mi smo donedavno bili ponosni vlasnici 2 ribice i 2 divna psića
Koko je bio s nama skoro 7 godina, bio nam je utjeha,veselje,pravi prijatelj. nevjerojatno umiljati pinč (oni koji znaju pinčeve znaju koliki "živčenjaci" oni znaju biti)! uzeli smo ga 2 godine prije nego sam rodila Niu. pomogao mi je da preživim moju psihički jako tešku trudnoću, i rođenjem Nie ostao jednako ravnopravni član obitelji kao što je bio prije. njene prve riječi su bile - toto.
u 11. mjesecu prošle godine udomili smo malo napušteno štene koje je netko ostavio u kutiji kraj kontejnera. cca mjesec i pol dana stara mješanka po imenu Bela. preslatki, zaigrani psić!
neću ići u detalje kako nam je izgledao početak godine, samo ću ukratko reći da se početkom godine Koko otrovao, ili možda bolje rečeno netko ga je otrovao, i nakon mjesec dana svih napora veterinara da ga spasi, izgubili smo ga! još uvijek me stisne u grlu dok pišem!
imati psa u životu je predivno, ispunjujuće... ali kad odu, a pogotovo kad odu na ovakav način je teško, strašno teško!
svejedno nama je život bez tih malih četveronožaca nezamisliv