to je tako plemenito, ali ja ne bih mogla, vezati se i onda dati psa dalje
tim više što me kod tih vodiča muči, kad ostare, da ne ostanu u tim obiteljima u kojima su odradili svoj radni vijek, već ih šutnu
znam grubo govorim, ti ljudi nisu u mogućnosti brinuti za psa od kog nemaju koristi, moraju uzeti novog koji će im raditi
ali gledajući iz perspektive psa to mi je jako tužno
U pravu si da je teško - ali nije nemoguće.
Što se tiče pasa, oni se nakon svog radnog vijeka uvijek dobro zbrinu. Ako mogu ostati u obitelji kod koje su radili - onda je to najbolje.
Drugo najbolje je da ostanu negdje u blizini gdje su navikli - npr. u široj obitelji. Treće najbolje je da se vrate socijalizatoru - i to se dešava.
Ako to ne upali onda se ide na udomljavanje - a to su vrlo vrijedni psi koji su i dalje većinom u punoj snazi i nije teško naći udomiteljsku obitelj.
Zadnjih par godina koliko sam u toku svega par puta se desilo da nam je dojavljeno da pas traži udomitelje, a i to se riješilo u roku dan-dva.
navodno čak 30% pasa ne prođe test i ne postanu vodiči/terapijski psi
moji poznati su uzeli labradoricu na socijalizaciju, mislim da negdje sa 14 ili 16 mjeseci idu na taj zadnji test
ona nije prošla i ostala je u svojoj socijalizatorskoj obitelji (koja ne da nije imala ništa protiv, već su biti presretni)
Apsolutno se slažem zato sam i napisala da bi bilo neki radni tjedan kad svi imaju svoje poslovne i škol.obveze da vide kako sve to treba uskladiti.
Naši frendovi (3 obitelji) su se rasporedili na 4 šetnje svaki dan i to:
mama top termin ranije dizanje i zornjak šetnja
dijete 1. šetnja prijepodne
dijete 2. šetnja popodne
tata šetnja navečer pred spavanje
i dosta striktno se drže tog rasporeda
Kupanja, nabavka hrane, posjeti veterinaru, nošenje uzoraka sve spalo of course na mame.