobra i lijepa
dijete ju izvodi svakodnevno, vise puta, spava s njom, tjesi ga kad je tuzan, dijeli veselje kad je sve super. i jako nam je promijenila zivot. na bolje. da, dlaka ima po kuci kao nikad, ali skinem naocale pa me nije briga
Poslano sa mog SM-A515F koristeći Tapatalk
Mi imamo Cavaliera.
Ne postoji kuća u kojoj je pas, a da nema neki miris. Vlasnici koji to kažu lažu, odnosno oni sami ne osjete pa kažu da njihov nema miris.
Cavalier ti pušta dlake strahovito. Usisavamo svaki dan. Meni je to jedina njegova mana. To je inače jedna od najprivrženijih pasmina ljudima. Ne samo ljudima, oni vole sve, mačke, ptice...ma sve. imaju ogromnu količinu ljubavi.
Ja sam oduvijek htjela psa, ali sam bila gadljiva. MM je kategorički odbijao psa - ono neće to u moju kuću. J. je bila mala i nismo ga nabavili zbog nje. Uglavnom, MM je popustio, a ja sam se nadala da ću moći prijeći preko tih nekih meni gadljivih higijenskih stvari.
Neću ti reći ništa novo što ti neće reći 99% vlasnika pasa. Količina ljubavi i sreće koju taj pas pruža je nemjerljiva s količinom negativnih stvari. MM koji je kategorično odbijao psa bi mu sad valjda bubreg dao
Ove godine je bolestan i količina novaca koju smo potrošili je ogromna, a da ne pričam o količini zabrinutosti.
Ne bih nikoga nagovarala na psa, ne zbog šetanja i brige već zbog muke koju imaš ako je taj pas bolestan, a i moraš biti spreman da ćeš možda morati potrošiti popriličnu količinu novaca ako bude bolestan.
Moj zaključak je ovakav. Ljubav i sreća koju taj pas nama pruža bezuvjetno je nemjerljiva. On je ogromno veselje. E sad, zbog toga što je ove godine tako bolestan ja sam odlučila da više nikada neću psa jer mi je muka gledati ga kad se muči (iako na sreću čini se da ide na bolje), a MM koji je odbijao pomisao imati psa kaže da nema šanse da ne nabavi novog.
Sve ovo što si gore napisala da ti smeta, neće ti smetati kad ga nabaviš i kad se vežeš za njega, ali dobro razmisli prije nego ga nabaviš.
Ti ćeš samo popustiti preko svoje volje ili i tm? Mi znamo da bi briga za psa bila naša i kako to ne želimo nismo jednostavno popustili. Kad će biti odrasli mogu si uzeti psa.
A operativno, dovoljno je bilo starijoj (koja je gadljiva i spavalica) reć da se za vježbu imanja psa svaki dan mora dići 1h ranije ujutro po zimi i na kiši/snijegu šetati pol sata + mora pokupiti bar jedan pseći drek koji nađe na cesti u vrećicu i baciti u smeće - jer bi se to očekivalo od nje svaki dan ako bi imala psa. Također nabrojali smo im sve troškove psa, potrebu za svakodnevnim usisavanjem (ona nije sposobna ni svoju prljavu odjeću 3 dana maknuti s poda koliko je lijena za spremanje) i naravno svaki put kad smo negdje bili vani bi napomenuli koliko bi pas bio tužan što bi morao tad biti sam. Nije sretna ali se pomirila da neće dobiti psa.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom