Razumijem potpuno i one koji žele i imaju ljubimce i one koji nikada u kuću ljubimca ne bi. Svakom svoje.
Mi smo prije 6g nabavili psa. Ja sam čak bila jedna od onih koji nr mogu shvatiti kako pas postane član obitelji. I onda se naravno dogodi ljubav. Nisam to razumijela prije.
J. Se u zadnjih godinu dana jako vezala za njega i stvarno nr znam kako bi ostala nakon potresa u koroni sama kući da nije imala njega.
Na žalost evo u petak je pretrpio ili moždani ili tumor na mozgu-to još moramo otkriti. Kad mi je veterinar objašnjavao ozbiljnost situacije meni je pozlilo.. pozlilo zbog psa. J. smo rekli da mu se vrti pa dobiva lijekove... Ona dobije panični napadaj ako se on lupi a kamoli nešto više tako da nije lako.
Prvih 5 g smo rijetko bili kod veterinara. U zadnjih godinu dana srce pa bubrezi pa alergije pa evo sad i ovo. Košta strahovito puno. I na to treba isto računati kad se uzima kućni ljubimac. Ne samo na troškove cijepljenja i nekih 'uobičajenih' problema već i na mogućnost ozbiljnijih oboljenja a tu pričamo od 5000kn pa na dalje.
O tome da bi mi sad dali sve da njemu bude dobro neću ni pričati. O stresu kad je ozbiljnije bolestan također.
Opet ljubav koju ta životinja pruži bezuvjetno je nemjerljiva i nisam vjerovala dok to nisam doživila.